Tankeri za naftu i prirodni gas koji prolaze kroz Hormuški moreuz prevoze oko 20 posto svjetskih zaliha. No, za zemlje Persijskog zaliva, taj plovni put je više od same energetske rute – to je žila kucavica za više od 100 miliona ljudi.
Sada, dok rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s Iranom guši ovaj vitalni dio mora, on dodatno opterećuje snabdijevanje hranom u regionu. Sa ljetnjim temperaturama koje prelaze 50 stepeni Celzijusa i malo obradivog zemljišta, većina pitke vode u zalivskim arapskim državama dolazi iz mora putem postrojenja za desalinizaciju. Većina njihove hrane, međutim, mora dolaziti iz inostranstva.
Preusmjeravanje pošiljki
Saudijska Arabija uvozi više od 80 posto svoje hrane, Ujedinjeni Arapski Emirati oko 90 posto, a Katar oko 98 posto. I u Iraku većina uvoza hrane prolazi kroz Hormuški moreuz, uprkos činjenici da zemlja leži na dvije velike rijeke, Eufratu i Tigrisu, piše CNN. Ukupno, većina pošiljki hrane u region prolazi kroz moreuz koji je sada gotovo blokiran zbog napada na komercijalne brodove u tom području. S obzirom na to da je plovni put praktično zatvoren, prevoznici hrane bore se da pronađu alternativne rute koje su skuplje i logistički zahtjevnije. Čak i Iran zavisi od Hormuškog moreuza za veći dio svoje trgovine.
Rasuti širom svijeta
Jedan kontejner, prvobitno namijenjen luci Jebel Ali u Dubaiju, sada je u Mundri u Indiji. Drugi je preusmjeren u Kolombo na Šri Lanki.
Svjetski program za hranu (WFP) upozorava da bi lanci snabdijevanja mogli biti na ivici najtežih poremećaja od pandemije Covid-19 i početka rata u Ukrajini 2022. godine.
Carl Skau, zamjenik izvršnog direktora WFP-a, kaže da su troškovi dostave naglo porasli. Trgovci navode da, iako nema neposredne krize gladi u regionu Persijskog zaliva, sukob je ozbiljno poremetio pomorski transport. Kibsons International, trgovac svježom hranom i povrćem sa sjedištem u UAE-u, uvozi 50.000 tona hrane godišnje, nabavljajući je iz zemalja poput Južne Afrike i Australije, te navodi da je sada fokus na preusmjeravanju pošiljki.
„Trenutno je lanac snabdijevanja izuzetno izazovan“, rekao je Daniel Cabral, direktor nabavke u Kibsonsu. Prema podacima UK Maritime Trade Operations (UKMTO), britanske vojne nadzorne agencije, dvadesetak plovila napadnuto je u regionu od početka rata 28. februara, uključujući teretni brod uz obalu Omana. Brodarske kompanije stoga nijesu spremne da rizikuju prolazak kroz Hormuški moreuz.
Drugi problem je broj plovila koja su već na moru. Kibsons ima tone hrane – uglavnom svježe – u kontejnerima na brodovima koji trenutno čekaju izvan moreuza, rekao je Cabral za CNN, bez potvrđenih datuma dolaska ili čak luka. Tu je i trošak osiguranja. Jedan od Kibsonsovih kontejnera, prvobitno namijenjen luci Jebel Ali u Dubaiju, sada je u Mundri u Indiji. Drugi je preusmjeren u Kolombo na Šri Lanki. Osiguravatelji i brodarske kompanije sada širi region Bliskog istoka vide kao područje povećanog rizika.
Kamionima kopnenim putem
„Brodarske kompanije uvele su dodatne naknade od 4.000 dolara po kontejneru namijenjenom cijelom Bliskom istoku“, rekao je Cabral. Na kopnu, troškovi transporta kamionima i logistike kreću se od 4.000 do 9.000 dolara po kontejneru za isporuku robe u UAE, dodao je Cabral. Ti troškovi će se na kraju prenijeti na potrošače.
Cabral je rekao da bi Kibsons mogao povećati cijene i do 20 posto za neke proizvode, poput mliječnih proizvoda i pojedinih svježih namirnica. Spinneys, još jedan poznati trgovac sa tradicijom u regionu od 1924. godine, uvjeren je da može osigurati svoj lanac snabdijevanja.
„Nema šanse da ćemo ostati gladni“, rekao je Louis Botha, direktor lanca snabdijevanja u Spinneysu. Kada je riječ o planovima za vanredne situacije, Spinneys razmatra transport kontejnera sa hranom iz Ujedinjenog Kraljevstva, preko Francuske, zatim u Tursku, pa dalje prema Iraku, Saudijskoj Arabiji i UAE.
„Zapravo možemo organizovati drumski transport tereta za oko 12 dana direktno iz Ujedinjenog Kraljevstva do skladišta Jebel Ali“, rekao je Botha za CNN. „Ako se vozi bez zaustavljanja, to je oko 72 sata.“ Dodaje da je ta opcija oko 40 posto jeftinija od vazdušnog transporta.
