U pozadini najnovijeg rata u Izraelu već decenijama se odvija ekonomska bitka u kojoj su Palestinci odavno poraženi. Palestinska ekonomija je skoro 28 puta slabija od izraelske i maltene potpuno zavisi od nje. Sistem kontrole koji je Izrael uspostavio širom Zapadne obale onemogućava Palestincima trgovinu i pristup vitalnim resursima. Zbog toga je Palestina u posljednjoj deceniji pretrpjela gubitke od 36,4 milijarde dolara, što je skoro dvostruko više od njenog BDP-a u 2022. godini.
Aktuelni rat između Izraela i palestinskog militantnog pokreta Hamas izbio je za manje od mjesec dana nakon neslavne tridesetogodišnjice sporazuma iz Osla, koji su 13. septembra 1993. godine potpisali ispred Bijele kuće tadašnji izraelski premijer Jicak Rabin i vođa Palestinske oslobodilačke organizacije Jaser Arafat. Ovaj sporazum o privremenoj palestinskoj samoupravi trebalo je da riješi spor između dvije strane za pet godina, a njegovi akteri su dobili Nobelovu nagradu za mir.
Rješenje na papiru, u praksi se pretvorilo u jedan od najdugotrajnijih sukoba u modernoj istoriji. Obećanja da će Palestinci dobiti svoju državu i da će se izraelske vojne snage povući iz Pojasa Gaze i sa Zapadne obale nisu se obistinila. Umjesto toga, broj izraelskih doseljenika na okupiranoj teritoriji uvećao se za tri decenije sa oko sto hiljada na pola miliona.
Dugotrajna netrpeljivost i oružani sukobi između dva naroda su toliko postali dio svakodnevnice da je malo ko u međunarodnoj javnosti, opsjednutoj ratom u Ukrajini, obratio pažnju na crvene lampice koje su se upalile još početkom ove godine. Već tada, pojedini analitičari su upozoravali da sve češći i ozbiljniji incidenti između Izraelaca i Palestinaca vode u novi rat, koji može da „zapali“ cijeli Bliski Istok. Sada, kada se užasnom brzinom gomilaju mrtvi i ranjeni na obije strane i nijedna ne želi da pregovara, umnožavaju se i scenariji ko je u stvari isprovocirao sukob ovolikih razmjera i ko će od toga profitirati.
Za razliku od takvih nagađanja, sasvim je izvjesno da će najveće žrtve i na jednoj i na drugoj strani biti obični ljudi, posebno oni u Pojasu Gaze, gde živi 2,3 miliona Palestinaca. Izraelska vojska je uporedo sa ratnim dejstvima, stanovništvu u Gazi obustavila sve od čega zavisi svakodnevni život. Ovakva odluka prijeti da izazove humanitarnu katastrofu, pri čemu je situacija na ovoj teritoriji bila kritična i prije najnovijeg rata.
Poraz palestinske privrede
Naime, u proteklih 56 godina, uporedo sa oružanim sukobima dve strane, odvijao se ekonomski rat, u kojem su Palestinci, naročito oni na okupiranim teritorijama, odavno poraženi. Palestinska ekonomija je skoro 28 puta slabija od privrede u Izraelu i maltene potpuno zavisi od nje.
Prema podacima Svjetske banke, Izrael je prošle godine zabilježio visok privredni rast od 6,4%, vrednost BDP-a je premašila 533 milijarde dolara i činila je 0,23% svjetske ekonomije. Bruto domaći proizvod po stanovniku je bio 70% iznad prosjeka OECD-a, privatna potrošnja u Izraelu je uvećana za 7,5%, dok je po glavi stanovnika porasla za 5,5%.
Isti izvor navodi da je Palestina lane zabilježila vrijednost BDP-a od svega 19,11 milijardi dolara, što je 0,01% svjetske ekonomije, uprkos privrednom rastu od 3,6%, uvećanju bruto potrošnje za 7% i direktnih investicija za preko 15%. Najviše je rasla industrijska proizvodnja, potom usluge i građevinarstvo, dok je poljoprivreda zabeležila pad.
Izrael je drugi u svijetu prema broju startap firmi, ističe se po vrhunskim proizvodima u oblasti novih tehnologija, a pored tehnoloških uređaja i usluga, najviše izvozi drago kamenje i metale. Prošle godine, izvoz iz Izraela je skočio za 10%, na rekordnih 160 milijardi dolara, a najveći spoljnotrgovinski partneri su bili SAD, Kina i Njemačka.
Vrijednost palestinskog izvoza je lane iznosila samo 1,58 milijardi dolara, dok je uvoz vrijedio 8,19 milijardi. Palestina uglavnom izvozi predmete od kamena, namještaj, plastiku i čelik. Iako svoje proizvode plasira u Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate i nešto malo u SAD, njena privreda je u ogromnoj mjeri zavisna od Izraela.
Odatle pribavlja preko 53% ukupnog uvoza i tamo plasira više od 86% ukupnog izvoza, ali bilježi strukturni deficit sa Izraelom jer je većina izvezene robe niske vrijednosti. S druge strane, Palestina uvozi iz Izraela skoro svu svoju električnu energiju zajedno sa gasom i naftom, električne uređaje, vozila, IT proizvode i deo prehrambenih namirnica.
Gubici veći od privrede
Nastojeći da smanje ekonomsku zavisnost od Izraela, palestinske vlasti su potpisale trgovinske sporazume s nekoliko zemalja u regionu, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate i razvile nove trgovinske rute kroz Sredozemno more i Jordan. Međutim, fizička i administrativna ograničenja koje je Izrael nametnuo Palestincima na okupiranim teritorijama sputavaju njihovu trgovinu i pristup najvrjednijim resursima.
Svjetska banka navodi da oni uključuju zajedničke vodne resurse i oko 1,5 milijardi barela naftnih rezervi na Zapadnoj obali, kao i više od 2,5 milijardi dolara vrednog prirodnog gasa u blizini obale Gaze. Banka u svom izveštaju iz maja ove godine ističe da Izrael „sistemski lišava palestinsku privredu svih elemenata koji su vitalni za njeno zdravo funkcionisanje, što neprekidno smanjuje sirovine za proizvodnju, još više pogoršava životne uslove i dodatno destabilizuje ionako napetu političku situaciju“.
Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (UNCTAD) već godinama skreće pažnju na sve gori položaj palestinskog stanovništva na okupiranim teritorijama. U izvještaju za prošlu godinu se, između ostalog, navodi da su prosečne plate u javnom sektoru u Gazi dvostruko manje, a u privatnom čak sedam puta niže u poređenju sa prosečnim zaradama u Izraelu. UNCTAD procenjuje da Palestina zbog izraelskih blokada gubi 111.000 radnih mjesta godišnje. Usljed nemogućnosti da pristupe prirodnim resursima, Palestinci su u posljednjoj deceniji pretrpeli gubitke od 36,4 milijarde dolara, što je skoro dvostruko više od njihovog BDP-a u 2022. godini.
Šteta koju niko ne može da nadoknadi
Ove godine, obe strane su bilježile znatno lošije ekonomske rezultate u poređenju sa prethodnom, i pre nego što je izbio rat. Međunarodni monetarni fond (MMF) je prognozirao da će se ekonomski rast u Izraelu prepoloviti u odnosu na 2022. godinu jer privreda usporava, inflacija je veća od očekivane, a nezaposlenost raste. Strane investicije su u prvoj polovini godine pale za 60%, prvenstveno zbog manjih ulaganja u tehnološki sektor, koji je zabilježio i značajan pad u izvozu.
Predviđanja za palestinsku privredu su bila još lošija, sa projektovanim rastom ispod 3% i to pod uslovom da se ne umanji obećana međunarodna pomoć, koja sada dolazi u pitanje. MMF je u svojim projekcijama u avgustu posebno upozorio na moguću eskalaciju neprijateljstava, zbog sve sumornijih izgleda palestinske ekonomije, daljeg pada dohotka po glavi stanovnika, rasta nezaposlenosti i siromaštva, naročito u Pojasu Gaze.
Sada se, naravno, prave potpuno nove računice o tome koliko će ovaj rat koštati svjetsku ekonomiju i sukobljene strane. Već je objavljeno da će troškovi rata za Izrael iznositi skoro sedam milijardi dolara, odnosno najmanje 1,5% izraelskog BDP-a u narednom periodu. Procjena za Palestinu još nema, izuzev onih da su četiri velike vojne ofanzive koje je Izrael pokrenuo protiv Gaze između 2008. i 2021. godine nanele štetu od tri milijarde dolara.
U svemu tome je, očigledno, postao najjeftiniji ljudski život. Kancelarija Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) navodi da je u izraelsko-palestinskim sukobima od 2008. do 2020. godine poginulo 5.600 i ranjeno 115.000 Palestinaca, dok je u istom periodu život izgubilo 250, a povređeno 5.600 Izraelaca. To je šteta koju nijedna statistika na svijetu ne može da procijeni, niti ima finansijskog fonda koji može da je nadoknadi.
Biznis & finansije 214, oktobar 2023.
