Više od dvije trećine Evropljana živi u stanovima i kućama u svom vlasništvu. Ovo pokazuje snažnu povezanost kontinenta sa kulturom vlasništva nad nekretninama. I dok u Evropi dominira ideja da je dom sigurno utočište i najbolja investicija, u SAD-u je mentalitet drugačiji – fleksibilnost i zakup često imaju prednost u odnosu na dugoročno zaduživanje za krov nad glavom.
Iako je stambena kriza sve izraženija, više od dvije trećine građana Evropske unije živi u stanovima u sopstvenom vlasništvu. Ovaj podatak jasno pokazuje da je ideja da je kupovina stana ili kuće najvažniji životni cilj i najbolja zaštita od nesigurnosti još uvijek duboko ukorijenjena u evropskoj kulturi.
Cijene rastu – kupovina je sve teža
Prema podacima Eurostata i Deloittea, cijene stanova u EU porasle su za gotovo 50% u periodu od 2015. do 2023. godine. U nekim državama rast je bio dramatičan – u Mađarskoj više od 170%, dok je u Finskoj rast iznosio samo 5%. U istom periodu kirije su rasle sporije, ali i dalje značajno – oko 18% od 2010. do 2022.
Istraživanja pokazuju da prosječan Evropljanin mora uštedjeti oko šest godina svoje bruto zarade da bi kupio stan od 70 m². U nekim gradovima situacija je još teža. U Amsterdamu je potrebno više od 15 godišnjih plata, u Atini i Pragu oko 15, dok su gradovi poput Odensea ili Torina daleko pristupačniji (oko pet godišnjih plata).
Razlike u mentalitetu: Evropa vs. SAD
Za razliku od Evrope, gdje vlasništvo nad stanom predstavlja status, sigurnost i oblik štednje, u Sjedinjenim Državama vlasništvo nije toliko dominantno. Mentalitet tamo cijeni mobilnost i fleksibilnost. Promjena poslova i gradova češće zahtijeva od ljudi da iznajmljuju stanove, umjesto da se vezuju za kredite na 20 ili 30 godina.
U SAD-u se oko 65% stanovništva smatra vlasnicima stambenih jedinica, dok je u EU taj procenat veći. Ipak, Amerikanci imaju razvijenije tržište zakupa, sa širim spektrom ponude i poreskim olakšicama koje smanjuju pritisak na kupovinu, prenosi Financa.ba.
Što nam govore trendovi?
Evropa se suočava sa paradoksom: dok većina građana još uvijek posjeduje stanove, ulazak novih generacija na tržište nekretnina sve je teži.
Visoke cijene i rastuće kamatne stope
Kamate, odnosno cijena koju plaćate za pozajmljena sredstva, značajno su smanjile kupovnu moć. Mladima u velikim gradovima teško je kupiti svoju prvu nekretninu bez pomoći porodice.
Međutim, kultura vlasništva ostaje jaka: dom se ne doživljava samo kao mjesto stanovanja, već i kao investicija i oblik sigurnosti. Dok je u SAD-u naglasak na likvidnosti i slobodi kretanja.
Evropski mentalitet vezan za kupovinu nekretnina duboko je povezan sa osjećajem sigurnosti i porodičnom tradicijom. Iako cijene rastu brže od prihoda, a krediti postaju sve teži, Evropljani i dalje nastoje da žive u svojim domovima. U poređenju sa Amerikancima, koji se zbog fleksibilnosti češće odlučuju za zakup, jasno je da razlike nijesu samo ekonomske, već i kulturološke.
