Ako se pitate hoće li era Grega Abela, koja je započela u kompaniji Berkshire Hathaway Inc, biti preslikana godina pod vođstvom Warrena Buffetta, dva posla najavljena ove nedjelje koja je Abel predvodio u velikoj mjeri daju odgovor na to pitanje. Čini se da Abel ima sopstvene ideje.
Obje transakcije su izrazito “ne-bafetovske”. Prorok iz Omahe bio je slavno selektivan. Tražio je pouzdane i visoko profitabilne kompanije koje bi mogao da kupi po povoljnoj cijeni, čak i ako je to značilo gomilanje gotovine dok čeka pravu priliku. Nijedan od Abelovih novih poslova ne odgovara tom Buffettovom obrascu.
Prvi posao, ujedno i akvizicija građevinske kompanije Taylor Morrison Home Corp. vrijedna 6,8 milijardi dolara u gotovini, koja je najavljena u nedjelju, unaprijediće Berkshireov portfolio od desetak drugih preduzeća povezanih sa stambenim sektorom.
To je transakcija kakva bi se dopala mladom Buffettu. Na početku karijere tragao je za kompanijama kojima se trgovalo jeftino, što je nazivao “strategijom opuška cigarete” (cigar-butt strategy). “Opušak cigarete pronađen na ulici u kojem je ostao tek jedan dim možda ne nudi neko zadovoljstvo”, napisao je u svom pismu akcionarima iz 1989. godine, “ali ‘povoljna kupovina’ učiniće taj jedan dim čistim profitom.” Sa odnosom cijene i zarade (P/E) od 12 puta za narednu godinu, Taylor je jeftin koliko god to može biti na tržištu bikova. Šire američko tržište akcija trguje se po gotovo dvostruko većem multiplu.
Problem sa jeftinim kompanijama jeste, međutim, to što one rijetko jesu izuzetna preduzeća. Kopajući za opušcima cigareta može se stići samo do određene granice, na šta ga je Buffettov dugogodišnji saradnik Charlie Munger često podsjećao. “Zapravo me udario letvom po glavi kako bi mi izbio ideju o kupovini vrlo prosječnih kompanija po vrlo niskim cijenama”, prisjetio se jednom Buffett. Munger se umjesto toga zalagao za „zaista divne kompanije koje možemo kupiti po fer cijenama”
“Divna kompanija”, rječnikom modernih finansija, označava kvalitetno preduzeće – ono sa dosljedno visokom profitabilnošću i skromnom finansijskom polugom. Apple Inc. bio je upravo takva kompanija kada je Buffett počeo da kupuje njegove akcije 2016. godine. Godinu prije toga zabilježio je povraćaj na kapital (ROE) od 46 odsto, uz prosječan ROE od 35 odsto tokom prethodnih 10 godina. Takođe se hvalio bruto maržom od 40 odsto u fiskalnoj 2015. godini, uz prosjek od 38 odsto u ranijoj deceniji. Još impresivnije, Apple je to postigao gotovo bez finansijske poluge. Njegov dug u odnosu na kapital u tom periodu iznosio je u prosjeku svega 10 odsto.
Nije lako pronaći kompaniju višeg kvaliteta, a Buffett za nju nije platio samo fer cijenu, već ju je praktično „ukrao“. Apple se trgovao po cijeni od 10 puta većoj od očekivane zarade kada je Berkshire počeo da kupuje akcije, što je čak i manje od onoga što Abel plaća za Taylor.
A Taylor definitivno nije Apple. Građevinar je prošle godine izvijestio o ROE-u od 13 odsto, što otprilike odgovara njegovom prosjeku u posljednjoj deceniji. Njegova bruto marža od 23 odsto prošle godine takođe nije sjajna i tek je neznatno viša od desetogodišnjeg prosjeka od 21 odsto. Još manje laskavo je to što su tim rezultatima pomogle značajne količine poluge. Taylorov odnos duga i kapitala iznosi gotovo 40 odsto, uprkos tome što se posljednjih godina znatno razdužio.
Gledano isključivo kroz brojeve, Taylor više liči na „opušak cigarete“ nego na klasičnu Buffett–Munger kupovinu, ali Abel možda ima planove za Taylor koje Buffett inače ne bi razmatrao. Buffett je imao tendenciju da tretira Berkshireove kompanije kao potpuno samostalne entitete, prepuštajući menadžerima da vode poslovanje nezavisno od ostalih Berkshireovih udjela.
Čini se da Abel ima drugačiji plan, nagovještavajući da bi Taylor mogao imati koristi od sinergije sa ostalim Berkshireovim građevinskim i stambenim preduzećima. „Vremenom očekujemo ujedinjenje naših operacija klasične stanogradnje u kombinovanu platformu koja će nam omogućiti da ostvarimo san o vlasništvu nad nekretninom za više Amerikanaca“, poručio je Abel u saopštenju.
Cilj tog spajanja vjerovatno bi bio podsticanje boljih finansijskih rezultata Taylor-a, što bi bio potez koji bi Buffett vjerovatno nerado preduzeo. Isto važi i za težnju, koliko god plemenita bila, da se pomogne u rješavanju stambene krize u Americi. Buffett nije imao drugi cilj osim stvaranja profita za akcionare Berkshire-a.
Investicija od 10 milijardi dolara u Alphabet
Abelov drugi veliki posao je investicija od 10 milijardi dolara u Alphabet Inc. kako bi se pomoglo finansiranje razvoja vještačke inteligencije te kompanije. To se nadovezuje na postojeći Berkshireov udio u Alphabetu od 17 milijardi dolara, koji je počeo da se gradi prošle godine. Alphabet je nesumnjivo “divna” kompanija, sa bruto maržama koje redovno premašuju 50 odsto i poboljšanim ROE koji je prošle godine probio granicu od 35 odsto. Međutim, sa vrednovanjem od 25 puta očekivane zarade u narednoj godini, ona je takođe znatno skuplja nego što to Buffett voli, naročito kada je riječ o opkladi na novu i još neprovjerenu tehnologiju.
Buffett bi prvi priznao da je njegov apetit za kvalitetom po fer cijeni bilo teško zadovoljiti na višegodišnjem uzavrelom tržištu bikova. To objašnjava zašto je Buffett predao Abelu gotovo 400 milijardi dolara u gotovini, što je više od četiri puta veći iznos od Berkshire-ove gotovinske pozicije iz 2016. godine. To daje Abelu obilje fleksibilnosti da zacrta sopstveni put, a čini se da on upravo to i radi.
Izvor: Bloomberg Adria
