Dok predsjednik Stellantisa Džon Elkan traži kandidate za novog predsjednika uprave tog globalnog autoindustrijskog giganta, jedan od glavnih prioriteta nove uprave biće analiza koji od njihovih 14 brendova imaju održivu budućnost.

Ta francusko-italijanska kompanija u svom portfoliju ima više brendova nego bilo koji drugi veliki proizvođač – koji se uglavnom fokusiraju na jedan ili dva brenda – što je odraz Stellantisove istorije, nastale 2021. spajanjem Fiat-Krajslera i francuskog PSA, vlasnika Pežoa. Gašenjem nekih od Stellantisovih brendova mogla bi se postići veća efikasnost, jer bi se mogli spojiti neki sektori za marketing, razvoj i prodaju.

Međutim, svaki Stellantisov brend – od popularnih bestselera kao što su Džip, Ram i Pežo, pa do manje uspješnih, kao što su DS, Lanča ili Alfa Romeo – ima svoje poklonike, što znači da se radi o teškoj odluci.

Na primjer, u Evropi, gdje je Stellantis drugi najveći proizvođač poslije Volkswagena, njegov najveći brend Pežo imao je tržišni udio od tek 4,9 odsto prošle godine – i ukupno zauzeo osmo mjesto. Drugi problem je i to što potrošači ne prepoznaju korporativni naziv Stellantis, za razliku od etabliranih konkurentskih imena poput Volkswagena ili Tojote.

Šta učiniti s brendovima i kako povećati prepoznatljivost Stellantisa čini se da je glavni prioritet za Elkana. Prema izvorima iz kompanije na koje se poziva Rojters, svaki ozbiljan kandidat za novog predsjednika uprave tog giganta morao bi imati neki plan za rješavanje tog pitanja.

Bivši predsjednik uprave Karlos Tavares često je govorio da su tradicionalni proizvođači automobila sada u “darvinističkoj eri” u kojoj će najslabiji nestati – ali je insistirao na tome da svi Stellantisovi brendovi ipak imaju budućnost.

Kada je Tavares u decembru prošle godine bio primoran da napusti Stellantis zbog pada prodaje i “različitih vizija” razvoja kompanije, Elkan je brzo reagovao i krenuo u izgradnju povjerenja investitora, koje je narušeno slabijom prodajom i sve manjim profitom na američkom tržištu – koje je za Stellantis najprofitabilnije, zahvaljujući brendovima kao što su Džip, Ram, Krajsler i Dodž.

Stellantis je i dalje četvrti najveći proizvođač automobila na svijetu, s prodatih 5,5 miliona vozila u 2024. godini – ali u Evropi posljednjih godina ostvaruje slabije rezultate. Brendovi za koje industrijski stručnjaci smatraju da bi mogli biti prvi na udaru su Alfa Romeo, DS i Lanča. Za Dodž i Krajsler smatra se da imaju veće šanse za opstanak, uprkos slabijoj prodaji, jer ih američki kupci prepoznaju i jer su specijalizovani za određene tržišne segmente.

Proizvođači automobila nerado se odriču postojećih brendova. U posljednje vrijeme, samo je američki Dženeral Motors ugasio brendove Saturn i Pontiac, dok je Ford ugasio brend Merkur, u godinama nakon velike recesije 2008. godine.

U zvaničnom odgovoru Stellantisa na upit Rojtersa, iz kompanije su rekli da imaju proizvodne planove za svaki od 14 brendova u svom portfoliju. “Stellantis je fokusiran na pružanje još većeg izbora svojim kupcima, oslanjajući se na bogatu istoriju i jake identitete svojih 14 marki.”

Međutim, izvori iz same kompanije s kojima je razgovarao Rojters kažu da su problemi prevelikog portfolija interno dobro poznati – ali i da popularnost pojedinih marki u određenim zemljama ili tržišnim segmentima otežava odluku o tome koje bi trebalo ugasiti.

Džip i Ram su najbolje prodavani Stellantisovi brendovi u SAD-u. S druge strane, Krajsler – koji se uglavnom sveo na miniven Pacifika – i Dodž su prošle godine prodali tek po 150.000 vozila. Dodžov asortiman modela takođe se sveo na jedan tzv. “masl kar” – Čardžer – uz još jedan sportski krosover i jedan SUV. U Stellantisovoj globalnoj prodaji Džip je činio oko 15 odsto 2024. godine, dok su Krajsler i Dodž zajedno činili samo 3 odsto.

“Da imam čarobni štapić… Vjerovatno bih rekla da bi Džip trebalo da apsorbuje Krajsler, a Dodž da se spoji s Ramom… Međutim, time se ne bi mnogo uštedjelo, jer svaka od tih marki ima svoju vrijednost brenda, međusobno se dopunjuju u različitim tržišnim segmentima i već dijele istu prodajnu mrežu,” rekla je Erin Kiting iz analitičke kuće Koks Automotiv.

Stellantis je prošle godine bio na petom mjestu po prodaji na američkom tržištu, s ukupnim udjelom od 8,1 odsto. Sa četvrtog mjesta ga je smijenila Honda, zahvaljujući povećanju cijena Stellantisovih modela – što je na kraju dovelo do loših projekcija zarade i Tavaresovog odlaska. Stellantisov najbolje rangirani pojedinačni brend u Americi je Džip, koji je prošle godine bio 11., s tržišnim udjelom od skoro 4 odsto.

Na evropskom tržištu Stellantis – koji nije požurio s predstavljanjem električnih modela kao neki drugi proizvođači – sve se više suočava sa strogim pravilima o emisijama štetnih gasova i sve jačom kineskom konkurencijom, što bi moglo biti još veći izazov.

Marko Santino iz konsultantske kuće Oliver Viman kaže da se neke Stellantisove marke, kao što su Pežo i Opel, preklapaju u segmentu masovnog tržišta, dok se istovremeno njihove premijum marke teže probijaju do kupaca.

Brendovi fokusirani na evropsko tržište, kao što su italijanska Alfa Romeo i Lanča ili francuski DS, u 2024. godini imali su slabih 0,3 odsto tržišnog udjela u Evropi, daleko iza konkurencije poput njemačkih Audija i BMW-a. Za poređenje, na Pežo otpada skoro petina Stellantisove globalne prodaje.

Stellantis planira predstavljanje dvadesetak novih ili modernizovanih modela između druge polovine 2024. i 2025. godine, uglavnom električnih vozila i hibrida, kao što je Citroen C3 – koji bi mogao postati najpristupačniji evropski električni automobil.

Stellantis ima i zajedničko ulaganje s kineskim Leapmotorom – koji se ponekad opisuje kao Stellantisova 15. marka – omogućavajući prodaju, uvoz i proizvodnju Leapmotorovih električnih vozila van Kine. To bi mogao biti dodatni podsticaj elektrifikaciji Stellantisove ponude.

(Izvor: Financije.hr)