„Neophodne državne mjere štednje širom svijeta onemogućiće povratak ekonomije u fazu rasta tokom 2013. godine“, prognozira Fritz Mostböck, vođa Odjeljenja istraživanja u Erste grupi. Nastavak sukoba na Bliskom istoku opteretiće finansijska tržišta barem privremeno, a cijene nafte i robe i dugoročno. U SAD-u bi intervencije od strane Američkih federalnih rezervi (FED) trebale podići povjerenje potrošača i podržati potrošnju u 2013. To će u konačnom imati za rezultat nepromijenjenu stopu rasta od 2% u 2013. i postupno ubrzavanje u 2014, što će pružiti prijeko potreban podsticaj rastu na globalnom nivou, a naročito izvozu u eurozoni. Mjere Evropske centralne banke (ECB) su popravile raspoloženje na finansijskim tržištima, ali s obzirom na trendove osnovnih pokazatelja (nizak rast) samo je pitanje vremena kada će finansijska tržišta i realna ekonomija ponovo pasti. „Nakon ulaska Hrvatske u EU u julu, očekujemo rast BDP-a do 2,5% u periodu od 2014. do 2020. zahvaljujući pristupu zajedničkom tržištu i EU fondovima. Dodatni podsticaj integraciji Balkana u EU očekuje se tokom 2013, kada bi Srbija trebala da dobije datum početka pregovora“, Mostböck naglašava.
„Globalna tržišta kapitala uspješno će poslovati naredne godine“, kaže Mostböck. Atraktivne valuacije i nedostatak alternativa trebali bi dovesti do pozitivnih kretanja većine berzanskih indeksa. Očekuje se da će krediti evropskim korporativnim klijentima i dalje ostati u fokusu ulagača, što se naročito odnosi na kompanije s visokom geografskom diversifikacijom i širom bazom klijenata koje će ostvariti bolji tok novca. Ograničen nivo ulaganja u ekspanziju, preuzimanja i spajanja mogla bi podstaknuti puno veće zanimanje za nova izdanja i sve manje spreadove, što se naročito odnosi na kompanije u osnovnim regijama. „Smatramo da bi ulagači trebalo da izbjegavaju investicije u evropski telekomunikacioni i komunalni sektor, jer će se njihovi slabi rezultati nastaviti i u 2013. i nadalje“, ističe Mostböck. „Proizvođače automobila u centralnoj i istočnoj Evropi (CIE) smatramo privlačnim investicijama. Svaki četvrti automobil proizveden u EU u 2013. dolaziće iz regije CIE. Bivša Čehoslovačka, s približno 2 miilona ličnih vozila u 2012, trenutno je drugi najveći proizvođač automobila u Evropi, odmah iza Njemačke. Udio proizvodnje automobila u CIE u stalnom je porastu u odnosu na proizvođače iz južne Evrope, zahvaljujući konkurentnim troškovima radne snage i snažnoj prisutnosti njemačkih (VW, Škoda) i azijskih proizvođača (Kia, Hyundai, Toyota)“.
Trendovi i ključne take u 2013. detaljno:
Stanje duga na globalnom nivou i dalje će biti dominantna tema. Biće izuzetno teško smanjiti visok nivo ukupnog duga i budžetskih deficita; a to ne važi samo za eurozonu. Dužnička kriza u velikim industrijalizovanim državama (eurozona, SAD, Japan, Velika Britanija) predstavljaće izazov i u narednim godinama. Stoga će ekonomsko okruženje i dalje biti nestabilno. Ranija finansijska i ekonomska kriza kao i kriza povjerenja duboko je usađena u dug pa će smanjenje duga biti teško i dugotrajno. Sve će ovo finansijska tržišta i realnu ekonomiju stavljati pred iskušenja i u narednim mjesecima.
Ekonomska aktivnost će ostati slaba na globalnom nivou, a naročito u Evropi. U proteklih pet godina smo već mogli primijetiti negativan učinak na ekonomiju usljed finansijske krize 2008. Okruženje je pod teretom ekonomskih problema, dobrim dijelom radi visokog nivoa državnog duga. Neophodne državne mjere štednje i dalje će stvarati pritisak na strani potražnje i spriječiti povratak ekonomije u fazu snažnog rasta. Ekonomsko usporavanje prema umjerenijim stopama rasta u velikim zemljama u nastajanju, poput Kine i Indije, samo će dodatno otežati situaciju.
Mogući problemi na Bliskom istoku. Iz današnje perspektive, nastavak sukoba u Siriji, napeta politička situacija u Egiptu i sl. uzrokuju nesigurnost. Jasno je da je teško predvidjeti neočekivane događaje, ali možemo uočiti potencijal za eskalaciju. Takav bi sukob na Bliskom Istoku opteretio finansijska tržišta barem privremeno, a cijene nafte i roba i dugoročno.
Čini se da se američko tržište nekretnina snažno oporavlja, posebno s obzirom na nedavne intervencije FED-a: cijene i prodaja stanova počinju da rastu, a zalihe se smanjuju (iako je nemogućnost otplate kredita i dalje na visokim nivoima). Zahvaljujući tome u 2013. godini povjerenje potrošača bi se trebalo popraviti, a potrošnja u SAD-u povećati. To je naročito važno u svjetlu očekivanog negativnog učinka državne potrošnje. Kompenzacija se očekuje od ubrzavanja lične potražnje (potrošnja, ulaganja nakon poboljšanja fiskalne situacije), što bi rezultiralo nepromijenjenom stopom rasta od 2% u 2013. kao i postupnim ubrzavanjem u 2014. godini. To bi trebalo pružiti prijeko potreban podsticaj globalnom rastu, a naročito izvozu u eurozoni.
Ublažena averzija od rizika i daljnje smanjivanje spreadova u 2013? Viši nivo nesigurnosti obično je obilježen visokom nestabilnošću i visokim spreadovima. Međutim, mjere Centralne banke (npr. dugoročne operacije refinansiranja (LTRO), najava direktnih monetarnih transakcija (OMT)) poboljšale su raspoloženje na finansijskim tržištima pa od juna bilježimo pozitivne rezultate među svim glavnim klasama imovine, uključujući imovinu višeg stepena rizika. S obzirom na trendove osnovnih pokazatelja (niski rast), ovo smanjenje averzije od rizika nije u potpunosti opravdano pa je vjerovatno samo pitanje vremena kada će finansijska tržišta i realna ekonomija ponovno pasti. U međuvremenu, zanemarivanje profila rizika i prinosa (ulaganje novca po pogrešnoj cijeni u pogrešno vrijeme) moglo bi rezultirati ogromnim gubicima u budućnosti. Ako bi ekonomija eurozone dosegla najnižu tačku u 2013, to bi bilo ključno za daljnje smanjivanje spreadova.
Očekuje se da će izdanja obveznica evropskih korporacija ostati u fokusu ulagača – uprkos ograničenim izgledima za rast osnovnih pokazatelja. Uslijed smanjene potražnje u Evropi, čini se da će rast prihoda korporativnog sektora u 2013. biti ograničen. Po našem mišljenju, razlike između kompanija iz osnovne regije i onih s periferije EU će se povećati. Smatramo da će kompanije u planiranju bilansa zadržati odbrambene strategije. Zapravo ne vidimo previše prostora za dalje smanjenje troškova. Ipak, uvođenje novih proizvoda moglo bi biti odgođeno. Kompanije će likvidnost osiguravati kroz raspolaganje imovinom, otkup obveznica i istovremeno refinansiranje pomoću obveznica dužeg dospijeća. Kompanije s većom geografskom diversifikacijom i širom bazom klijenata ostvarivaće veći tok novca. Ograničen nivo ulaganja u ekspanziju, preuzimanja i spajanja ukazuju na to da bi ponuda novih izdanja na primarnom tržištu mogla biti smanjena. To bi moglo rezultirati puno većim zanimanjem za nova izdanja i sve manje spreadove, naročito kod kompanija u osnovnim regijama.
Nezaposlenost u eurozoni snažno podstaknuta periferijom – snižava prognoze u vezi sa inflacijom i kamatnim stopama. Na pad uzrokovan dužničkom krizom nadovezalo se naglo povećanje nezaposlenosti u perifernim zemljama EU, naročito od maja 2011. Do tada su smanjivane stope nezaposlenosti u Njemačkoj i Francuskoj uspješno neutralizovale povećanje na periferiji. Na stopu nezaposlenosti u eurozoni trenutno snažno utiče neočekivano ubrzanje rasta nezaposlenosti u Italiji i Španiji – povezano s neočekivanim usporavanjem ekonomije po ulasku u dužničku krizu. Vrlo visoka nezaposlenost usporava inflaciju, kroz smanjenu potražnju i niske zahtjeve za plate. Na osnovu naših očekivanja u vezi sa nezaposlenošću, prognoziramo inflaciju od 1,7% u 2013. i 1,3% u 2014. Zbog pritiska na smanjenje inflacije biće neophodna dodatna podrška od strane Evropske centralne banke (ECB) (smanjenje stope na 0,5%, alternativne mjere), što pogoršava prognoze u vezi kamatnih stopa i prinosa.
Italija: strukturne reforme su ključne – a sprovešće ih samo „umjereni“ političari. Dugoročni izgledi za rast u Italiji ključni su – naročito za stanje duga. U Italiji bi se odnos dug/BDP smanjio ako bi nominalni rast bio viši od troškova finansiranja države. Italija se stoga prije svega mora usmjeriti na povećanje rasta. U uslovima smanjene domaće potražnje i smanjenja zaduženja, strana je potražnja ključna za povratak rasta pa je treba podržati povećanjem konkurentnosti. Poslovno okruženje za kompanije moglo bi se znatno unaprijediti dodatnom reformom tržišta rada, reformama tržišta (npr. u energetici) i nastojanjima da se olakša poslovanje. Osim toga, Italiji je potreban napredak u tehnologiji, i po pitanju istraživanja i razvoja, i po pitanju obrazovanja. Ove je stvari potrebno naglasiti jer su preduslov za inovacije. U suprotnom će Italija vjerovatno ponovno pasti pod pritiskom tržišta, jer čak i program ECB-a uslovljava održivost duga.
Pogledajte takođe „Italija: naglasak na rastu“:
Uz pretpostavku nastavka reformi, važan negativan faktor za ekonomske izglede trebalo bi da izgubi na intenzitetu tokom naredne godine, što posebno važi za njemački izvoz. Nedovoljna poboljšanja na periferiji bi naravno povećala rizike od ulaska u recesiju i posljedične eskalacije dužničke krize.
Globalna tržišta akcija sljedeće godine bilježiće bolje rezultate. Mnogi ulagači su propustili da učestvuju na globalnom tržištu akcija u 2012. godini pa će u 2013. vjerovatno povećati svoju izloženost rizičnijim vrstama imovine. Zahvaljujući razumnim očekivanjima porasta dobiti u korporativnom sektoru sljedeće godine nestabilnost akcija većinu će vremena biti pod kontrolom. Atraktivne valuacije i nedostatak alternativa trebali bi da dovedu do pozitivnih kretanja većine berzanskih indeksa
Slabi rezultati evropskog telekomunikacionog i komunalnog sektora nastaviće se i u 2013. i nadalje. Zbog propuštanja prilika za rast, neefikasnih struktura i političkih uticaja, ovi će sektori dugoročno bilježiti ispodprosječnu profitabilnost. Nema znakova promjene ekonomske sudbine ovih sektora u padu. U 2013. godini vrlo su vjerovatni negativni prinosi. Ulagači bi trebalo da izbjegavaju ulaganja u ovakve kompanije.
Svaki četvrti automobil proizveden u EU u 2013. dolaziće iz CIE. Proizvođači automobila iz centralne i istočne Europe (CIE) i dalje ostvaruju bolje rezultate od proizvođača iz zapadne Evrope, čak i u vrijeme krize. Ukupna proizvodnja automobila u Češkoj i Slovačkoj procijenjena na 2 miliona ličnih vozila u 2012. godini već je nadmašila proizvodnju u zemljama poput Francuske ili Španije. Bivša Čehoslovačka danas je drugi najveći proizvođač automobila u Evropi, odmah iza Njemačke. Udio proizvodnje automobila u CIE u stalnom je porastu u odnosu na proizvođače iz južne Evrope, zahvaljujući konkurentnim troškovima radne snage i snažnoj prisutnosti njemačkih (VW, Škoda) i azijskih proizvođača (Kia, Hyundai, Toyota), koji bilježe porast udjela na evropskom tržištu.
Hrvatska u julu postaje 28. članica EU i tako zaključuje pregovore započete 2005. godine. Iako se prednosti članstva u Evropskoj uniji mogu činiti manjima nego u prethodna dva talasa proširenja, vidimo izglede za rast u srednjem periodu, zahvaljujući pristupu zajedničkom tržištu i EU fondovima, iz kojih će Hrvatska moći povući do 2,5% BDP-a u periodu od 2014. do 2020. godine. Dodatni podsticaj procesu integracije u EU na Balkanu očekuje se tokom 2013. kada bi Srbija trebala dobiti datum početka pregovora, čime će se potvrditi opredjeljenje Srbije za EU i podržati strukturne reforme u srednjem periodu.
