Svaki zaposleni ima pravo na godišnji odmor, ali postoje određeni uslovi koji moraju biti ispunjeni kako bi se ovo pravo moglo koristiti. Prema važećim propisima, ono se stiče nakon mjesec dana neprekidnog rada, pri čemu se obračunava srazmjerni dio odmora.
Zakonski minimum godišnjeg odmora iznosi 20 radnih dana. To znači da zaposleni koji radi neprekidno mjesec dana stiče pravo na srazmjeran dio godišnjeg odmora. Konkretno, 20 radnih dana odmora dijeli se na 12 mjeseci, što iznosi približno 1,67 dana mjesečno. Ovaj broj se zaokružuje, čime zaposleni svakog mjeseca rada stiče pravo na dva radna dana godišnjeg odmora.
Na ovaj način, zaposleni već nakon prvog mjeseca rada može koristiti dio godišnjeg odmora, dok pravo na puni odmor stiče nakon godinu dana neprekidnog radnog odnosa.
Ovo pravilo omogućava zaposlenima da postepeno koriste svoj godišnji odmor i osigurava im zasluženi period odmora tokom godine. Poslodavci su dužni da omoguće zaposlenima korišćenje ovog prava u skladu sa zakonom i internim pravilima kompanije.
