Crnogorska ekonomija ulazi u jesen sa sve izraženijim problemima – podaci Monstata pokazuju da je spoljnotrgovinski deficit od januara do avgusta 2025. godine dostigao alarmantan nivo: izvoz je iznosio svega 365,7 miliona eura, dok je uvoz premašio 2,88 milijardi. Izvoz robe je u prvih osam mjeseci u odnosu na isti period prethodne godine bio manji za 4,6 odsto, a uvoz veći za 6,5 odsto, pokrivenost uvoza izvozom spala je na svega 12,7 odsto, što je još niže nego prošle godine kada je bila 14,2 odsto.
Za Mirzu Krnića iz Pokreta Preokret, ovi brojevi nijesu samo statistika, već rezultat „lošeg planiranja i ekonomskih eksperimenata“ Vlade. On upozorava da inflacija od 4,6 odsto u avgustu dodatno urušava životni standard građana, dok vlast, kako kaže, umjesto razvoja proizvodnje i jačanja konkurentnosti, opterećuje privredu i građane novim zaduženjima i potrošnjom za glomaznu administraciju.
Loše paniranje
– Ovi podaci su očekivani rezultat lošeg planiranja Vlade po pitanju razvoja ekonomije. Osim lošeg trgovinskog bilansa, ne smijemo zaboraviti i visoku inflaciju, od čak 4,6 odsto u avgustu, koja dodatno produbljuje problem i narušava životni standard građana. Vladi odgovaraju visoke cijene, s obzirom da tako ubiraju više poreza, ali time se demaskira njihova kratkovidost po pitanju razvoja ekonomije. Sve se to prevaljuje na krajnjeg potrošača, odnosno građanina – kazao je Krnić za Pobjedu dodajući da je Vlada najodgovornija zbog visokih cijena, jer osim uvozne inflacije, imamo i domaću inflaciju koja u praksi bude neka vrsta sakrivenog oporezivanja prouzrokovanog programom „Evropa sad 1“, a sa „Evropom sad 2“ problem je samo produbljen.
– Vlasti samo razmišljaju o tome kako da uzmu više od privrede i građana, kako bi finansirali potrošnju. Planiraju zaduženja kako bi osplužili glomaznu administraciju i mogli isplaćivati uvećane zarade, koje nijesu dovele do boljeg života, umjesto da se finansiraju razvojni projekti. Sada će i izdavati obveznice građanima – umjesto da se kreditima finansira razvoj, finansira se neefikasna administracija. To rade jer su svojim ekonomskim eksperimentima doveli do toga da se ne možemo zadužiti po povoljnim kamatnim stopama, pa žele da ih finansiraju građani i privreda, jer drže u bankama 6,1 milijardu eura – naglašava Krnić dodajući da je to svojevrstan paradoks gdje država umjesto da rješava probleme privrede i građana, zapravo ih produbljuje, a na kraju pomoć traži od iste te privrede i građana.
Krnić navodi i da smo visokouvozno zavisna zemlja i ništa nije urađeno da se to promijeni, čak suprotno.
– Za dvije godine pokrivenost uvoza izvozom pala je sa 19,8 na 15,1 odsto, a sada je to još dramatičnije, što se i moglo očekivati s obzirom na privremeno zatvaranje Termoelektrane, uticaj uvozničkih lobija i nepostojanje bilo kakve vizije o pokretanju proizvodnje, realne ekonomije i rastu produktivnosti. Troškovi rastu brže nego plate, što je i očekivano kada povećavate plate bez rasta produktivnosti, rada i bilo kakve predstave što to može da izazove. Dakle, za ovu godinu bil je očekivan veći deficit, a sa ovakvom politikom Vlade ne možemo očekivati poboljšanje, nego će stanje biti gore. Mi suštinski izvozimo električnu energiju i sirovine, a sve ostalo je vrlo ograničenog opsega – objašnjava Krnić.
On smatra da Vlada može da utiče akciznom i poreskom politikom na cijene, da jača kontrole velikih trgovinskih lanaca, ograniči i spriječi negativan uticaj na domaće proizvode od strane uvozničkih lobija.
Konkurencija
– Agencija za zaštitu konkurencije treba da ispuni svoju svrhu postojanja i spriječi dogovorno nastupanje krupnog kapitala. Onamo gdje nema stvarne slobodne konkurencije, svaka priča o liberalnoj ekonomiji gubi smisao i tu država mora da se uključi. Država treba da formira robne rezerve i uveže ih sa obaveznim otkupom. To je i obećavano, ali nikako da se ispuni. Treba da se promovišu domaći proizvodi, uvežu u zadruge domaći proizvođači, garantuje im se otkup po unaprijed definisanim cijenama, pomogne u brendiranju i uniformisanju proizvoda po kojima smo prepoznati, kao i u iznalaženju ino tržišta – tvrdi Krnić.
Da ima vizije, nakon svih ovih aktivnosti, po njegovim riječima, promovisao bi se ekonomski patriotizam kroz razne subvencije i popuste.
– Tako bismo proizveli pomjeranje stvari ka opštem dobru i koristi građana, ali ova Vlada nema interesa za to, a ni želje i ideje kako to da sprovede. Proizvodnjom možemo smanjiti uvoz i povećati izvoz, kao i potrošnju domaćih proizvoda, što se dalje pozitivno odražava na zaposlenost, produktivnost, jačanje konkurentnosti, pa samim tim i snižavanje cijena. Došlo bi do rasta potrošnje i bolje naplate poreza, ali na zdravim osnovama, bazirano na domaćoj proizvodnji, što bi imalo višestruke koristi po državu, zaposlene i građane – smatra Krnić i dodaje i da nam je potreban preokret u upravljanju državom, ekonomskoj politici i planiranju naše budućnosti.
– Metod „neradom do blagostanja“ nigdje nije uspio, ne možete manje da radite i budete manje produktivni, a da bolje živite. Progres je moguć samo uz vrijedan rad, posvećenost i pokretanje proizvodnje i cjelokupne ekonomije – poručio je Krnić.
Prema podacima Monstata u strukturi izvoza prema standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji (SMTK) najviše su zastupljena mineralna goriva i maziva (sektor tri), u iznosu od 96,9 miliona eura, koje čine električna energija sa 73,1 milion eura i ostalo. U strukturi uvoza prema SMTK-u najviše su zastupljeni mašine i transportni uređaji (sektor sedam) u iznosu od 699,2 miliona eura, koje čine drumska vozila sa 275,5 miliona eura i ostalo. Najveći spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su: Srbija sa 97,7 miliona eura, Bosna i Hercegovina sa 31,8 miliona i Slovenija sa 27,5 miliona eura. Najveći spoljnotrgovinski partneri u uvozu bili su Srbija sa 502,2 miliona eura, Kina sa 350,7 miliona eura, i Njemačka sa 287,6 miliona eura. Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama CEFTA-e i sa Evropskom unijom.
Izvor. Pobjeda.me
