Američki Vrhovni sud ove će sedmice održati ključno ročište koje bi moglo trajno promijeniti način na koji američki predsjednici koriste vanredne ovlašćenja za uvođenje carina. Riječ je o pravnoj bici koja bi mogla odrediti budućnost trgovinske politike, ali i preraspodjelu više od 50 milijardi dolara dodatnih prihoda koje je američka država prikupila u 2025. godini.
Oko 40 podnesaka, uključujući mišljenja Američke privredne komore, bivših zvaničnika i uglednih pravnih stručnjaka, upućeno je protiv politike koju je Donald Tramp koristio kako bi vodio svoje „trgovinske ratove“. Kritičari tvrde da su carine koje je Tramp uveo pod izgovorom nacionalne bezbjednosti prouzrokovale ogromne troškove američkim kompanijama i potrošačima. S druge strane, predsjednikove pristalice upozoravaju da bi ograničavanje predsjedničkih ovlašćenja moglo ugroziti američku ekonomsku odbranu, piše Financial Times.
Tramp ne želi da prisustvuje
Tramp, koji je najavio da neće prisustvovati ročištu, poručio je na društvenoj mreži Truth Social da se radi o „jednom od najvažnijih slučajeva u istoriji naše zemlje“. Prema njegovim riječima, „ako predsjednik ne može brzo i odlučno koristiti carine, Amerika bi bila bespomoćna“. Njegovi advokati tvrde da bi oduzimanje tih ovlašćenja moglo „gurnuti SAD na ivicu ekonomske katastrofe“.
Suprotno tome, Američka privredna komora — najveća poslovna organizacija u zemlji — upozorava da su carine već nanijele „nepopravljivu štetu američkim preduzećima, velikim i malim“. Prema njihovom stajalištu, neizvjesnost koju izaziva Trampov pristup tjera kompanije da odgađaju investicije, dok potrošači zbog viših cijena smanjuju potrošnju.
„Ova presuda biće temeljna za predsjedničku agendu ubuduće“, izjavio je Everett Eissenstat, bivši zvaničnik Trampove administracije i sada advokat u firmi Squire Patton Boggs. „Garantujem da će studenti prava o ovom slučaju učiti decenijama.“
Ko u SAD ima posljednju riječ u trgovinskoj politici?
Rasprava pred sudom dotiče se osnovne ustavne dileme: ko u SAD ima krajnju riječ o trgovinskoj politici — Kongres, kojem Ustav izričito daje ovlašćenja nad porezima i prihodima, ili predsjednik, koji ima široka ovlašćenja u vođenju spoljne politike? „Trgovinski sporazumi su savršen spoj te dvije grane vlasti“, objašnjava Eissenstat.
Tramp je ranije ove godine proglasio američki trgovinski deficit „nacionalnom krizom“. Pozvao se na Zakon o međunarodnim ekonomskim vanrednim ovlašćenjima kako bi uveo carine gotovo svim trgovinskim partnerima SAD-a. Međutim, dva niža suda već su presudila da predsjednik nema zakonsko pravo da koristi taj zakon za uvođenje carina.
Neophodno srezati deficit
Uprkos tome, Trampovi advokati u podnesku navode da će carine „smanjiti američki deficit za četiri biliona dolara u narednih deset godina“, prema izračunu nezavisnog Kongresnog budžetskog ureda.
Suprotno mišljenje dijele brojni think tankovi, uključujući tržišno orijentisane Cato i Goldwater institute, kao i bivši sudije, profesori prava i članovi oba politička tabora. Demokratska senatorka Jeanne Shaheen istakla je da su carine „povećale troškove američkim porodicama, a nijesu vratile izgubljena radna mjesta u proizvodnji“.
Manje od deset podnesaka do kraja prošle sedmice podržalo je Trampovu stranu, što upućuje na to da većina političkih i poslovnih aktera traži jasno ograničenje predsjedničkih ovlašćenja. Iako se odluka suda očekuje tek za nekoliko sedmica, ishod bi mogao imati dalekosežne posljedice.
Ako Vrhovni sud potvrdi odluke nižih sudova, to bi moglo srušiti pravni temelj za tzv. „recipročne carine“, kao i mjere uvedene protiv uvoza povezanog s fentanilom, ali ne bi uticalo na carine na čelik, automobile i druge sektore.
Analitičari ističu da bi, i u slučaju gubitka, Tramp mogao pronaći alternativne načine za uvođenje novih carina. „Znamo da će predsjednik nastaviti s carinama bez obzira na odluku suda“, rekla je Kathleen Claussen, profesorka prava na Džordžtaunu i bivša američka zvaničnica za trgovinu. „To ne znači da bi ignorisao sud, već da ima mnoge druge pravne mehanizme na raspolaganju.“
Predstojeća odluka tako će definisati granice između izvršne i zakonodavne vlasti u jednoj od najvažnijih ekonomskih rasprava savremene Amerike — o tome ko, zapravo, vodi američku trgovinsku politiku.
