Država ne naplaćuje dažbine vlasnicima oko 120 hiljada stanova koji se izdaju u zakup, zbog čega milioni eura godinama zaobilaze državnu kasu.
Iako je Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica propisana obaveza oporezivanja prihoda po osnovu izdavanja u zakup nepokretnosti, po stopi od devet odsto, to se, kako pišu Večernje novosti, ne poštuje.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Posljednji popis iz 2011. godine pokazao je da u Crnoj Gori ima oko 58,98 hiljada praznih stanova, privremeno nenastanjenih 51,93 hiljade, a napuštenih oko sedam hiljada, dok se ne zna kako se koristi oko dve hiljade stanova. Samo u Podgorici je oko 13 hiljada praznih stanova.
Statistički podaci o broju podstanara ne postoje, mada se barata cifrom od oko 30 hiljada, uglavnom mladih ljudi i bračnih parova.
Pad životnog standarda, nepovoljni krediti i visoke cijene kvadrata ključni su razlozi zbog čega je mnogima stan samo san. Neki odu i u penziju bez riješenog stambenog pitanja.
Problem jednako pogađa sve slojeve, od komunalaca do doktora nauka.
Analitičar Srđan Vukadinović za Novosti kaže da je za sređivanje stanja potrebna politička volja, koje još nema.
“Porez na neprodate stanove trebalo bi da plaćaju firme koje su ih gradile i koji su još njihovi vlasnici. Inspekcijske i druge službe moraju da se više uključe u ovaj problem, primjenjujući striktno postojeći zakon”, smatra Vukadinović.
Prema njegovim riječima, vlasnici neprodatih stanova mogli bi da ih izdaju ili daju u zakup po povoljnim cijenama mladim bračnim parovima ili onima sa jednim djetetom i tako im pomognu da riješe egzistenciju.
Od reakcije države ne strahuju samo vlasnici neprodatih stanova, nego i podstanari, jer ako bi se zakon primjenjivao i njima bi bilo još gore.
U centru Podgorice za jednosoban stan u staroj gradnji podstanari plaćaju od 200 do 250 eura, dok je u novijim zgradama mjesečna renta 350 eura.
Prije samo nekoliko godina, iznajmljivanje stanova bilo je i duplo skuplje.
Predsjednik Upravnog odbora stambene zadruge Solidarno, Predrag Ražnatović navodi da je posebno teško stanje kod ljudi koji rade u javnom sektoru i državnim organima.
Prosvjeta svakako nije izuzeta od tog problema, jer je veliki broj zaposlenih u tom sektoru koji ne mogu da riješe osnovno egzistencijalno pitanje.
“Ankete pokazuju da oko četiri hiljade ljudi taj gorući problem nije riješilo, dok veliki broj njihovih kolega muku muči da preživi u krajnje neuslovnim ili trošnim prostorijama i objektima”, kaže Ražnatović.
Stambena zadruga Solidarno se od 2002. godine bavi isključivo rešavanjem problema crnogorskih prosvjetara, a prema riječima Ražnatovića, i u ovim teškim vremenima uspeli su da izgrade više od 250 stanova za profesore, a još toliko se gradi.
“Svjesni smo činjenice da je to kap u moru, ali se nadamo da će u budućnosti biti bolje. Podstanarske dažbine su zaista ogromne i ono malo plate što prime, ode za kiriju i druge potrebe. Država bi svakako morala da priskoči u pomoć”, poručuje Ražnatović.
Osm preko zadruge Solidarno, stanovi su građeni i uz pomoć Fonda za solidarnu stambenu izgradnju Saveza sindikata Crne Gore. Fond planira da do 2015. godine izgrade više od pet hiljada stanova, a da cijena metra kvadratnog bude oko 600 eura.
Kod investititora koji grade za tržište slika je drugačija – za 50 kvadrata stambenog prostora krajnja cijena sa porezom na dodatu vrijednost PDV je oko 55 hiljada eura.
Najskuplja zgrada u Podgorici nalazi se na Bulevaru Ivana Crnojevića, gdje je kvadrat stana dvije hiljade eura. Na Starom aerodromu kvadrat je 1,1 hiljadu, u Bloku šest do 1,3 hiljade. CDM
