Nagli rast cijena zlata i nacionalni dug od 37 biliona dolara ponovo su pokrenuli raspravu o ponovnoj procjeni vrijednosti zlatnih rezervi. Nova analiza Federalnih rezervi razmatra kako su druge zemlje prikupile sredstva putem revalorizacije.
Cijena zlata porasla je više od 40% u posljednjih godinu dana – sa manje od 2.400 dolara po unci na više od 3.400 dolara. U međuvremenu, nacionalni dug SAD približava se cifri od 37 biliona dolara.
To je oživjelo ideju koja je dugo bila smatrana marginalnom – revalorizaciju zlatnih rezervi države radi prikupljanja novca. Zvuči neostvarivo, ali nova analiza Federalnih rezervi sugeriše da možda i nije tako nerealno.
Federalne rezerve objavile su 1. avgusta dokument pod nazivom „Zvanične revalorizacije rezervi: međunarodno iskustvo“. U njemu se opisuje kako je pet zemalja iskoristilo dobitke od svojih zlatnih rezervi za prikupljanje sredstava. Dokument ne predlaže da SAD učine isto, ali objašnjava korake koji bi bili potrebni i šta se može očekivati ako bi se to desilo.
Knjigovodstvena i stvarna vrijednost
Analiza obuhvata Njemačku, Italiju, Liban, ostrva Kurasao i Sveti Martin i Južnu Afriku. Neke zemlje su prihode od revalorizacije koristile za smanjenje duga, a druge za pokrivanje gubitaka centralnih banaka. Primjeri su ograničeni, ali pokazuju kako su vlade uspjele da iskoriste skrivenu vrijednost bez povećanja poreza ili izdavanja novih obveznica.
Ministarstvo finansija SAD procjenjuje svoje zlato po cijeni od 42,22 dolara po unci – što je cijena postavljena još 1973. godine. Država posjeduje 261,5 miliona unci zlata, većinom uskladištenog u Fort Noksu u Kentakiju. Po toj zvaničnoj cijeni, zlato vrijedi 11 milijardi dolara, dok bi po današnjoj tržišnoj cijeni vrijedilo više od 750 milijardi dolara. Revalorizacija ne bi zahtijevala prodaju zlata – samo bi se ažurirala njegova knjigovodstvena vrijednost.
Ministarstvo finansija moglo bi da prilagodi vrijednost američkih zlatnih rezervi kroz nekoliko računovodstvenih koraka. Moglo bi da „penzioniše“ trenutni zlatni sertifikat od 11 milijardi dolara (koji je izdalo Ministarstvo finansija) i da utvrdi višu zvaničnu cijenu zlata (koja može biti niža ili viša od tržišne). Zatim bi moglo da „prenese“ zlato Federalnim rezervama po toj novoj cijeni, potencijalno ostvarivši dobit od više milijardi – pa i triliona dolara (napomena: nije neophodno da cijena bude jednaka tržišnoj). Fed bi potom vratio zlato Ministarstvu u zamjenu za novi sertifikat. Zlato fizički ne mijenja mjesto, ali Ministarstvo na taj način dobija znatna sredstva.
Šta s novim novcem
Dalja upotreba tih sredstava zavisila bi od političkih odluka.
Mogla bi se iskoristiti za otplatu duga ili finansiranje novih izdataka. Fusnota u dokumentu Federalnih rezervi navodi da je nedavni zakon koji je predložila senatorka iz Vajominga Sintija Lamis (republikanka i zagovornica kriptovaluta) predvidio da se sredstva od revalorizacije koriste za stvaranje državnog investicionog fonda ili strateških rezervi bitkoina. (I državne investicione rezerve i rezerve u bitkoinima su ideje o kojima je govorio i bivši predsjednik Donald Tramp.)
"/>Zaobilazno štampanje novca
Zvuči primamljivo, ali ima i mogućih posljedica.
Upisivanje novih sredstava Ministarstvu povećava količinu novca u opticaju, što bi moglo podstaći inflaciju. Kritičari ovu ideju nazivaju „zaobilaznim štampanjem novca“ ili čak običnom „računovodstvenom manipulacijom“. Neki podsjećaju na revalorizaciju zlata iz 1934. godine, koja je dovela do naglog povećanja novčane mase. Tada je Federalna rezerva bila gurnuta u stranu, a Ministarstvo finansija preuzelo faktičku kontrolu nad monetarnom politikom – sve do Sporazuma Fed–Ministarstvo iz 1951. kojim je vraćena nezavisnost centralne banke.
To istorijsko iskustvo možda je jedan od razloga zašto ideja nije sprovedena. Sa obnovljenim kritikama Federalnih rezervi od strane Trampove administracije – uključujući i zamjerke zbog odlaganja sniženja kamatnih stopa – svaki potez koji bi mogao da se protumači kao podrivanje nezavisnosti Feda mogao bi izazvati političke napade i negativnu reakciju tržišta.
To vjerovatno objašnjava zašto su zvaničnici brzo zatvorili vrata toj ideji.
Ministarstvo finansija ne razmatra revalorizaciju
Ministar finansija Skot Besent osvrnuo se na ovu temu ranije ove godine. U martu je, u podkastu All-In, rekao da Ministarstvo ne razmatra revalorizaciju: „Mogu reći da danas nećemo revalorizovati zlato“, izjavio je. (All-In je podkast koji vode investitori Čamat Palihapitija, Džejson Kalakanis, Dejvid Saks i Dejvid Fridberg; popularan je među poslovnim i investicionim krugovima, ali i među ljudima koji imaju uticaj na Trampa. Saks, zapravo, ima titulu predsjedavajućeg Predsjedničkog savjeta za nauku i tehnologiju.)
Besentova martovska izjava da revalorizacija nije na stolu možda i dalje važi. Ali činjenica da su Federalne rezerve objavile dokument o tome kako su druge zemlje to izvele sugeriše da se tzv. Overtonov prozor – prostor ideja o kojima se ozbiljno raspravlja – možda ipak malo otvorio.
Izvor: Forbs N1
