Sve aktuelnije pitanje kamenoloma na sjeveru Crne Gore nije samo ekološka ili ekonomska tema, već otvara mnogo širu raspravu o modelu razvoja države i dileme da li kratkoročna ekonomska korist može opravdati dugoročne promjene u prostoru.
Koliku cijenu priroda može podnijeti zarad novih investicija i gdje je granica između javnog interesa i interesa velikih kompanija?
Odgovori na ova pitanja ne određuju samo sudbinu pojedinačnih projekata, već i pravac u kojem će se razvijati sjever Crne Gore – kao prostor održivog razvoja ili područje intenzivne eksploatacije prirodnih resursa.
Tako su nedavno mještani andrijevičkih mjesnih zajednica Zabrđe, Trešnjevo, Slatina, Prisoja i Trepča obavijestili javnost u otvorenom pismo da će koristiti sva legitimna srestva i neće dozvoliti da se na lokalitetu “Žoljevica” u toj sjevernoj opštini pristupi ponovnom otvaranju kamenoloma gdje je nekada poslovala kompanija “Mermer”.
“Iz neposredne komunikacije sa građanima naših pet mjesnih zajednica proizilazi nepodijeljen i izričit stav da se ne dozvoli otvaranje i rad kamenoloma “Žoljevica”. Njegov rad devastirao bi životnu sredinu. Apelujemo na vas da ne odobrite rad kamenoloma. Uostalom, ubijeđeni smo da nijedna profesionalna i nepristrasno urađena studija o uticaju kamenolama na životnu sredinu ne bi dala saglasnost za njegov rad” – navodi se u dopisu mještana.
Njihova reakcija uslijedila je nakon što je nedavno završena javna rasprava na Nacrt koncesionog akta o lokalitetu nemetalične mineralne sirovine arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena na ležištu “Žoljevica”.
Nalazište mermera u Andrijevici se prostire na čak sedamdeset hektara, i to još prema istraživanjima iz šezdesetih godina.
Nova istraživanja, koja je radio Geološki zavod iz Podgorice, potvrđuju te prvobitne informacije, kao i to da se radi o takozvanom ukrasnom kamenu visokog i izuzetnog sjaja, odnosno da njegovu osnovu čini arhitektonski građevinski kamen, ili skraćeno AGK. Tek mali procenat mermernog kamena sa nalazišta u Andrijevici slabijeg je kvaliteta i slabijih mehaničkih svojstava.
Mještani ne prihvataju argumentaciju da se do prije tri decenije preduzeće “Mermer” dugi niz godina bavilo se ekspoatacijom mermera iz Žoljevice. Sa iskopavanjem mermera prestalo se početkom devedesetih godina prošlog vijeka kada je ovo preduzeće otišlo u stečaj.
Nije “Žoljevica” jedina lokacija gdje su se mještani sjevera države pobunili protiv otvaranja kamenolom, već se identične situacije događaju u Beranama i Bijelom Polju. Tako se u Beranama za sada osustalo od jedne, a u Bijelom Polju od davanja koncesija za dvije lokacije.
Iako se svaki novi projekat na siromašnom sjeveru, suočenom sa dramatičnom demografskom statistikom, dočekuje sa očekivanjem da će donijeti radna mjesta i podstaći razvoj, kada se radi o kamenolomima, pitanje ekonomskog razvoja gotovo uvijek dolazi u direktan sukob sa zaštitom životne sredine i interesima lokalnih zajednica.
Posljednjih godina interesovanje domaćih i stranih kompanija za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na sjeveru Crne Gore postalo je sve izraženije. Razlog je jednostavan – kvalitetne sirovine, rastuća potreba za građevinskim materijalom i razvoj velikih infrastrukturnih projekata, kako u Crnoj Gori, tako i u regionu.
Za investitore, riječ je o značajnom ekonomskom potencijalu. Za dio građana, međutim, kamenolomi predstavljaju prijetnju prirodnim resursima od kojih zavise njihova svakodnevica i budućnost.
Građani koji se protive otvaranju novih kamenoloma često postavljaju pitanje da li je razvoj moguć ukoliko podrazumijeva trajno narušavanje prirodnih resursa. Oni smatraju da sjever Crne Gore svoju razvojnu šansu treba da traži u održivom turizmu, poljoprivredi, drvoprerađivačkoj industriji i proizvodnji zdrave hrane, a ne u intenzivnoj eksploataciji mineralnih sirovina.
Predstavnici kompanija, sa druge strane, naglašavaju da savremena eksploatacija mineralnih resursa podliježe strogim zakonskim procedurama, studijama procjene uticaja na životnu sredinu i redovnim inspekcijskim kontrolama.
Ipak, brojni slučajevi, kao što se to dešava u Andrijevici, Beranama i Bijelom Polju, pokazuju da povjerenje između građana, investitora i institucija nije lako izgraditi. Upravo zbog toga građani smatraju da ključnu ulogu imaju transparentnost postupaka, dostupnost dokumentacije i uključivanje lokalnog stanovništva u donošenje odluka koje mogu trajno promijeniti prostor u kojem žive.
Posljednje krivične prijave u Bijelom Polju otvaraju ozbiljna pitanja o funkcionisanju sistema odlučivanja i kontroli postupaka izdavanja saglasnosti za eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno dobijanja koncesija za kamenelome.
Ukoliko se navodi iz ovih prijava potvrde pred pravosudnim institucijama, postaviće se pitanje da li su zakonske procedure bile zaobiđene na način koji je pogodovao privatnim interesima, nauštrb javnog interesa.
