Koliko odmora imaju zaposleni u EU, a koliko se odmaraju američki radnici?

Ljeto je pred vratima, što znači da su odmori i ljetna putovanja odavno planirani. Već krajem juna prvi turisti odlaze na odmor od poslovnih obaveza. Istražili smo na koliko plaćenog godišnjeg odmora imaju pravo radnici širom Evrope i Sjedinjenih Država.

Važno je istaći da je godišnji odmor zakonom zagarantovano pravo svakog radnika u svijetu. Koliko će taj odmor trajati, odnosno koliko će slobodnih dana godišnje dobiti zaposleni, propisuje država svojim propisima, kao i kompanija dodatnim propisima.

U Evropskoj uniji minimalni broj dana godišnjeg odmora zavisi, prije svega, od zakonodavstva pojedinih država članica. Međutim, prema Direktivi EU o radnom vremenu, svaki radnik ima pravo na najmanje četiri sedmice plaćenog odmora. Ovo je minimum i mnoge zemlje članice pružaju više od toga.

Država u kojoj građani imaju najviše dana godišnjeg odmora je Austrija, gdje zaposleni mogu računati na 40 dana plaćenog godišnjeg odmora. Prema propisima, radnici imaju 25 dana, a nakon 25 godina provedenih u istoj kompaniji dobijaju dodatni godišnji odmor.

Francuska je zemlja u kojoj radnici dobijaju 2,5 dana godišnjeg odmora za svaki mjesec proveden u kompaniji, odnosno 30 dana godišnje. Specifično za ovu zemlju je da se od 1. maja do 31. oktobra moraju iskoristiti dvije sedmice naplaćenog odmora.

Zaposleni u UK imaju zakonsko pravo na 28 slobodnih dana. U Andori se radnici odmaraju 30 dana godišnje, u Moldaviji 28, dok u Luksemburgu ostatak traje 26 dana. U San Marinu radnici imaju 26 dana plaćenog godišnjeg odmora, ali ova zemlja slavi i 20 dana državnih praznika, tokom kojih se, po pravilu, ne radi.

U većini zemalja je dozvoljeno spajati slobodne dane sa nacionalnim praznicima, te se nerijetko dešava da se odmor od pet dana, uz dva vikenda i praznike produži na skoro dvije nedjelje.

Zakonodavstvo EU

Pravo na poštene uslove rada utvrđeno je kroz evropski stub socijalnih prava i Poveljom o osnovnim pravima Evropske unije.

Direktiva EU o radnom vremenu (2003/88/EC) zahtijeva od država članica EU da garantuju sljedeća prava za sve radnike: ograničenje nedeljnog radnog vremena; prosječno radno vrijeme za svaki period od sedam dana ne smije biti duže od 48 sati, uključujući prekovremeni rad; u zavisnosti od nacionalnog zakonodavstva i/ili kolektivnih ugovora, prosjek od 48 sati se izračunava za referentni period do 4, 6 ili 12 mjeseci; pauza za odmor u toku radnog vremena ako radnik dežura duže od 6 sati; minimalni dnevni odmor; na svaka 24 sata radnik ima pravo na najmanje 11 uzastopnih sati odmora; minimalni nedjeljni period odmora; za svaki sedmodnevni period radnik ima pravo na najmanje 24 neprekidna sata uz 11 sati dnevnog odmora; plaćeni godišnji odmor od najmanje 4 nedjelje godišnje; dodatna zaštita u slučaju noćnog rada; prosječno radno vrijeme ne smije biti duže od 8 sati u periodu od 24 sata; noćni radnici ne smiju da obavljaju teške ili opasne poslove duže od 8 sati u bilo kom periodu od 24 sata; noćni radnici imaju pravo na besplatne zdravstvene preglede i, pod određenim okolnostima, prelazak na dnevni rad.

Odmor u SAD

U Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji savezni ili državni zakonski propisan minimalni plaćeni odmor. U sistemu ove zemlje postoji dosta fleksibilnih mogućnosti.

Od toga da radnici mogu da idu na odmor koliko žele – ali da on nije plaćen, do mogućnosti da se radno vrijeme koriguje.

Prema američkom Birou za statistiku rada, 77 odsto privatnih poslodavaca nudi plaćeni odmor svojim zaposlenima, i to u proseku deset dana godišnjeg odmora nakon jedne godine radnog staža.

Takođe, 77 odsto poslodavaca daje svojim zaposlenima plaćeno slobodno vrijeme tokom državnih praznika, kojih je u prosjeku osam godišnje. Prosječan broj dana plaćenog godišnjeg odmora koji nude privatni poslodavci je deset nakon jedne godine radnog staža, 14 dana nakon pet godina, 17 dana nakon deset godina i 20 dana nakon 20 godina.

Izvor: Biznis.rs

Podijeli ovaj članak