Migracija u bogate zemlje zbog posla pala je za više od jedne petine prošle godine, pošto su tržišta rada oslabila, a zemlje poput Australije i Ujedinjenog Kraljevstva pooštrile vizna pravila, pokazuje novo istraživanje Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
Podaci ove pariske organizacije, koji obuhvataju 38 bogatih zemalja i ekonomija u razvoju, pokazuju da je radna migracija opala između 2023. i 2024. godine, i to još prije nego što je povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću smanjio broj dolazaka u Sjedinjene Države.
Poslije nekoliko godina stabilnog rasta nakon globalne pandemije COVID-19, broj ljudi primljenih radi stalnog rada u zemljama OECD-a (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj) pao je prošle godine za 21 odsto, na oko 934.000.
Dio pada potiče od pooštravanja vizne politike — najvidljivije u Velikoj Britaniji, gdje je neto migracija u 2024. pala za više od 40 odsto. Ali i tamo gdje nije bilo promjene politike, radna migracija je u većini zemalja Evropske unije opala, spustivši se ispod nivoa iz 2019. godine.
Zašto radna migracija sada opada?
Prema Žan-Kristofu Dimonu, koji vodi odjeljenje OECD-a za međunarodne migracije, ovaj pad može se pripisati „manje povoljnoj“ globalnoj ekonomskoj situaciji.
U aprilu je Međunarodni monetarni fond (MMF) smanjio prognozu globalnog rasta za 0,5 procentnih poena, na 2,8 odsto za 2025. godinu, navodeći trgovinski rat predsjednika Donalda Trampa kao ograničavajući faktor.
U međuvremenu, druge zemlje koje su tradicionalno primale najveći broj migranata pooštrile su pravila ulaska. Tokom posljednje dvije godine Kanada, Australija i Velika Britanija uvele su mjere kojima ograničavaju radnu migraciju.
Na drugim mjestima, Dimon je istakao da je veliki broj Ukrajinaca kojima je u Evropi dodijeljena privremena zaštita ublažio nedostatak radne snage u nekoliko sektora, čime je opala potreba za stranim radnicima.
Prema najnovijim podacima OECD-a, procjenjuje se da 5,1 milion Ukrajinaca koji su pobjegli iz zemlje nakon potpune ruske invazije 2022. godine sada živi u državama članicama OECD-a, zaključno sa junom 2025.
Šta je sa drugim vrstama migracije?
OECD je zabilježio pad od 13 odsto u broju novih međunarodnih studenata koji su stigli u zemlje OECD-a između 2023. i 2024. godine. Stroža vizna pravila u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi i Australiji imala su ključnu ulogu, podstaknuta zabrinutošću zbog migracionih prevara, ali i pritiskom na lokalna tržišta stanovanja.
Nasuprot tome, migracija iz humanitarnih razloga nastavila je da raste. Zahtjevi za azil naglo su porasli u SAD-u u posljednjim mjesecima Bajdenove administracije prošle godine, a Velika Britanija je posljednjih mjeseci zabilježila oštar rast ilegalnih dolazaka malim čamcima iz zemalja EU.
Zbog toga, uprkos padu radne i studentske migracije, ukupna stalna migracija u razvijene ekonomije u 2024. pala je tek blago — za 4 odsto — u odnosu na rekord iz prethodne godine.
I dalje, 6,2 miliona novopridošlih u OECD-u u 2024. premašilo je nivoe prije pandemije za oko 15 odsto. Privremena radna mobilnost, koja obuhvata vize koje ne vode ka stalnom boravku, ostala je stabilna na oko 2,3 miliona. To je i dalje iznad nivoa iz 2019. godine.
Kako su se migracioni brojevi mijenjali?
Rekordnih 6,5 miliona ljudi naselilo se u zemlje OECD-a 2023. godine. To je bilo povećanje od gotovo 10 odsto u odnosu na prethodni rekord od šest miliona iz 2022. — pri čemu je najveći skok zabilježen u Velikoj Britaniji.
Oko trećine zemalja OECD-a imalo je rekordne nivoe imigracije u 2023, uključujući Kanadu, Francusku i Japan. SAD su primile 1,2 miliona stalnih legalnih imigranata, a Donald Tramp je kampanju za izbore 2024. zasnovao na obećanju da će suzbiti migraciju.
Uprkos političkoj debati, istraživanje investicione banke Goldman Sachs pokazalo je da je imigracija nosila najveći dio rasta zaposlenosti u Kanadi, Novom Zelandu, Švedskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji tokom 2023, i doprinijela otvaranju više od četiri miliona radnih mjesta u SAD-u.
Šta nas čeka u budućnosti?
Dimon smatra da bi ukupna imigracija u zemlje OECD-a mogla blago da oslabi u 2025. godini, ali da će ostati istorijski visoka uprkos strožijoj imigracionoj politici SAD-a. Takođe je naglasio da je stopa zaposlenosti među migrantima i dalje solidna na tržištima rada.
U Velikoj Britaniji, na primjer, stopa zaposlenosti među radnicima rođenim u inostranstvu bila je oko 76 odsto — nešto viša od stope među onima rođenim u zemlji.
On to djelom pripisuje viznim šemama usmjerenim ka visokokvalifikovanim poslovima, a djelom činjenici da migranti niže kvalifikacije spremno „popunjavaju praznine“ na poslovima koje državljani Velike Britanije ne žele.
Fabijola Mijeres, viša specijalistkinja za migracije pri Međunarodnoj organizaciji rada, rekla je za Al Džaziru: „Moramo ponovo da promislimo neka pitanja vezana za manjak domaće radne snage u oblastima poput poljoprivrede, građevine i zdravstva [gdje su migrantski radnici najčešće koncentrisani].
„Jasno je da minimalne zarade i uslovi rada čine dio priče.“
Dodala je da će „imigracija vjerovatno nastaviti da bude važan dio izborne politike širom svijeta, posebno u Evropi i SAD-u. Ona izaziva mnogo snažnih emocija.“
Šta je OECD?
OECD je osnovan 1948. godine kako bi koordinisao američki Maršalov plan za obnovu Zapadne Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Tada je predstavljao forum za ekonomsko planiranje i uklanjanje trgovinskih barijera između evropskih članica.
Do kasnih pedesetih godina, kako se evropska obnova približavala kraju, države članice su tražile globalniji okvir ekonanske saradnje. Godine 1961. OECD je proširio članstvo, uključivši SAD i Kanadu.
Tokom narednih decenija, OECD je širio članstvo na zemlje iz Azijsko-pacifičkog regiona, Latinske Amerike i Centralne i Istočne Evrope, odražavajući prelazak sa transatlantske grupe na širu zajednicu razvijenih i ekonomija u razvoju.
Do kraja 20. vijeka, OECD je izrastao u centralni centar za ekonomska istraživanja, analizu politika i razvoj standarda upravljanja. Postao je široko prepoznat po radu u oblasti obrazovanja, tržišta rada i ekološke politike.
Godine 2019. OECD je predvodio prijedlog da se velike multinacionalne kompanije oporezuju najmanje 15 odsto, kako bi se okončale decenije poreske konkurencije među vladama koje pokušavaju da privuku strana ulaganja.
Ta pravila, koja je G20 usvojio u oktobru 2021, otežala su velikim međunarodnim kompanijama — uključujući gigante poput Google-a, Amazon-a, Facebook-a, Microsoft-a i Apple-a — da izbjegavaju oporezivanje otvaranjem kancelarija u jurisdikcijama sa niskim porezima.
Izvor: N1
