Čim je Evropska centralna banka (ECB) najavila uvođenje digitalnog eura, taj projekat izazvao je veliko interesovanje. Za neke je on prijeko potreban odmak od američkih kartičarskih kuća koje kontrolišu veliki dio evropskog platnog prometa, za druge je pak još jedan udar briselske administracije na privatnost građana, pa ne čude pozivi da se pravo na plaćanje gotovinom uvede u Ustav, što je prošle godine učinila Slovenija. Ko je u pravu i da li su u strahu od digitalnog eura (pre)velike oči?

Dopuna, a ne zamjena

Ako pitate zvaničnike ECB-a za objašnjenje, reći će vam da je riječ o digitalnom novcu koji bi izdavao Eurosistem – Evropska centralna banka (ECB) – i nacionalne centralne banke onih članica EU koje su uvele euro. Digitalni euro bio bi dopuna gotovini, a ne njena zamjena. Ideja ECB-a jeste da ponudi još jedan oblik elektronskog plaćanja uz postojeća rješenja privatnih kartičarskih kuća. Koristio bi se uporedo sa gotovinom kako bi se odgovorilo na sve veću sklonost potrošača brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima.

Ne bi “ubio” gotovinu – ona bi i dalje bila dostupna u eurozoni. Osim nje, bila bi dostupna i druga privatna elektronska sredstva plaćanja koja su trenutno u upotrebi. Bez obzira na to u kojoj se državi koja koristi euro nalazite, digitalnim eurima mogli biste plaćati u svakoj prilici i u svakom trenutku: u trgovinama, na internetu i međusobno. Pri tome nećete morati imati internet vezu jer će se plaćanje moći obaviti i van mreže (offline).

Osim što bi se na taj način smanjila zavisnost Evrope od privatnih neevropskih pružalaca platnih usluga, digitalni euro istovremeno bi djelovao kao protivteža njihovoj prevlasti na tržištu. Naime, njegovim uvođenjem stvorila bi se platforma koja bi pružaocima platnih usluga olakšala razvoj sopstvenih panevropskih rješenja za plaćanja, pa bi plaćanja u Evropi postala konkurentnija i inovativnija.

Stablecoin pod državnom kontrolom

Ako smatrate da ćete digitalnim eurom ostavljati kilometarski digitalni trag, ECB tvrdi da nećete. Naime, pri transakcijama se neće utvrđivati identitet osoba. Osim toga, kod vanmrežnog plaćanja digitalnim eurima lični podaci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platiocu i primaocu plaćanja. Šta je onda digitalni euro? Neka vrsta stabilne kriptovalute poput stablecoina ili prije svega platni sistem? Ili oboje?

Tehnološki preduzetnik i kriptoentuzijasta Boris Agatić kaže da nije ništa od toga u potpunosti.

– Digitalni euro nije stablecoin zato što će ga izdavati ECB uz puno suvereno jemstvo, imaće limit na računu od tri hiljade eura i umjesto blockchaina koristiće centralizovanu infrastrukturu. Nije ni čisti platni procesor poput Vise jer je to sam novac, a ne samo kanal za prenos postojećeg novca. Najtačnije ga je opisati kao javnu digitalnu valutu centralne banke, novu kategoriju koja kombinuje sigurnost gotovine s praktičnošću digitalnih plaćanja – objašnjava Agatić.

Iz kripto perspektive, to je centralizovani, regulisani „stablecoin pod državnom kontrolom“ – upravo ono što američka administracija smatra prijetnjom slobodi, a Evropa vidi kao prednost, dodaje Agatić.

Bio digitalni euro prijetnja ili prednost, njegovo lansiranje moraće još da sačeka, tim prije što se u Evropskom parlamentu i dalje lome koplja oko sudbine tog projekta. Očekivalo se da će Parlament do kraja 2025. donijeti uredbu o njegovom uvođenju. U tom slučaju mogao bi biti uveden najranije 2028, odnosno tri godine od donošenja uredbe. Međutim, ta uredba se još čeka jer se nedavno sve dodatno zakomplikovalo.

Ko je za, ko protiv

Izvjestilac Evropskog parlamenta o digitalnom euru iz redova Evropske narodne partije Fernando Navarrete od početka je skeptičan prema tom projektu i početkom februara zatražio je izradu novog prijedloga Evropske komisije. Traži da se digitalni euro može koristiti samo u vanmrežnom plaćanju kao „tokenizovani digitalni oblik gotovine“. Sadašnji prijedlog o korišćenju i u online okruženju podržavaju socijalisti i demokrate te liberalni Renew EU. Prema pisanju Euronewsa, konsenzus se još traži i dvije strane „slažu se da se ne slažu“.

Podsjetimo, nakon dvogodišnje faze istraživanja Upravno vijeće ECB-a odlučilo je preći na pripremnu fazu, koja je počela 1. novembra 2023. Usmjerena je na dalji razvoj i testiranje digitalnog eura u skladu s odlukama o dizajnu i tehničkim zahtjevima definisanim tokom faze istraživanja. U okviru pripremne faze Eurosistem sprovodi opsežnu analizu, testiranje i eksperimentisanje.

Prema mišljenju Borisa Agatića, rok do 2028. još je dostižan.

– Rok je tehnički ostvariv, ali zahtijeva znatno ubrzanje zakonodavnog procesa jer Evropski parlament još nije odredio datum glasanja o regulativi. ECB je završio pripremnu fazu i tehnologija je spremna, ali politička volja ostaje upitna. Zemlje koje su već uvele CBDC-ove (central bank digital currency) bilježe razočaravajuću stopu usvajanja, nižu od 0,5 odsto, što Evropa mora izbjeći. Realno gledano, 2030. je vjerovatniji rok za širu primjenu, a 2029. bi mogla označiti tek ograničeno pokretanje sistema – ocjenjuje naš sagovornik.

Mnogo nepoznanica

Odavno je poznato da u Evropskoj uniji ništa ne može biti završeno brzo jer treba uskladiti stavove 27 članica, u ovom slučaju 21 članice eurozone. Ipak, evroparlamentarci bi u ovom slučaju trebalo da shvate da je riječ o projektu koji u sadašnjim geopolitičkim okolnostima, kada Evropa nema naklonost svog glavnog saveznika, ima posebno mjesto. U tom kontekstu Boris Agatić smatra da je glavna prednost digitalnog eura strateška autonomija Evrope jer se trenutno više od 69 odsto kartičnih transakcija obrađuje preko američkih kompanija.

– Digitalni euro smanjuje tu zavisnost i omogućava otpornost u geopolitičkim krizama. Offline plaćanja obećavaju nivo privatnosti sličan gotovini, a besplatan pristup finansijsku inkluziju. S druge strane, limit držanja od najviše tri hiljade eura značajno ograničava upotrebljivost u poređenju sa stablecoinima koji nemaju takva ograničenja.

Centralizovana arhitektura tehnički omogućava nadzor uprkos obećanjima o privatnosti, a banke moraju investirati između četiri i šest milijardi eura u prilagođavanje sistema. Za Web3 zajednicu digitalni euro predstavlja korak ka većoj državnoj kontroli novca, što je suprotno principima decentralizacije – nabraja prednosti i nedostatke Agatić.

Budući da je digitalni euro još u pripremnoj fazi, sa, kako vidimo, nejasnim horizontom dolaska, banke još ne znaju kakve ih sve pripreme očekuju. Iz Hrvatske udruge banaka ranije su poručili da se preliminarno može očekivati da će banke morati prilagoditi svoje platne i IT sisteme kako bi podržale distribuciju digitalnog eura. To bi uključivalo integraciju s novom infrastrukturom ECB-a, prilagođavanje korisničkih kanala, odnosno mobilnih i internet aplikacija, te uvođenje sigurnosnih i rješenja za provjeru identiteta korisnika u skladu s regulatornim zahtjevima. Kolika bi bila cijena svega toga, još nije poznato.

Trumpovo „ne“ digitalnom dolaru

S druge strane Atlantika stav prema kriptovaluti koju izdaje centralna banka potpuno je suprotan. Aktuelna američka administracija predvođena predsjednikom Donaldom Trumpom odlučno je odbacila i samu ideju digitalnog dolara. Njegova administracija je u januaru prošle godine izričito zabranila rad na CBDC-u jer ga smatra alatom državnog nadzora koji ugrožava privatnost građana.

Senator Mike Lee nazvao ga je „alatom za tirane“. Umjesto državnog digitalnog dolara, Amerika zagovara privatne stablecoine vezane za dolar, koji su 2024. premašili Visu i Mastercard po obimu transakcija (uglavnom za trgovanje), šireći tako dominaciju dolara bez državne infrastrukture, ističe Boris Agatić.

– Administracija želi da Sjedinjene Američke Države postanu „kripto-prijestonica svijeta“, a CBDC bi konkurisao privatnom sektoru i potencijalno destabilizovao komercijalne banke. Paradoksalno, takav pristup stvara stratešku ranjivost jer Kina i zemlje BRICS-a aktivno razvijaju sopstvene digitalne valute kako bi zaobišle američku finansijsku dominaciju – naglašava taj stručnjak.

Na pitanje da li namjerava i sam koristiti digitalni euro odgovara potvrdno.

– Da, koristiću ga selektivno, za manja i svakodnevna plaćanja. Istovremeno ću zadržati gotovinu radi maksimalne privatnosti, te bitcoin i stablecoine za DeFi aktivnosti, međunarodne transfere i investicije. Digitalni euro neće zamijeniti moj kripto portfelj, već će biti dodatni alat u finansijskom arsenalu za specifične situacije. Glavna rezerva je limit držanja, zbog kojeg je nepraktičan za veće transakcije ili kao čuvar vrijednosti – zaključuje Agatić.

„Alat tirana“, kako ga opisuje vašingtonska administracija, možda će među građanima biti bolje prihvaćen nego što njegovi kritičari očekuju. Ali hoće li biti dovoljno globalno konkurentan, s obzirom na to da nastaje u evropskoj kuhinji konsenzusa, pitanje je za posebnu raspravu.

Izvor: Lidermedia.hr