Od ukupno 350 registrovanih kompanija u sistemu trgovanja Montenegroberze, njih 40-ak je sada u stečaju.
Interesantno je da se i akcijama pojedinih preduzeća, koja su ostala bez imovine i nalaze se pred likvidacijom i dalje trguje na berzi. Kupci tih dionica će ostati i bez uloženog novca i bez akcija.
Jedan od primjera je i preduzeće Željezara Nikšić u stečaju.
“Kupovina akcija u stečaju jedino ima svrhu ukoliko je stečajna masa veća od vrijednosti ukupnih potraživanja. Akcije Željezare vrijede nula, a to što neko i dalje kupuje akcije, to je njegov problem jer će izgubiti novac”, objasnio je u izjavi “Vijestima” Dragan Rakočević, predsjednik Privrednog suda i stečajni sudija za nikšićku Željezaru.
Dugovi Željezare pojeli dionice
Posljednja transakcija akcijama Željezare u stečaju obavljena je 17. septembra kada je 2.798 dionica prodato po cijeni od 6,1 cent ili ukupno za 170 eura. Međutim, u sistemu Montenegroberze i danas postoji kupovni nalog od 1.000 akcija koje se traže po cijeni od dva centa. Kupci, dakle, iz neobjašnjivog razloga i dalje žele da kupe akcije firme koja će biti likvidirana, a njene akcije poništene jer su dugovi višestruko veći od vrijednosti imovine koja je turskom Toščeliku prodata sredinom ove godine za nešto više od 15 miliona eura.
Sličan slučaj zabilježen je na crnogorskim berzama prije nekoliko godina kada se danima trgovalo akcijama Rudnika mrkog uglja iz Berana, iako je ta kompanija već bila likvidirana. Institucije na tržištu kapitala tada navodno nijesu bile obaviještene o likvidaciji beranske firme.
Jedna od rijetkih kompanija koja je nakon stečaja, likvidacije i poništenja akcija stare kompanije, dijelila akcionarima novac preostao od prodaje dijela imovine bila je hotelska kompanija Ulcinjska rivijera.
Direktor Montenegroberze Gojko Maksimović saopštio je da se ukupan broj akcionara kompanija koje su u stečaju, prema podacima iz Centralne depozitarne agencije, kreće oko 40 hiljada, a nominalna vrijednost kapitala (koja nije realna-prim. aut.) ovih preduzeća iznosi oko 323 miliona eura.
“Među njima, po broju akcionara, izdvajaju se kompanije: Želježara Nikšić, Duvanski kombinat Podgorica, Solana ‘Bajo Sekulić’ Ulcinj, Izbor Bar, Elektroindustrija Obod Cetinje, Bjelasica Rada Bijelo Polje, HTP Onogošt, Vunko Bijelo Polje, Novi prvoborac Herceg Novi i Gornji Ibar Rožaje”, naveo je Maksimović u izjavi “Vijestima”.
Nominalne vrijednosti ovih kompanija čine najveći dio ukupnog „nominalnog kapitala koji se nalazi u stečaju“.
Prema riječima Maksimovića, nomilana vrijednost Solane “Bajo Sekulić” je oko 37 miliona eura, Izbora Bar oko 24 miliona, Bjelasice Rada oko 14 miliona, Duvanskog kombinata oko 19 miliona, Vunka oko 34 miliona, a daleko najveću vrijednost ima nominalna vrijednost akcionarskog kapitala Željezare Toščelik u iznosu od 63 miliona eura.
Ko trguje akcije firmi u stečaju
Sa druge strane, tržišna kapitalizacija, tj. vrijednost svih akcija kompanija u stečaju na berzi danas iznosi: za Željezaru oko 173 hiljade eura, dok je maksimalna tokom 2007. bila oko 107 miliona, Duvanskog kombinata oko 389 hiljada eura, dok je maksimalna 2007. iznosila oko 50 miliona, Solane oko 12 miliona eura, dok je maksimalna tokom 2007. iznosila oko 200 miliona eura, Izbora Bara oko 7 miliona dok je maksimalna tokom 2007. iznosila oko 400 miliona eura.
“Ulaganje u akcije preduzeća koja su u stečaju ili finansijskim problemima ili „rekonstrukciji“ nije nešto što je nepoznato na finansijskim tržištima, a karakteristično je kao oblik ulaganja investitora koji preferiraju veću količinu rizika. Ti investitori očekuju značajno veće stope prinosa u slučaju uspješne „rekonstrukcije“ ili „likvidacije“ kompanije.
Kupovina akcija koje se nalaze u navedenim problemima je sa stanovišta investitora isplativa u pogledu ostvarivanja buduće veće vrijednosti kroz proces rekonstrukcije – izlaska iz stečaja (u slučaju kada postoje mogućnosti za dalji rad preduzeća) ili kroz proces likvidacije kroz ostvarivanje prihoda prilikom prodaje imovine kompanije, u slučaju kada su ukupne obaveze daleko niže od iznosa ukupne imovine preduzeća”, istakao je Maksimović.
Posebno za ekonomije koje su u procesu tranzicije ovaj vid ulaganja investitora i ostvarivanje profita kroz likvidaciju, kako Maksimović smatra, “može biti interesantan u slučaju kada kompanija posjeduje atraktivne nekretnine u svom vlasništvu”.
“U konkretnim slučajevima na crnogorskom tržištu kapitala, možemo pronaći ovakve vrste investitora kod kojih ulaganje u kupovinu akcija nije podstaknuto ostvarivanjem dobiti kroz primarno obavljanje glavne (industrijske ili proizvodne) djelatnosti kompanije, već kroz ostvarivanje dobiti prilikom potencijalne prodaje vrijednih nekretnina kompanije”, kazao je Maksimović.
Nažalost, zaključio je Maksimović, ima primjera da do kupovine akcija kompanija koje su u stečaju dolazi iz neznanja, što ukazuje na slabo znanje o finansijama investitora prisutnih na domaćem tržištu.
KUPOVALI po 50, sad ne vrijede ništa
Za primjer kada se akcijama, koje ništa ne vrijede, trguje iz neznanja navodi se slučaj Željezare.
“Konkretno, prilikom prodaje imovine akcionarskog društva Željazara Nikšić (koju je Privredni sud prodavao po značajno nižoj cijeni od ukupnih – priznatih dugova preduzeća), kada je na Montenegroberzi dolazilo do sklapanja transkacija sa akcijama ovog emitenta.
Posljedica tog neznanja, istovremeno predstavlja i problem kako objasniti akcionarima – kupcima akcija Željezare iz 2007, 2008. godine, koje su kupovali akcije u vrijeme buma po vrijednosti od 30 do 50 eura, da sada njihove akcije ne vrijede ništa”, naglasio je Maksimović.
Maksimović je kazao da su akcionari imali mogućnost da se kroz finansijsko izvještavanje Željezare upoznaju sa njenim finansijskim rezultatima i da na osnovu njih donesu odgovarajuće investicione odluke.
“Nažalost, opet su mnogi vjerovali više „nagađanju i glasinama“ nego bilansima i ili nisu imali dovoljno znanja za njihovo čitanje i donošenje odluka ili bili previše pasivni akcionari. Montenegroberza redovno, po prijemu obavještenja iz CDA, upoznaje javnost putem veb sajta o svim korporativnim novostima, pa i u konkretnom slučaju o pokretanju postupka stečaja, a spisak takvih kompanija je na sajtu”, naveo je Maksimović.
Duvanski otpisan, ali menadžeri gaje nadu
Akcijama ulcinjske Solane posljedni put se trgovalo 21. septembra po cijeni 2,99 eura, Duvanskog kombinata po cijeni od 2,6 centi 22. avgusta, a Izbora Bar po cijeni od 0,64 centa 21. avgusta.
Veliku enigmu predstavlja sudbina Duvanskog kombinata u kojem nije uveden prije dvije godine klasični stečaj koji vodi likvidaciji, već se postupak vodi kroz tzv. reorganizaciju. Ipak, najvrednija imovina (nekretnine i lokacija) DKP-a prodata je odavno za značajno manji iznos od iznosa dugova koji su odavno premašili 30 miliona eura.
Dodatnu konfuziju u pogledu kupoprodaje tih dionica unijela su nedavno različita očekivanja iz Vlade, sa jedne, i menadžmenta DKP-a, sa druge strane. Iz Vlade su do sada nekoliko puta saopštili da će DKP biti likvidiran, a oprema za proizvodnju cigareta biti premještena u Novi Duvanski kombinat, dok su iz menadžmenta saopštili da očekuju, sa skorim povećanjem proizvodnje cigareta, uspješno sprovođenje plana reorganizacije što bi, u krajnjem, moglo dovesti do oporavka kompanije i u krajnjem izlaska iz stečaja, na korist i većinskog, ali i malih akcionara koji su u više navrata javno iskazivali nezadovoljstvo zbog činjenice da bi mogli ostati bez akcija.
vijesti.me
