Na kontakt telefon 069 349 777, naveden u oglasu koji je juče objavljen za treću prodaju Solane „Bajo Sekulić”, vlasnika Eurofonda po cijeni od 230 miliona eura, osoba zadužena za kontakt sa potencijalnim investitorima je na pitanje da li je dozvoljena gradnja na zemljištu Solane odgovorila potvrdno.
– Jeste – glasio je kratak odgovor osobe zadužene za davanje pravih informacija potencijalnim kupcima Solane na pitanje „Dana”, koji posjeduje snimak razgovora.
Tako je razjašnjena nedoumica zašto se imovina kompanije prodaje po nerealno visokoj cijeni od 15,8 eura po kvadratu, kao da je pitanju građevinsko zemljište, iako je skupština, na inicijativu šest opozicionih poslanika u julu izglasala izmjene Prostorno urbanističkog plana do 2020. kojim je zemljište Solane preimenovano u poljoprivredno, odnosno dobilo status zaštićenog područja na kojem nije moguća gradnja turističkih kompleksa, što je bila prvobitna namjera vlasnika Eurofonda Veselina Barovića. Prenamjenom zemljišta stečajni upravnik Milorad Iković i stečajni sudija Dragan Vučević, koji je prošle godine uveo klasičan stečaj u kompaniju, imali su pravo da traže novu procjenu vrijednosti imovine Solane. Kao trajno poljoprivredno zemljište, kompleks od 14,5 miliona kvadrata ne bi mogao da košta više od 15 miliona eura. Kad je kompanija procjenjivana 2008. godine, kvadrat poljoprivrednog zemljišta cijenjen je 30 centi, tako da je ponovo vrijednost tog zemljišta ukupno 4,6 miliona eura. Nominalna vrijednost kompanije Solana „Bajo Sekulić” je 37 miliona eura, dok po tržišnoj cijeni košta 10,5 miliona.
Skupštinska odluka o izmjeni prostorno-urbanističkog plana može se preuzeti na sajtu Skupštine, a objavljena je u Službenom listu. Ta izmjena, međutim, nije unijeta u Prostorni plan Crne Gore, tako da potencijalni kupac, pogotovu ako je iz inostranstva, teško da može, pregledajući dostupnu dokumentaciju, znati da se tu ne može graditi. Pogotovu ako mu osoba za kontakt naveden u oglasu izjavi da je zemljište građevinsko. Nakon eventualne kupovine imovine kompanije, kako su ,,Danu” pojasnili stručnjaci, prevareni kupac bi mogao da krivi samo sebe.
Stečaj je u Solanu uveden na zahtjev Eurofonda zbog duga od 13 hiljada eura, koji je u međuvremenu narastao na tri miliona, od čega Prva banka, vlasništvo Aca Đukanovića, i Crnogorska komercijalna banka potražuju 1,7 miliona, EPCG 300 hiljada za struju i milion dobavljačima. Ostatak novca od prodaje se dijeli vlasnicima kompanije, od čega bi Barović naplatio 166,75 miliona eura. Nije teško izračunati koliko bi zaradio u ovakvom poslu, kad je udio od 73,35 odsto u Solani 2003. godine platio 800 hiljada eura.
Kompletna imovina ulcinjske solane prodaje se za 230 miliona, prikupljanjem pisanih ponuda, svega dva miliona manje nego na prethodnom oglasu koji je propao u julu ove godine i za 27,8 miliona manje u odnosu na prvi oglas na koji se niko nije javio u januaru, iako je, prema zakonu, stečajna uprava nakon propalog oglašavanja trebalo da snizi cijenu za 10 do 30 odsto na svakom novom tenderu. Kako je ranije kazao ,,Danu” predstavnik Eurofonda Bojša Šotra očekivana početna cijena na novom oglašavanju trebalo je da bude 60 ili 70 miliona manja od prethodne.
Ako se neko upeca, dobro je i 2,3 miliona
Najnoviji oglas otvoren je do 19. januara naredne godine, a zainteresovani kupci su obavezni da polože 2,3 miliona eura depozita. Ukoliko izabrani ponuđač, navodi se u oglasu, odustane od kupovine (ako u međuvremenu sazna da se radi o zaštićenom području prim aut). neće mu biti vraćen polog.
Osim zemljišta, kupcima se nudi kompletna oprema Solane i ne dozvoljava se kupovina pojedinih dijelova imovine.
Direktor se ne miješa u posao suda i vlasnika
Izvršni direktor Solane Dragiša Rosandić nije želio da komentariše cijenu po kojoj se kompanija prodaje na trećem javnom oglasu.
– Prodaju vrše stečajni upravnik i sud, ja sa tim nemam ama baš nikakve veze, ali bih volio da se Solana proda po toj cijeni – kazao je Rosandić ističući da onaj koji je raspisao oglas ima argumente zbog čega je cijena tolika, te da, ukoliko neko, kako je kazao, ima novca da kupi preduzeće po toj cijeni, onda nije skupo. Rosandić nije žalio da komentariše da li je visoka cijena s obzirom da to više nije građevinsko.
– Ja sam izvršni direktor u firmi u stečaju, pomalo znam o procesu proizvodnje i realizaciji posla. Sud radi svoje, vlasnici svoje, zaposleni svoje i za razliku od ostalog haosa, mi ovdje znamo šta ko treba da radi i ne miješamo se drugima u posao – rekao je on.
