Autor: Ivan Leposavić, direktor Beogradske berze
Tekst je preuzet iz Revije časopisa NIN koja je posvećena nedavno održanom “Samitu ministara finansija, guvernera i direktora poreskih uprava zemalja regiona” u Bečićima čiji je jedan od medijskih patnera bio portal Bankar.me. Reviju možete preuzeti na ovom linku.
Razvoj tržišta kapitala kao temelj ekonomskog uspjeha jugoistočne Evrope
Narodi u ovom dijelu Evrope skloni su eksploataciji narcizma malih razlika, u gotovo svim domenima, gdje i kad god im se za to ukaže prilika. Narcizam malih razlika nije nikakva balkanska ili jugoistočna ekskluziva, već ga je još Frojd identifikovao kao jedan od najvećih izvora nezadovoljstva, s obzirom da brojne civilizacije i narodi na malim međusobnim razlikama grade svoja neprijateljska osjećanja. U vremenima kada smo dominantno bili orijentisani ka uvozu, uvezli smo, nažalost, i ovaj pojam. Analogije radi, koliko god se mi trudili, posmatraču sa strane i tržišta kapitala jugoistočne Evrope, sa ekonomske tačke gledišta, djeluju potpuno uniformno.
Međutim, za razliku od drugih minornih razlika, razlike u tržištima kapitala nisu, niti prijete da predstavljaju kamen spoticanja u daljem razvoju, već ih susjedi koriste kao temelj za dalji razvoj i izgradnju čvrstih partnerstava. Riječju, svim akterima na tržištu kapitala odavno je cilj da, čim prije, pređu put od nebitnih, marginalnih ili graničnih (frontier markets) do razvijenih tržišta (developed markets).
O važnosti tržišta kapitala za razvoj nacionalne ekonomije govore i razvijene i zemlje u razvoju. Evropska komisija je još u strategiji rasta „Europe 2020“ zaključila da su dugoročni izvori finansiranja ključni za razvoj i poboljšanje konkurentnosti Evropske unije, kao i da u uslovima ograničenih mogućnosti bankarskog finansiranja, usljed regulatornih promjena izazvanih posljednjom ekonomskom krizom, mogućnost obezbjeđivanja kapitala na tržištu kapitala postaje dominantno važno pitanje.
Ekonomski razvoj se dešava kada ekonomija jedne zemlje ima više resursa na raspolaganju, kada se novi resursi unose u proces proizvodnje ili kada se postojeći resursi efikasnije koriste. Stoga, postavlja se pitanje u kom momentu su zemlje u razvoju, još konkretnije Srbija, trebale da započnu transformaciju i agresivniji pristup unapređenju tržišta kapitala.
Analiza evropskih ekonomija pokazuje da je veličina tržišta kapitala pozitivno korelisana sa ekonomskim razvojem. Analize ukazuju da je rast tržišta akcija i obveznica pozitivno povezan sa povećanjem stope realnog rasta BDPa, i to u dugom roku, jer likvidna tržišta akcija i obveznica omogućavaju prikupljanje novog kapitala ali i najefikasniju i najjeftiniju realokaciju postojećeg (neophodnog) kapitala između industrija, kojoj nikakve strategije, akcioni planovi i politike subvencija ne mogu parirati. Brojna istraživanja u stručnoj literaturi ukazuju na činjenicu da one zemlje koje imaju nedovoljno razvijeno tržište kapitala, a posebno tržište akcija, plaćaju visoku cijenu izraženu višegodišnjim ispodprosječnim stopama rasta nacionalne ekonomije baš iz razloga što se ograničeni resursi ne koriste na najefikasniji način.
Dosadašnji trend rasta ohrabruje, Srbija je iz posljednje krize izašla sa respektabilnim rezultatima, čak zavidnim. U vremenu krize, Vlada je prepoznala neadekvatnu uparenost tržišta kapitala i nacionalne ekonomije, pa je Strategijom za razvoj tržišta kapitala za period 2021–2026. godine postavila čvrst oslonac za razvoj tržišta kapitala, i aktivno daje podršku svim sektorima voljnim da doprinesu na ovom putu.
Prema procjenama iz oktobarskog izvještaja MMFa (2023 World Economic Outlook report), globalni rast se za narednih pet godina procjenjuje na oko 3,1% godišnje, što u poređenju sa rastom zabilježenim u periodu 20002019. godine od 3,8% predstavlja značajan pad. Usporavanje rasta će posebno biti izraženo kod ekonomija u razvoju, gdje je očekivani rast na godišnjem nivou za čak 1,5% niži u odnosu na prve dvije decenije ovog vijeka. Ovakvi izazovi, pojačani globalnim geopolitičkim problemima, koji sigurno ne mogu zaobići ni naš dio svijeta, zahtijevaju da kreatori ekonomske politike iskoriste sve alate kako bi ojačali otpornost svojih ekonomija, a ti alati se prevashodno odnose na povećanje produktivnosti kroz kreiranje procesa stvaranja kapitalne baze koja će biti na raspolaganju za efikasne privatne investicije.
Ministarstvo finansija Republike Srbije i ostale institucije u punoj mjeri i na pravi način shvataju važnost ovog segmenta ekonomije i postoji jedna čvrsta i sveopšta rešenost da se reforma tržišta kapitala uradi na adekvatan i sveobuhvatan način. Podrška Svjetske banke kao i koraci koji se planiraju predstavljaju nesumnjivo pravi, dobro utaban i siguran put. Razvoj tržišta korporativnog duga kroz emisije obveznica, stvaranje inicijalne likvidnosti i privlačenje institucionalnih investitora, zatim iznošenje atraktivnih paketa kroz procese inicijalnih javnih ponuda akcija u državnom vlasništvu, uvođenje finansijskih instrumenta koji bi povezali preferencije stanovništva za ulaganje u nekretnine sa tržištem kapitala nesumnjivo predstavljaju put ka uspjehu. Međutim, put koji je relativno siguran ima sudbinu kao i investicije koje su relativno sigurne a to su relativno ograničene potencijalne stope prinosa, odnosno rast koji će biti stabilan i vjerovatno prosječan.
Ovo ni na koji način ne treba da destimuliše aktere. Tržišta kapitala, tradicionalno složena i dinamična, imaju konzervativnih elemenata. Konzervativnost se ogleda najprije u strogoj regulaciji, velikom broju institucionalnih investitora, koji traže stabilne i predvidive prinose sa što nižim stepenom rizika. U takvom okruženju i treba računati sa stabilnim i prosječnim rastom, ali prepoznatljivost i potencijalni brži razvoj treba graditi na onim nekonzervativnim aspektima tržišta kapitala inovacijama i tehnologiji.
Za one zemlje koje žele s jedne strane stabilnost ali i brz razvoj, kako lično doživljavam put Srbije, putanja prosječnih prinosa nije možda najhrabriji način za iskorišćenje mogućnosti koje tržišta kapitala, posmatrano u najširem smislu, nudi. Mišljenja sam, međutim, da bismo hrabro morali da iskoračimo i ubrzamo implementaciju novih tehnoloških rješenja, te podignemo efikasnosti u svim elementima pred i posttrgovačkih procesa i da prepoznamo da je to za naše reforme imperativ.
Prije nego pomenem neki od skorašnjih primjera, nije zgoreg podsjetiti se „Big Bang“ reforme Londonske berze, koja je transformisala London u jedan od najvažnijih finansijskih centara. Uvodeći elektronsko trgovanje čitavih 15 godina prije nego što je Beogradska berza prešla sa ručnog zapisivanja cijena na elektronsko trgovanje iskustvo je iz kog moramo izvući pouke.
Nasdaq je krajem prošle godine uveo u upotrebu Dynamic Midpoint Extended Life Order (MELO), prvi berzanski tip naloga zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji se autonomno i u realnom vremenu prilagođava uslovima na tržištu.
Tehnologija je moćan alat za opšte dobro, omogućava inovacije, stvara nove mogućnosti koje pomažu evoluciju tržišta i bolje koriste investitorima. Inovacija stvara razliku. Istovremeno, stvara mogućnosti za manipulativne trgovačke prakse i stavlja dodatni pritisak na regulatorne organe da ostanu u korak i upravljaju tim rizicima. Tehnologija i regulativa moraju napredovati zajedno, a male zemlje poput Srbije moraju istražiti sve prednosti života van zakonodavnog okvira EU, stvaranjem većeg broja regulatornih sandboxova, koji će ubrzati primjene najnovijih tehnologija na tržištima kapitala(odnosno finansijskim tržištima ukoliko ih šire posmatramo) i koje će globalne investitore natjerati da okrenu glavu i na ovu stranu. Takav pristup možda ne bi mogao biti ocijenjen kao odmjeren i u ovom momentu ne možemo sa sigurnošću predvidjeti njegov uticaj na razvoj tržišta, ali jeste pristup prihvatanja razumnog rizika koji može značajno pojačati sve već navedene prednosti tržišta kapitala.
Sve naprijed navedeno ima svoje uporište u našoj svakodnevici. Srbija je zemlja usmjerena ka digitalizaciji sa značajnim udjelom ekonomije znanja u izvozu, sa rastućim raspoloživim sredstvima namenjenim investiranju. Srbija posjeduje brojnu digitalno obrazovanu mladu populaciju bez tereta negativnih emocija prema tržišnoj ekonomiji, tereta koji su njihovi roditelji, kao gubitnici na tržištu kapitala, tokom tranzicije morali da podnesu. To je, nesumnjivo, naša prednost.
Da zaključim, smanjivanje regulatornih zahtjeva u procesima pristupa tržištu (npr. kroz tokenizaciju za izdavaoce, ili kroz direktan pristup tržištu za investitore), povećanje dostupnosti novih vidova finansijskih instrumenata koji se nalaze u sandbox modelima (do sad rezervisanih za VC i PE fondove i druge profesionalne investitore), podrška aktivnim učesnicima koji povećavaju likvidnost i dubinu tržišta (pomjerenja ka quote driven/market making režimu trgovanja) ali iznad svega intenzivno posmatranje kako bi se nova tržišta pravilno i efikasno regulisala, uz intenzivan rad na implementaciji novih tehnologija biće komparativna prednost koja će pomoći u eliminaciji narcizma malih razlika na ovim prostorima. Pobjednik prelazi u viši takmičarski rang!
