Interesovanje poslodavaca za program stručnog osposobljavanja lica koja su stekla fakultetsko obrazovanje iz godine u godinu raste, dok na drugoj strani, visokoškolci se sve manje interesuju za ovaj program i potražnja je konstantno veća od ponude. Sagovornici “Dana” ukazuju da se domaći poslodavci pridržavaju narodne izreke “što je dzabe i Bogu je drago”, te da je očito da na tržištu rada postoji potražnja, ali kada se nudi besplatna radna snaga, jer u ovom slučaju je Vlada ta koja isplaćuje plate pripravnicima iznosu od oko 250 eura.
Kako pokazuju vladini podaci, najviše visokoškolaca za pripravnički staž javilo se 2012. kada je program i počeo i to 4.211, a tada su poslodavci prijavili i najmanje radnih mjesta, ukupno 5.317. U narednim godinama broj radnih mjesta je konstantno rastao, a prijave visokoškolaca su bile manje. Minimum u prijavama visokoškolaca imali smo ove godine kada se za pripravnički prijavilo svega njih 2.874, a poslodavci ponudili čak 12.560 radnih pozicija.
Potpredsjednica Upravnog odbora “Mreže za mlade” Andrijana Radović ipak ističe da nezaposlenost mladih nije smanjena, već je porasla, ali ukazuje da je kvalitet programa stručnog osposobljavanja smanjen i da više pomaže poslodavcima nego mladima.
– Podatak da je stopa nezaposlenosti mladih porasla na 32 odsto, od čega je 7.000 nezaposlenih visokoškolaca, trebalo bi da bude alarm za sistem da pitanja mladih, odnosno politika za mlade, moraju dospjeti na agendu prioriteta. Kad kažem politika za mlade, primarno mislim na pitanje nezaposlenosti i pitanje kvaliteta obrazovnog sistema i usklađenosti s tržištem rada. Program stručnog osposobljavanja u načelu nije loš model, ali zahtijeva ozbiljnu reformu, iako podaci Zavoda za zapošljavanje pokazuju da radni angažman nastavi skoro polovina korisnika programa. Činjenica da iz godine u godinu imamo više radnih mjesta nego visokoškolaca pokazuje da poslodavci maksimalno koriste podršku države, što dovodi do smanjenja kvaliteta samog programa. Upitan je kvalitet mentorske podrške koju mladi dobijaju tokom ovog programa, posebno kad imate neke od poslodavaca koji raspišu mjesta za puno veći broj korisnika od onoga koji im je zaista potreban. I onda dođete u situaciju da mlada osoba koja je tek izašla iz procesa obrazovanja i ovaj program joj je nerijetko prvo radno iskustvo, radi poslove koji nijesu u skladu sa stečenim obrazovanjem – navodi Radović.
Ona kaže da postoje i posladavci koji traže kadar koji nije u skladu sa djelatnostima koje obavljaju, pa se stiče utisak da određeni broj poslodavaca ovaj model osposobljavanja nije razumio na način na koji je on primarno i zamišljen.
– Zato je neophodna reforma programa u vidu kontrole poslodavaca, određenog broja korisnika koji poslodavac može dobiti kroz program a koji je u skladu sa njegovim kapacitetima, kvalitetom mentorstva i sticanja znanja kroz obavljanje devetomjesečnog rada. Onda možemo govoriti o uspješnosti i održivosti ovog modela, jer ovako najviše koristi imaju poslodavci, a vjerujem da bi to trebali da budu korisnici, odnosno mladi – ističe Radović.
U NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku navode da je stručno osposobljavanje sjajan projekat, ali je činjenica da veoma nizak broj nastavi kasnije radni angažman kod poslodavca, a drugi segment je taj da visokoškolci često odrade pripravnički kod ne toliko srodnih poslodavaca zbog čega zapravo imamo kontraefekat.
– Moramo imati na umu da ipak živimo u Crnoj Gori, na Balkanu gdje je jedna od najčešće citiranih floskula “što je dzabe i Bogu je drago” pa se ona može izvrsno upotrijebiti u ovom slučaju. Na pripravnike se nerijetko gleda kao na besplatnu radnu snagu, umjesto na stvaranje dodatne vrijednosti i budućeg kadra. To se mora mijenjati ukoliko želimo da ostvarimo svrhu stručnog osposobljavanja – navode u Institutu.
Izvor: Da.co.me
