“Realno je očekivati, a to je ECB već i najavila, da će do kraja godini u dva navrata doći do smanjenja referentne kamatne stope. Slično se može očekivati i u pogledu monetarne politike SAD, koja će, pretpostavljam, čak i prije ECB-a posegnuti za smanjenjem bazične kamatne stope. To će, do kraja godine, uticati na smanjenje cijene finansiranja i privrede i stanovništva. Nadam se da sada, lagano, ulazimo u ciklus sniženih kamatnih stopa, ali, opet, sve zavisi od razvoja složene geopolitičke i geoekonomske situacije u čitavom svijetu”, kazao je u intervjuu za portal Bankar.me Aleksandar Vlahović. predsjednik Saveza ekonomista Srbije
Od 13. do 15. juna se u Bečićima održava Samit ministara finansija, guvernera i direktora poreskih uprava regiona. Koliko su ovakve manifestacije značajne za regionalnu saradnju?
Veoma je važno okupljanje ključnih kreatora fiskalne i monetarne politike svih zemalja regiona Zapadni Balkan, zatim predstavnika najvažnijih međunarodnih finansijskih organizacija, kao i vodećih ljudi najvećih banaka, osiguravajućih društava i kompanija iz realnog sektora našeg regiona. To je uvjek prilika da se razmijene mišljenja o perspektivama regiona u ovoj i narednim godinama, te da se identifikuju prepreke za postizanje efikasnije saradnje unutar regiona. Samit već 11 godina, u kontinuitetu nastoji da ukaže na važnost zajedničke saradnje a sve u cilju podizanja standarda stanovništva na prostoru Zapadnog Balkana i postizanja brže konvergencije sa zemljama EU, prevashodno bloka Centralne i Istočne Evrope.
Ovogodišnji Samit se održava pod sloganom „Finansijska i monetarna stabilnost regiona u uslovima slabog privrednog rasta u eurozoni“. Kako će ovaj usporeni rast uticati na region i kakve su prognoze za naredni period?
Postoji izražena neizvjesnost u pogledu budućih makroekonomskih kretanja u regionu, kao posljedica, sada već hronične krize privrede EU, koja se pre svega ogleda u slabom privrednom rastu zemalja Eurozone. U suštini, čitav svijet je pogođen tzv. „poli krizom“, a to je stanje više istovremenih različitih kriza, koje imaju svoje različite uzroke i, sljedstveno, moguća rješenja. Taj požar kriza, pokrenut pandemijom Covid 19, koja je uzrokovala prekid globalnih lanaca snabdijevanja, nastavljen ratom u Ukrajini što je dovelo do krize snabdijevanja energentima i hranom, pa sve do rata na Bliskom Istoku oktobra prošle godine, najviše je pogodio Evropu i posebno zemlje Eurozone. Nakon rasta od 3,5% u 2022 godini, u prošloj godini Eurozona je rasla 7 puta manjim tempom, a slično se očekuje i u ovoj i narednim godinama. Konjuktura u Eurozoni je veoma važna za rast zemalja Zapadnog Balkana. Najveći dio spoljnotrgovinske razmjene zemlje Zapadnog Balkana ostvaruju sa Evropskom privredom i, posebno, Eurozonom, a, takodje, dominantni priliv stranih investicija upravo dolazi iz Eurozone. Pri tome, nisu sve zemlje ZB jednako pogođene sporim rastom Evrope. U suštini, Albanija i Crna Gora trpe srazmjerno manju štetu, budući da rast baziraju na sektoru usluga (posebno turizam), gdje je tražnja u protekle dvije godine na visokom nivou. Nasuprot, zemlje sa razvijenom industrijom, energetikom i poljoprivredom, poput Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, direktno osjećaju ovaj spori rast Eurozone, posebno njemačke privrede. Stoga prognoze u pogledu rasta BDP-a zemalja Zapadnog Balkana ne prelaze, u prosjeku, 3,5%.
U Agendi ovogodišnjeg Samita se, na jednom od panela postavlja pitanje „Da li je inflacija prošlost?“. Pa, da li je prošlost? Kakva su Vaša predviđanja?
U protekloj godini, zahvaljujući rigidnim mjerama monetarne politike centralnih banaka zemalja ZB, ali i povoljnih okolnosti bitno smanjenih cijena energenata, kao i hrane, primjetan je trend opadanja opšteg nivoa cijena. Danas je u svim zemljama inflacija ispod 5%, medjutim inflaciona očekivanja nisu u potpunosti eliminisana. Stoga je opravdano zadržavanje opreznog pristupa u vođenju monetarne politike, odnosno eventualno popuštanje tek kada Evropska centralna banka to učini. Ukoliko ne bude bilo šokova, poput onih izazvanih prekidom globalnih lanaca snabdijevanja i naglim rastom cijena energenata i hrane, može se zaključiti da je inflacija stavljena pod kontrolu. Međutim, na dalji trend nivoa cena dominantno će uticati fiskalna politika koja se provodi u zemljama ZB. To podrazumijeva izbjegavanje populističkih mera naslijeđenih iz Covid vremena, kada se novac kroz podsticaje trošio nemilice, bez jasnog cilja i bez selektivnog pristupa. Mora se priznati da je većina zemalja našeg regiona nastavila sa rasipničkim fiskalnim intervencijama, ali to mora da prestane. Takodje, neophodan je vidljivi napredak strukturnih reformi, radi eliminicije strukturnih deficita koji prijete da ugroze fiskalnu poziciju zemalja ZB.
Kakav je efekat mjera FED i ECB na monetarnu politiku centralnih banaka zemalja regiona?
ECB evidentno, sa određenim vremenskim pomakom, prati mjere FED-a. Opet, Evropa danas nije u istoj poziciji kao SAD, imajući u vidu performanse privreda u pogledu rasta. Privreda SAD je u protekloj godini ostvarila rast od 2,5%, a Eurozona svega 0,5%. Međutim, inflacija je gotovo u potpunosti savladana na oba ekonomska prostora te je relano očekivati monetarno popuštanje. Mjere ECB-a će direktno uticati na monetarnu politiku CB regiona ZB, prvenstveno zbog toga što je naš privredni prostor visoko „eurizovan“. Gotovo 2/3 transakcija se vezuje za Eur kod zemalja koje imaju svoju vlastitu valutu (Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija). Mislim da nije potrebno objašnjavati da je ta veza direktna kada su u pitanju Crna Gora, Kosovo i Bosna i Hercegovina.
Da li se očekuje smanjenje kamatnih stopa i kada? Da li je realno monetarno popuštanje u 2024. godini?
Realno je očekivati, a to je ECB već i najavila, da će do kraja godini u dva navrata doći do smanjenja referentne kamatne stope. Slično se može očekivati i u pogledu monetarne politike SAD, koja će, pretpostavljam, čak i prije ECB-a posegnuti za smanjenjem bazične kamatne stope. To će, do kraja godine, uticati na smanjenje cijene finansiranja i privrede i stanovništva. Nadam se da sada, lagano, ulazimo u ciklus sniženih kamatnih stopa, ali, opet, sve zavisi od razvoja složene geopolitičke i geoekonomske situacije u čitavom svijetu.
Koji su najveći izazovi monetarne politike na kratak i srednji rok?
Osnovni cilj monetarne politike svih zemalja jeste očuvanje cjenovne, kao i stabilnosti sveukupnog finansijskog sistema. Jasno je da je inflacija bila osnovni problem u proteklih nekoliko godina, te da sada ulazimo u period cjenovne stabilnosti. Takođe, dobra vijest je da ZB ima stabilni, prije svega, bankarski sistem, gdje je kapitalna adekvatnost značajno iznad regulatornih zahtjeva. Da je bankarski sistem stabilan svjedoči i nepromenjeni nivo nenaplativih kredita od, u prosjeku, 3,4%. U suštini, monetarna politika na kratak i srednji rok treba da bude usmjerena na postizanje ključnih ciljeva i da, tiše ili glasnije, podsjeća fiskalne vlasti da je za makroekonomsku stabilnost potrebno saglasje između ključnih ekonomskih politika – monetarne i fiskalne.
Fokus ovogodišnjeg Samita, između ostalog, je i borba protiv sive ekonomije. Koliko ekonomije regiona trpe zbog ovoga i kako spriječiti rast sive ekonomije?
U posljednjih 10 ak godina učinjen je ogroman pomak u borbi protiv sive ekonomije, prevashodno reformom i modernizacijom poreskih i carinskih uprava. Primjer Srbije to najbolje pokazuje, budući da je efikasna poreska uprava bila ugaoni kamen uspješne fiskalne konsolidacije. Nastavak modernizacije, korišćenje savremenih IT rešenja i umreživanje unutar regiona, kao i sa zemljama Evrope i OECD-a jeste preduslov daljeg smanjenja sive ekonomije. Da se razumijemo, u svim zemljama, pa čak i u onim najrazvijenijim postoji tzv. Siva ekonomija, ali se ona nalazi u razumnim okvirima. Posebna pažnja za potpunom eliminacijom usmerena je ka akciznim proizvodima i to je i dalje u centralnom fokusu poreskih uprava zemalja ZB.
