Zakonska obaveza svih državnih preduzeća jeste da podnesu izvještaj o poslovanju za prethodnu godinu. Kako biste ocijenili poslovanje Rudnika uglja u 2022. godini?
Kada bih u jednoj rečenici pokušao da definišem godinu za nama rekao bih da je 2022. godina period u kome smo ostvarili više nego uspješne proizvodne rezultate, značajnu neto dobit Društva, sproveli jedan široki investicioni zamah i manifestovali, u punom kapacitetu, društveno-odgovornu politiku prema našem zdravstvu, vjerskim organizacijama, nevladinom sektoru, našim sportskim kolektivima.
Iako je proizvodni proces, i ove godine, pratio niz problema, zahvaljujući uspješnoj koordinaciji menadžmenta i posvećenom pristupu zaposlenih, uspjeli smo da proizvedemo tačno 1.722.535 tona uglja, što je za 6,0% više od plana i za 11,2% više nego u prethodnoj godini. Govoreći jezikom egaktnih podataka, ističem da smo u istom periodu ostvarili i impozantne rezultate na otkrivci, i to u iznosu od 8.260.357 m3čm, što je za 3,3% više od plana, a za čak 28,1% ostvarenje je više u odnosu na prethodnu 2021. godinu.
Ono što želim sa ponosom da istaknem, kao izvršni direktor kompanije, jeste da je prethodna godina, što se tiče eksploatacije otkrivke, bila rekordna u bogatoj istoriji Rudnika uglja koji je, podsjetiću, počeo sa radom 1952. godine. Takođe, želim da napomenem da je u oktobru mjesecu prethodne godine otkopano i odloženo 963.577 m3čm otkrivke, što je za čak 63,3% više od plana. Ujedno, to je i masimalna eksploatisana mjesečna količina otkrivke od početka rada naše kompanije.
Što se tiče finansijskih bilansa, želim da istaknem da je u strukturi ukupnih prihoda koji su u 2022. godini iznosili 61.017.008 €. Prihodi od prodaje uglja za potrebe Termoelektrane Pljevlja su bili veći za 15,2%, a prihodi od prodaje na tržištu široke potrošnje veći su za 70,4% u odnosu na, takođe uspješnu, 2021. godinu.
Uzimajući u obzir prethodne kalkulacije prihoda i rashoda, odnosno sublimirajući finansijske rezultate za 2022. godinu, kao i imajući u vidu da izvještaji još uvijek nisu revidovani, uz umanjenje za poreski rashod perioda u iznosu od 3.153.849 €, dolazimo do pozitivnog neto rezultata u iznosu od preko 9.435.000 €, što je značajno bolje i odnosu na inovirani Biznis plan za 2022. godinu, ali i u odnosu na ostvarenje iz 2021. godine. Rudnik uglja je tokom 2022. godine uplatio preko 19.283.000€ obaveza prema državi i lokalnoj samoupravi. Društvo nema neizmirenih poreskih niti kreditnih obaveza. Dakle, situacija u kompaniji je na visokom nivou.
Analizirajući funkcionisanje cjelokupnog elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, veliku energetsku krizu koja je tokom protekle godine pogodila cijelu Evropu, pa tako i nas, možemo zaključiti da bez Rudnika uglja AD Pljevlja Crna Gora, zaista, ne bi bila stabilna i funkcionalna.
U potpunosti ste u pravu, i drago mi je što čujem takav stav, jer smatram da je riječ o objektivnom sagledavanju stvarnosti. Rudnik uglja je temelj energetske stabilnosti Crne Gore i kičma energetskog sektora i cjelokupne industrijske proizvodnje u Crnoj Gori. Evo nekoliko konkretnih podataka… Ukupna proizvodnja električne energije u 2022. godini iznosila je 3.234 GWh, gdje je najveće učešće imala Termoelektrana Pljevlja sa 44,96%, hidroelektrana Perućica sa 22,13%, hidroelektrana Piva sa 17,28%, vjetroelektrane 9,98% i male hidroelektrane sa 5,65%. Ukupnu količinu uglja za potrebe Termoelektrane u 2022. godini proizveo je i isporučio upravo Rudnik uglja AD Pljevlja.
Ti procenti su bili daleko veći tokom nekoliko mjeseci u prethodnoj godini kada su bile krajnje nepovoljne hidrološke prilike, i kada je udio naše Termoelektrane u proizvodnji električne energije bio preko 70%, a na momente i preko 90%. Zamislite šta bi se dogodilo sa Crnom Gorom i njenim finansijama da u tom trenutku nije postojao jedinstveni pljevaljski energetski lanac Rudnik uglja – Termoelektrana.
Značaj Rudnika uglja u elektroenergetskom lancu Crne Gore prepoznao je i aktuelni premijer Dritan Abazović koji je, prilikom zvanične posjete našoj kompaniji, poručio sledeće: „Da nije bilo Rudnika uglja i Termoelektrane prethodnih mjeseci mi bismo kao država zapali u kolaps“. Slična zapažanja iznio je i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović, ali i veliki broj drugih zvaničnika.
Sve što ste istakli navodi nas na zaključak da Crna Gora još uvijek nije spremna za tzv. pravednu tranziciju koja podrazumijeva postepeno eliminisanje upotrebe uglja u procesu proizvodnje električne energije? Koji je Vaš stav o tome?
Crna Gora nije spremna, apsolutno, ali samo iz jednog razloga. Decenijama unazad u Crnoj Gori nije napravljen nijedan energetski objekat, i to je činjenica zbog koje bi neko trebalo da odgovara. Takvo odsustvo vizije i nemara prema našoj energetici je prosto nedopustivo i mora da služi kao opomena cijelom društvu za ubuduće.
S druge strane, moj lični stav, ali i ogromne većine ljudi koji na jedan dobronamjeran i stručan način sagledavaju energetsku situaciju kod nas, ali i šire, jeste da je oslanjanje na tzv. obnovljive izvore energije (OIE), pogotovo u kontekstu Crne Gore, jedna velika lutrija i kockanje sa interesima ove države i ovog društva. Da ne bude zabune, pozdravljam svaki napor koji ide u pravcu maksimalne valorizacije naših hidro, vjetro i solarnih potencijala. Elektroprivreda Crne Gore vuče konkretne i značajne poteze u tom pravcu, i to je nešto što maksimalno podržavam. Ali, uvijek ću biti protivnik onih ideja i planova koji podrazumijevaju izbacivanje uglja i gašenje termoelektrana. To nikako nije dobro. To nije racionalno.
Podjsetiću vas da OIE imaju svoje prednosti prije svega kada su u pitanju ekološki standardi, ali i konkretne nedostatke koji se tiču realne sposobnosti da se kompenzuje onaj dio električne energije koji dobijamo zahvaljujući Rudniku uglja i Termoelektrani. To su nestabilni i nestalni izvori energije. Zbog toga, svaki potez u procesu „pravedne tranzicije“ mora da bude pažljivo odmjeren, i što je najvažnije, moramo da slušamo glas struke, i samo glas struke.
Da se vratimo na situaciju u samoj kompaniji. Pomenuli ste i „široki investicioni zamah“ u Rudniku uglja. Na šta konkretno mislite?
Kada smo preuzeli odgovornost za upravljanje ovom kompanijom, prije tačno dvije godine, zatekli smo jedno katastrofalno stanje kada je u pitanju naša mehanizacija, dok su magacini bili maltene prazni. Podsjetiću na jedan eklatantan primjer nemara prema kompaniji od strane bivšeg DPS menadžmenta. Imali smo situaciju da je od 17 dampera nosivosti 100 tona na dnevnom nivou u pogonu bilo 3. Zato, mi smo u proteklom periodu zanovili našu raznorodnu mehanizaciju bez koje, prosto, nema kvalitetnog rada Rudnika uglja. Nabavili smo otkopno-utovarnu, transportnu i pomoćnu mehanizaciju.
Konkretno, u oktobru prošle godine smo uključili u rad novi bager Komacu – zapremine korpe 12m3. U novembru smo uključili novi hidraulični bager Hitači – zapremine korpe 7m3. Uključili smo i dva dampera Belaza od 136 tona, 4 Komacu dampera nosivosti 92 tone. Uključili smo buldozer gusjeničar, grejder, utovarač i dosta toga još. Dakle, sproveli smo jedan od najvećih investicionih ciklusa u istoriji kompanije. Sve ovo je dosta koštalo – preko 15 miliona smo potrošili na razne investicije, ali bez ulaganja nema uspjeha i profita. Istovremeno, pažljivo smo analizirali potrebe naše kompanije, pratili tržište i zacrtane poslovne ciljeve, zbog čega smo i povećali radnu snagu. Rezultat je morao da dođe.
Pomenuli ste i radnu snagu… Vaša politička konkurencija je u više navrata spočitavala povećanje radne snage. Šta imate da kažete na to?
To je nešto na šta sam posebno ponosan – i kao izvršni direktor, i kao Pljevljak i kao građanin Crne Gore. Zaista nemam vremena da se obazirem na spočitavanja ljudi koji zamalo nisu uništili kompaniju, ali zbog šire javnosti, dozvolite mi da istaknem nekoliko činjenica, kako bismo razjasnili tu temu.
U januaru 2021. godine, dakle, tri mjeseca prije nego sam stupio na poziciju izvršnog direktora, u Rudniku uglja je bilo zaposleno 765 ljudi. Dvije godine kasnije imamo situaciju da je broj zaposlenih veći za oko 400 ljudi. Riječ je o 400 novih i konkretnih radnih mjesta koje smo otvorili u našoj kompaniji i za koja je iskazana poslovna potreba. Ukoliko to gledamo s druge strane, riječ je o 400 plata više u našoj kompaniji i u našoj opštini.
Međutim, ono što želim da kažem jeste da je uprkos izdacima za dodatnih 400 bruto zarada, naš sveukupni finansijski rezultat odličan i veći u odnosu na tu famoznu rekordu 2020. godinu, o kojoj sam pričao nebrojeno puta do sada. Isto tako važno, mi smo drastično povećali plate radnicima. Prosječna plata je u januaru 2020. godine iznosila 765 €. Danas je ona preko 300 evra veća. Zimnicu radnicima smo povećali za 40%.
I, još nešto želim da kažem kada je riječ o zapošljavanju. Mi smo zatekli star kolektiv, prosječna starost radnika je bila 50 godina, sada je ona drastično smanjena. Zapošljavamo dominantno mlade ljude. Radna snaga je bila loše raspoređena, falilo je radne snage na krucijalnim pozicijama. Tako, imali smo situaciju da kada odu ljudi na bolovanja, mašine ostaju bez rukovaoca, zbog čega radnici nisu mogli da koriste godišnje odmore, pa su preko tužbi naplaćivali svoja potraživanja. I dan danas imamo te tužbe. Imperativ prethodnog rukovodstva bila je maksimizacija profita na uštrb radničkih prava. Toga danas više nema. Danas je Rudnik uglja uspješna kompanija koja ostvaruje zavidne proizvodne i finansijske rezultate, i služi na ponos svih zaposlenih i građana naše opštine, ali i šire.
Adria TV
