Nakon izvršne uredbe američkog predsjednika Donalda Trumpa iz 2025. godine o uspostavljanju strateške rezerve bitcoina, privatne kompanije, investicione banke i akademici počeli su da pozivaju velike centralne banke da razmotre isti potez. Trumpov kandidat za predsjednika američkih Federalnih rezervi, Kevin Warsh, prošle godine je u jednom intervjuu ponovio taj stav, opisujući bitcoin kao „novo zlato“.
Kina i mnoga velika tržišta u razvoju odavno prepoznaju rizike pretjeranog oslanjanja na američki dolar. Napori da se ta zavisnost smanji doprinijeli su nedavnom snažnom rastu cijena zlata, koje su u protekloj godini porasle za oko 65 odsto. Ako je diversifikacija van dolara već u toku kroz akumulaciju zlata, postavlja se pitanje zašto centralne banke ne bi dodale i bitcoin u svoje rezerve. Takav potez, uostalom, mogao bi ojačati rezervne portfelje i povećati otpornost na američke finansijske sankcije.
Ta ideja i nije toliko neobična koliko se na prvi pogled čini. Kako raste rizik od sukoba velikih sila, a Kina i Evropa se bore da izgrade likvidnije i nezavisnije platne sisteme za renminbi i euro, privlačnost bitcoina kao politički neutralne rezervne imovine mogla bi da poraste.
U mnogim aspektima, bitcoin je idealna valuta za fragmentisan i neizvjestan globalni poredak. Ipak, američka vlada postaje jedan od njegovih najglasnijih promotera, dijelom i zahvaljujući snažnom političkom uticaju kripto lobija. Malo ko bi od takvog zaokreta mogao imati veću korist od porodice Trump, koja bi, prema procjenama, mogla ostvariti milijarde dolara zahvaljujući pro-kripto politici administracije.
Istina je da bitcoin ostaje izrazito volatilna imovina. Njegova cijena pala je sa više od 124.000 dolara u oktobru 2025. na ispod 65.000 dolara danas, dok je zlato nastavilo da raste, što dodatno naglašava neizvjesnost u pogledu kratkoročnih kretanja. Neki analitičari smatraju da bi, na osnovu dugoročnih trendova, minimalna cijena bitcoina mogla da se ustali iznad 100.000 dolara. Međutim, bitcoin postoji tek nešto manje od dvije decenije, a ozbiljne dugoročne projekcije obično zahtijevaju najmanje jedan vijek podataka. Zlato, s druge strane, služi kao monetarna imovina već hiljadama godina, još od antičke Lidije.
Najoptimističnije procjene sugerišu da bi ukupna tržišna kapitalizacija bitcoina jednog dana mogla dostići vrijednost zlata, koja se trenutno procjenjuje na 30 do 35 biliona dolara. Kako je ponuda bitcoina algoritamski ograničena na 21 milion novčića, od kojih je oko 93 odsto već iskopano, njegova cijena bi morala premašiti 1,5 miliona dolara po novčiću da bi dostigla tu vrijednost.
S druge strane, brojni dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju i istaknuti finansijski komentatori tvrde da je sadašnja vrijednost bitcoina čisto spekulativna. Po njihovom mišljenju, budući da nema unutrašnju vrijednost niti fundamentalnu upotrebu, njegova jedina dugoročna ravnotežna cijena je nula.
Taj argument bi mogao imati težinu kada bi bitcoin bio cijenjen isključivo zbog svoje novine, kao oblik „blockchain umjetnosti“. Ipak, kolaps na nulu u srednjem roku djeluje malo vjerovatno, s obzirom na ulogu kriptovaluta u globalnoj sivoj ekonomiji. Ta ekonomija, koja obuhvata nezakonite aktivnosti od pranja novca i trgovine narkoticima do utaje poreza, procjenjuje se na više od 20 biliona dolara, što je svrstava u rang velikih kartičarskih mreža.
Pretpostavimo da bi bitcoin preuzeo četvrtinu tog ogromnog podzemnog tržišta i da bi njegova vrijednost za korisnike bila jednaka naknadi od dva odsto, koliko se tipično plaća za kartične transakcije. To bi značilo približno 100 milijardi dolara transakcione vrijednosti godišnje. Kapitalizovano na odgovarajući način, takvo korišćenje moglo bi lako opravdati tržišnu kapitalizaciju od jednog biliona dolara, odnosno oko 50.000 dolara po novčiću.
Istina, stabilne kriptovalute (stablecoini) – koje su vezane za neku zvaničnu valutu, najčešće američki dolar – trenutno čine najveći dio kripto transakcija. Međutim, vremenom će stablecoini vezani za dolar vjerovatno biti regulisani slično tradicionalnim bankarskim instrumentima poput debitnih kartica, što će omogućiti lako praćenje transakcija do identifikovanih pojedinaca, čak i nakon višestrukih prenosa.
Kada se to dogodi, korisnici iz sive zone mogli bi biti primorani da se vrate bitcoinu. Iako postoje hiljade alternativnih kriptovaluta, većina je posljednjih godina izgubila značaj, dok su prednost prvog pokretača, velika mreža i dokazana otpornost održali bitcoin daleko ispred konkurencije.
Ako je vjerovatno da će bitcoin zadržati određenu trajnu transakcionu ulogu, zašto centralne banke tržišta u razvoju ne bi diverzifikovale dio svojih rezervi u tu imovinu? Naravno, postoje i značajni rizici. Prije svega, široko prihvatanje kriptovaluta moglo bi oslabiti sposobnost država da prikupljaju poreze, što je pitanje s kojim će se kreatori politika – čak i američki političari koji dobijaju značajne donacije za kampanje – prije ili kasnije morati suočiti.
Ukoliko bi kreatori politika u svim velikim ekonomijama jednog dana slijedili primjer Kine i zabranili kripto aktivnosti, čak bi i vrijednost od 50.000 dolara po bitcoinu mogla biti teško održiva. Takozvane kripto berze, poput Coinbasea, znatno olakšavaju običnim građanima da posjeduju bitcoin i omoguće izlazak u gotovinu. Bez njih bi mrežni efekti, koji značajno uvećavaju vrijednost bitcoina, bili drastično smanjeni.
Ipak, takav scenario se ne čini vjerovatnim u skorije vrijeme. Snažna podrška Trumpove administracije kriptovalutama, zajedno sa dugogodišnjom praksom Sjedinjenih Američkih Država da dolar koriste kao instrument finansijskih sankcija, mogla bi podstaći neke centralne banke da eksperimentišu sa diverzifikacijom u bitcoin. I pored toga, potiskivanje ultimativnog sigurnog utočišta neće biti lako. Na kraju, „novo zlato“ bi moglo ostati – zlato.
(Project Syndicate)
