Unija poslodavaca Crne Gore izražava ozbiljnu zabrinutost povodom postupanja Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga u ponovnom postupku vođenom nakon presude Upravnog suda Crne Gore od 3. aprila 2026. godine.
Oni su podsjetili da Upravni sud je tom presudom poništio prethodno rješenje Ministarstva i zauzeo jasan pravni stav: zaposlenima koji rade šest radnih dana sedmično subota se, kao njihov radni dan, uračunava u dane godišnjeg odmora. Sud je istovremeno ukazao da zakonski minimum od 24 radna dana godišnjeg odmora ne predstavlja uvećano pravo u odnosu na zaposlene koji isto puno radno vrijeme ostvaruju kroz petodnevnu radnu sedmicu.
Dodaju da drugim riječima, zaposleni koji rade puno radno vrijeme od 40 časova sedmično ne mogu biti dovedeni u povoljniji položaj samo zbog različitog rasporeda radnog vremena. Suprotno tumačenje vodilo bi nejednakom tretmanu zaposlenih koji ostvaruju isto puno radno vrijeme.
“Zbog toga posebno zabrinjava činjenica da je Ministarstvo u ponovnom postupku donijelo novo rješenje koje suštinski počiva na istom pravnom tumačenju koje je Upravni sud već ocijenio nezakonitim. U ovom predmetu Sud nije ostavio prostor za različita tumačenja. Presuda je jasna, nedvosmislena i obavezujuća. Važno je podsjetiti da je Ministarstvo rada neposredno nakon stupanja na snagu Zakona o radu, 2020. godine, upravo u vezi sa ovim pitanjem zauzelo pravni stav koji odgovara tumačenju kasnije potvrđenom presudom Upravnog suda. Naknadno odstupanje od tog prvobitnog tumačenja proizvelo je višegodišnju pravnu nesigurnost i dovelo do sudskog spora čiji ishod danas ne ostavlja prostor za dilemu. Ovaj spor, dakle, nije nastao zbog nejasne zakonske norme, već zbog promjene njenog tumačenja. Zakonska rješenja koja su predmet ovog spora nijesu specifičnost crnogorskog zakonodavstva. Ona su zasnovana na međunarodnim standardima i evropskoj pravnoj tekovini u oblasti organizacije radnog vremena, prema kojima se pravo na godišnji odmor vezuje za broj sedmica odmora, a ne za broj kalendarskih dana”, saopštili su iz UP.
Upravo zato zaposleni koji isto puno radno vrijeme od 40 časova sedmično ostvaruju kroz pet, odnosno šest radnih dana, moraju biti izjednačeni u pogledu trajanja godišnjeg odmora. Kod zaposlenih kojima je subota radni dan, ona se uračunava u dane godišnjeg odmora.
Unija poslodavaca Crne Gore od samog početka nije prihvatala naknadno promijenjeno tumačenje Ministarstva rada, smatrajući da ono nije u skladu sa Zakonom o radu, međunarodnim standardima na kojima su predmetna rješenja zasnovana, niti sa svrhom instituta godišnjeg odmora. Isti pravni stav godinama je u stručnoj javnosti zastupala i prof. dr Vesna Simović Zvicer, profesorka radnog prava i koordinatorka radne grupe za izradu Zakona o radu.
“Danas se više ne postavlja pitanje različitih pravnih tumačenja Zakona o radu. To pitanje je okončano donošenjem presude Upravnog suda. Pitanje koje ostaje jeste kakvu poruku država šalje građanima i privredi ukoliko ni nakon jasne i nedvosmislene sudske odluke ne dolazi do napuštanja pravnog shvatanja koje je Sud već ocijenio nezakonitim”, saopštili su iz UP.
Za privredu, ovo pitanje daleko prevazilazi konkretan spor i način obračuna godišnjeg odmora. Poslodavci godinama ukazuju da su pravna sigurnost, stabilnost, predvidivost i jednaka primjena propisa osnovne pretpostavke odgovornog poslovanja, investicija i povjerenja u institucije.
“Privreda mora imati izvjesnost da će sudska odluka, kada zaštitu svojih prava zatraži pred nadležnim sudom i u tome uspije, imati puno pravno dejstvo. Ukoliko se i nakon ovako jasne presude može istrajavati na istom pravnom shvatanju, opravdano se postavlja pitanje šta građani i privreda mogu očekivati od sudske zaštite svojih prava i kakav je stvarni domašaj upravnosudske kontrole zakonitosti rada uprave.
Primjena prava ne može zavisiti od očekivanja, interesa ili pritisaka bilo koje interesne grupe. Državni organi dužni su da svoje odluke zasnivaju na zakonu i pravnim stavovima sudova, a ne na procjeni mogućih reakcija zainteresovanih strana. Suština ovog pitanja zato daleko prevazilazi okvir konkretnog spora. Ono je, prije svega, pitanje odnosa prema pravnoj državi, a zatim i pitanje odnosa države prema građanima i privredi, koji od njenih institucija ne očekuju privilegije, već ono što bi u svakom uređenom pravnom sistemu moralo biti nesporno: stabilnost, predvidivost, jednaku primjenu zakona i poštovanje sudskih odluka. U uređenom pravnom sistemu sudske odluke nijesu preporuke. One su obavezujuće. Zato poštovanje sudskih odluka nije stvar izbora”, zaključili su iz UP.
