Bilo da je riječ o francuskim sirevima ili italijanskoj pasti, Evropa turistima nudi neka od najpoznatijih gastronomskih iskustava na svijetu. Ipak, cijene hotela i restorana značajno se razlikuju od zemlje do zemlje. Gdje novac turista zaista vrijedi najviše?
Evropa je dom brojnih ikoničnih destinacija, od vidikovaca u Lisabonu do Ajfelove kule u Parizu. Međutim, boravak na kontinentu često može biti skup, pa putnici sve pažljivije traže povoljne opcije.
Za poređenje troškova među državama koristi se Eurostatov indeks nivoa cijena za restorane i hotele.
Kako funkcioniše Eurostatov indeks
Prosjek Evropske unije postavljen je na vrijednost 100.
To znači da ako prosječna potrošnja u restoranima i hotelima u EU iznosi 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista usluga koštala u svakoj pojedinačnoj zemlji.
- Vrijednost iznad 100 znači da je zemlja skuplja od prosjeka EU
- Vrijednost ispod 100 znači da je jeftinija
Važno je naglasiti da se radi o indeksu, a ne o stvarnoj novčanoj cijeni. On služi isključivo kao uporedni pokazatelj, prenosi Euronews Travel.
Gdje su cijene najviše, a gdje najniže
Prema najnovijim podacima Eurostata, Švajcarska je najskuplja zemlja u Evropi kada su u pitanju hoteli i restorani.
Standardna „korpa“ ovih usluga tamo košta 171 euro, što je 71 odsto više od prosjeka EU.
Na drugom kraju liste nalazi se Sjeverna Makedonija, gdje su cijene čak 50 odsto niže od prosjeka EU, sa indeksom od 50.
Među zemljama Evropske unije, Danska je najskuplja. Tamo indeks iznosi 148, odnosno 48 odsto iznad prosjeka.
Najjeftinija članica EU je Bugarska, sa indeksom od 53.
Regionalne razlike u Evropi
Nordijske zemlje generalno imaju najviše cijene, dok i Zapadna Evropa uglavnom ostaje iznad prosjeka EU.
Irska, Holandija, Belgija, Njemačka i Francuska nalaze se na ili iznad referentne vrijednosti od 100.
Nasuprot tome, Istočna Evropa i Balkan znatno su ispod prosjeka.
U Južnoj Evropi, Portugal, Španija i Grčka su primjetno jeftiniji od prosjeka EU. Italija je izuzetak i ostaje skuplja.
Hrvatska je blizu prosječne vrijednosti, dok su Kipar i Malta nešto povoljniji, ali i dalje skuplji od većine uporedivih zemalja.
Zašto se cijene toliko razlikuju?
Prema riječima Kristófa Đodija sa Univerziteta u Varšavi, ključni faktor su troškovi rada.
„Ugostiteljstvo je sektor koji u velikoj mjeri zavisi od radne snage. Razlike u platama među zemljama direktno se odražavaju na cijene usluga“, rekao je Đodi za Euronews Business.
Na cijene dodatno utiču i troškovi energije, komunalija, PDV-a, drugih poreza, kao i cijena poslovnog prostora. Evropsko udruženje ugostitelja HOTREC naglašava da se struktura troškova značajno razlikuje od zemlje do zemlje.
„Radna snaga čini najveći dio troškova u ugostiteljstvu. Zemlje sa višim platama i strožim sistemima socijalnih doprinosa prirodno imaju više cijene“, navode iz HOTREC-a.
Pored toga, rast cijena hrane, pritisci u lancima snabdijevanja i regulatorni zahtjevi posebno pogađaju mala i srednja preduzeća.
Visoke cijene ne znače i manju pristupačnost
Eurostatov indeks ne mjeri pristupačnost, jer ne uzima u obzir nivo prihoda. Zbog toga građani zemalja sa višim platama mogu lakše da priušte restorane i hotele, čak i kada su cijene visoke.
Za putnike su ove razlike posebno važne. Turisti iz bogatijih zemalja često uživaju u nižim cijenama kada putuju u Istočnu ili Južnu Evropu.
„Putnicima je najvažniji odnos cijene i kvaliteta. Kada cijene rastu brže od kupovne moći, ljudi skraćuju boravak, putuju van sezone ili biraju povoljnije destinacije“, poručuju iz HOTREC-a.
Đodi dodaje da cijene utiču na tokove turizma, ali nisu jedini faktor. Udaljenost, dostupnost i lokalne atrakcije i dalje imaju ključnu ulogu.
Izvor: Bizlife.rs
