Crna Gora bi uskoro mogla dobiti prvi Zakon o socijalnoj ekonomiji, kojim država pokušava da uredi oblast društvenog preduzetništva, podrške ranjivim grupama i poslovanja usmjerenog na društvenu korist.
Nacrtom zakona predviđeno je da status „subjekta socijalne ekonomije“ mogu steći nevladine organizacije, kooperative, zaštitne radionice i društva sa ograničenom odgovornošću, osim jednočlanih firmi , ukoliko posluju u skladu sa principima solidarnosti, društvene koristi i održivog razvoja. Kako bi se spriječio politički uticaj, zakon eksplicitno zabranjuje državnim organima, lokalnim samoupravama, političkim partijama, kao i firmama u njihovom većinskom vlasništvu da steknu ovaj status ili da imaju većinu u organima upravljanja, uz izuzetak organizacija Crvenog krsta.
Takvi subjekti imali bi pravo na posebne mjere podrške i podsticaje koje će definisati Vlada , dok bi zauzvrat morali najmanje 50 odsto dobiti da reinvestiraju u društvenu misiju, zapošljavanje ranjivih grupa ili razvoj zajednice. Nacrt ovdje postavlja jasnu rampu za vlasnike: obaveza reinvestiranja profita zakonski mora da prethodi bilo kakvoj isplati bonusa direktorima ili članovima upravnih odbora. Takođe, firma ne može fiktivno „izvući” novac tako što će cjelokupni profit pokloniti ili donirati nekom drugom, već se najviše 10 odsto dobiti predviđene za reinvestiranje može donirati srodnim udruženjima subjekata socijalne ekonomije.
U nacrtu se navodi da socijalna ekonomija predstavlja model razvoja koji je usmjeren na ostvarivanje „kolektivnog ili opšteg interesa“, uz demokratsko upravljanje, participaciju zaposlenih i fokus na društveni uticaj, a ne isključivo profit. Odluke unutar ovih organizacija donosiće se po strogo demokratskom principu „jedan član – jedan glas“, bez obzira na visinu uloženog kapitala . Poseban akcenat stavljen je na zapošljavanje osoba sa invaliditetom, mladih bez iskustva, žena iz ruralnih područja, dugo nezaposlenih i drugih teže zapošljivih kategorija.
Ipak, upravo mogućnost da status subjekta socijalne ekonomije dobiju i privredna društva mogla bi otvoriti dileme o potencijalnim zloupotrebama. Nacrt predviđa da firme koje steknu ovaj status mogu ostvarivati određene podsticaje, ali ne precizira koje će to konkretno pogodnosti biti niti kako će se procjenjivati stvarni „društveni uticaj“ njihovog poslovanja, prepuštajući to podzakonskim aktima i posebnim zakonima. Ono što je sigurno jeste da će ove firme u pravnom prometu morati jasno da se identifikuju i uz svoj naziv istaknu oznaku „subjekat socijalne ekonomije“ ili skraćenicu „S.S.E.“.
Zakon predviđa da će Ministarstvo nadležno za poslove rada voditi registar subjekata socijalne ekonomije i pratiti njihov rad kroz godišnje finansijske izvještaje i specifične izvještaje o društvenom uticaju, koje su subjekti dužni da dostave najkasnije do 31. marta za prethodnu godinu. Međutim, ostaje otvoreno pitanje koliko će nadzor biti efikasan i da li država ima kapacitete da kontroliše da li neko zaista ostvaruje društvenu korist ili koristi status zbog subvencija i drugih pogodnosti.
Predviđeno je i oduzimanje statusa subjektima koji duže od šest mjeseci ne obavljaju aktivnosti u skladu sa misijom , zloupotrebljavaju status radi sticanja protivpravne koristi ili ne dostavljaju izvještaje. U tom slučaju slijedi brisanje iz registra, a firmi, ali i njenim osnivačima, zabranjuje se ponovno sticanje statusa u periodu od tri godine. Kao krajnji osigurač od zloupotreba, zakon nalaže da ukoliko se ovakvo pravno lice ugasi, sva preostala imovina (nakon izmirenja obaveza) ne ide u džepove osnivača, već se mora odlukom prenijeti na drugog subjekta socijalne ekonomije u Crnoj Gori.
Formira se i Savjet za socijalnu ekonomiju
Nacrtom se formira i Savjet za socijalnu ekonomiju, kao savjetodavno tijelo koje bi činili predstavnici više ministarstava, sindikata, poslodavaca, univerziteta, nevladinog sektora i lokalnih samouprava . Značajnu ulogu dobijaju i opštine, koje dobijaju odriješene ruke da ovim biznisima obezbjeđuju subvencije, tehničku podršku ili im besplatno ustupaju prostorije za rad , dok bi kompletna podzakonska regulativa morala biti završena u roku od šest mjeseci od usvajanja zakona.
Socijalna ekonomija već godinama postoji u zemljama Evropske unije, gdje se koristi kao alat za razvoj lokalnih zajednica, socijalnu inkluziju i otvaranje radnih mjesta za ranjive grupe. U pojedinim državama, poput Italije i Slovenije, socijalne zadruge i društvena preduzeća imaju značajnu ulogu u ekonomiji.
Za Crnu Goru, međutim, ostaje pitanje da li će novi zakon zaista pomoći razvoju društveno odgovornih biznisa i zapošljavanju ugroženih kategorija ili će otvoriti prostor za stvaranje privilegovanih firmi koje će pod plaštom društvene misije dolaziti do državnih benefita.
(Bankar.me)
