Ditrih Matešic (Dietrich Mateshitz) je jedan od najuspješnijih preduzetnika našeg doba, čovjek koji je jednim potezom promijenio izgled industrije bezalkoholnih napitaka stvarajući, ne samo jedan novi brend, nego jednu novu kategoriju: energetko piće.
Kao vizionar koji je svijetu doneo Red Bull, poznatiji kao „brzina u konzervi“ ili čak „tečni kokain“ Matešic je više od dvije decenije anđeo čuvar ljudima koji ostaju na žurkama do kasno u noć, studentima, radnicima u trećoj smjeni, kao i velikom broju sportista koji se bave ekstremim sportovima.
Matešic je rođen 20. maja 1944. u malom austrijskom selu Sveta Marijena u dominantno konzervativnoj porodici. Svoje korene Ditrih vuče iz Hrvatske, a oba roditelja su mu bili učitelji u osnovnoj školi. Iako se nikada nije ženio, ima jednog sina.
Trebalo mu je deset godina da diplomira, a nakon završetka studija je dobio posao kao marketing menadžer i počeo da reklamira deterdžente za Unliver (Unliever). Nakon toga, dobija posao u Blendaksu kompaniji koja se bavi proizvodnjom kozmetike, gdje radi na promovisanju njihove paste za zube.
Tokom jednog poslovnog putovanja na Tajland otkrio je Krating Daning (Krating Daeng) koji je kasnije rebrendirao u Red Bul. 1984. je osnovao Red Bull GmbH i pokrenuo piće 1987. Tokom vremena ovo piće je postalo vodeće u svjetskoj industriji energetskih napitaka.
On živi veoma luksuznim životom i posjeduje Laukala ostrvo na Fidžiju vrijedno sedam miliona dolara. Osim toga, posjeduje licencu za pilota i sopstveni aerodrom i hangar.
Matešic važi za marketinškog genija, ali njegov privatni život ostaje obavijen velom misterije. On rijetko daje intervjue i nikada ne govori o svom privatnom životu.
Njegov životni stil je pun kontradikcija. Ako se izuzme bogatstvo koje posjeduje, on izgleda uobičajeno – kratka brada, farmerke i nezakopčana košulja je dio njegovog svakodnevnog stajlinga. Međutim, njegovi hobiji su nešto ekskluzivniji.
Naslednik Matešicovog carstva je njegov dvadesetjednogodišnji sin, Mark Gerharder (Mark Gerharder). Njegova majka Anita, bivša instruktorka skijanja, je sada na čelu Matešicove fondacije „Krila za život“ (Wings for Life) neprofitne organizacije posvećene ispitivanju kičmenog stuba.
Kako je sve počelo?
Od ranog detinjstva Matešic je pokazao talenat za prezentovanje ideje, a savršen primjer za to je način na koji je uspio da ode na Univerzitet u Beču, prije nego u bližem Gracu. „Izabrao sam univerzitet zbog grada, a ne obratno. Ali sam uspio da nađem samo jedan predmet koji nije bio dostupan u Gracu, a to je brodogradnja. Tako sam ubijedio majku da imam samo jednu želju u životu, a to je da postanem brodograditelj, izjavljuje Matešic za Blumberg (Bloomberg).
Slučajni put na Tajland 1982. godine će se pokazati kao prekretnica u Matešicovom životu. Želio je da sazna zašto lokalce privlači negazirani tonik pod imenom Krejting daeng te ga je probao i uvidio da se posle njega osjeća odmornije. Nedugo potom, dok je sjedio u baru mandarinskog hotela u Hong Kongu, pročitao je vijest da je najveći korporativni poreski obveznik u Japanu te godine bio upravo proizvođač ovih tonika. Odjednom, sinula mu je ideja: prodavaće ga na Zapadu.
1984. Matešic je stupio u kontakt sa Kaleo Joviljom (Chaleo Yoovidhya), tajlandskim biznismenom koji je prodavao ovaj tonik u jugoistonoj Aziji i predložio da njih dvojica sarađuju i plasiraju piće na zapadno tržište sa jednom bitnom razlikom: ono bi bilo gazirano. Jovilji se svidjela ideja, te su se dogovorili da investiraju svaki po pola miliona dolara kako bi ustanovili 49/49 partnerstvo sa preostala 2 odsto koja su pripala Jodviljinom sinu.
Matešic se potom vratio u Austriju da smisli kako bi upakovao piće i smislio slogan. Za pomoć se obratio svom školskom prijatelju, Johanesu Kastneru (Johannes Kastner) koji je posjedovao sopstvenu marketinšku agenciju u Frankfurtu.
„Rekao je da nema novca, tako da smo se složili da besplatno radi (Matešic) kako bi otplatio moj angažman za rad na Red bulu,“ izjavio je Kastner za Blumberg (Bloomberg). Tokom sljedećih godinu i po dana, Kasntner i njegov tim su smislili oko 50 različitih dizajna za Red bul, a Matešic se odlučio da to bude izrazito plavozelena boja sa žutim suncem, dizajn koji i danas prepoznajemo kao zaštitni znak ovog napitka.
Kao što smo već rekli, uspjeh ovog napitka se dobrim dijelom krije u marketingu. „Daje vam krila“ je Red bulov prepoznatljiv slogan i on se dosljedno pojavljuje kao dio njegove marketinške prakse.
Bilo da se nalazi u ulozi sponzora trke helikoptera ili ekstremnih sportova, Red bul je uvjek sinonim za brzinu i veličinu.
Matešic je svijetu dao sjajan napitak, a on ga je, zauzvrat načinio veoma, veoma bogatim. Red bul zapošljava ljude u 161 zemlji, ali se najvažnije odluke donose u njegovom štabu u Fušlu, austrijskom seocetu ii u Hangaru 7, Matešicovom privatnom avionskom kompleksu koji je na pet minuta udaljen od Salcburga.
Iako rijetko daje intervjue Marešicov Hangar 7 predstavlja značajan dokaz da se on ne stidi svog uspjeha. Svaka od njegovih zgrada posjeduje arhitektonske ukrase koji prije priliče meki dizajna kao što je to Berlin nego bukolikom austrijskom predgrađu. „Arhitekta me je gotovo ubio kada sam mu rekao šta sve hoću na zgradi“ izjavio je Mauric za Blumberg upirući prstom pravo u Trisiksti bar (Threesixty Bar) kružno, stakleno zdanje koje se čini privezanim na sred neba. Ekstravagantno je, možda nepotrebno i to je njegova svrha. „Ne bi to bilo Red bul ako ne bi počelo bezopasno i završilo se katastrofalno,“ dodaje Matešic. „Arhitekte su ionako samo plaćeni sagovornici“.
U svojoj 72. godini Matešic i dalje uživa u plodovima svog rada i pametno donesenih odluka. Čini se da je Matešicu Red bul zaista dao krila. Ili je on njemu?
O Red Bulu
Krejting Daeng (Krating Daeng), na kome se bazira Red Bul, je negazirano energetsko piće popularno na Tajlandu i zasnovano na japanskom energetkom piću Lipovitanu (Lipovitan) i južnokorejskom Bahusu F (Bacchus-F). Njegovi sastojci uključuju vodu, kafein, taurin, inositol, šećer i B vitamine. I da, na tajlandskom jeziku, Krejting daeng znači „crveni bik“ (red bull). Glavna razlika između ovog pića i Red bula je to što ono nije gazirano.
Ovaj napitak se prvi put pojavio 1987. godine u Austriji, počeo da osvaja internacionalno tržište 1989. a u Sjedinjenim Američkim Državama se nije pojavio sve do 1997. godine.
Svoj uspjeh ovo piće umnogome duguje marketingu. „Daje vam krila“ je Red bulov poznat slogan i on se uvjek pojavljuje kao dio marketinške prakse. Bilo da sponzoriše trke helikoptera ili ekstremne sportove, Red bul je postao sinonim za brzinu i veličinu. Poruka njegovog brenda je odlično primljena i kod mlađe populacije, a ona poručuje da ako popijete ovaj napitak da ćete izgledati samopozdano, nepredvidljivo i nekonformistički.
Red bul košta skoro dva puta više od Koka-kole (Coca-cola) i to nije zbog troškova proizvodnje. Dio raazloga zašto je on tako skup je zbog brendiranja. Red bul želi da bude što je drugačiji moguće od drugih napitaka iste vrste na tržištu, a visoka cijena mu pomaže u tome.
Red bul je prvobitno bio zabranjen u Francuskoj, Danskoj i Norveškoj, ali je na kraju legalizovan u sve tri zemlje. Veoma često ovaj brend mora da se suočava sa PR krizama koje uključuju pitanja oko uticaja Red bula na čovjekovo zdravlje. Ali, činjenica je ta da je baš zabrana ono što je Red Bulu davalo veću privlačnost.
Bizlife
