Za Crnu Goru članstvo u EU znači pristup fondovima koji za početak omogućavaju modernizaciju vodovodne i kanalizacione infrastrukture, sanaciju industrijskih i komunalnih zagađenja, unapređenje upravljanja otpadom i zaštitu osjetljivih eko-sistema. U sadašnjem pretpristupnom periodu u Crnoj Gori, ovaj ekonomski i flnansijski aspekt, iako bi trebalo da bude presudan element, često je zanemaren. Ova ulaganja nijesu samo ekološka, već su razvojna, jer otvaraju prostor za nova radna mjesta, inovacije i lokalni ekonomski razvoj, posebno u oblastima koje su danas infrastrukturno zapostavljene
Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju iz ugla politike životne sredine u javnosti se često svodi na pitanja obaveza, rokova i troškova. Međutim, stvarna vrijednost evropske politike životne sredine leži u onome što ona dugoročno donosi društvu, a to su zdraviji ljudi, otpornija ekonomija i stabilniji eko-sistemi. Kada se to sagleda iz crnogorske perspektive, postaje jasno da je evropski put u oblasti životne sredine, pored procesa usklađivanja propisa, istovremeno i prilika za suštinsku modernizaciju odnosa države prema vazduhu koji dišemo, vodi koju pijemo i prostoru u kojem živimo. Zato se isti ne bi smio posmatrati kroz prizmu “što sve moramo da uradimo, već kroz pitanje “što dobijamo u tom procesu, prenosi Pobjeda.
STANDARDI
Kako se pravna tekovina Evropske unije u oblasti životne sredine razvija od 70ih godina XX vijeka, postojeće države članice Evropske unije već više od 50 godina primjenjuju striktne ekološke standarde, ali i jačaju institucionalno uređenje u ovoj oblasti. Za razliku od perioda osnivanja Evropskih zajednica, danas ispunjenje zahtjeva u oblasti životne sredine predstavlja kriterijum za članstvo u EU, što je sve sadržano u “Po glavlju 27 Životna sredina i klimatske promjene. Iako je često prisutno uvriježeno mišljenje da strogi standardi zaštite životne sredine iz ovog poglavlja predstavljaju teret za privredu, povećavaju troškove poslovanja i usporavaju ekonomski razvoj, iskustvo država članica Evropske unije pokazuje da čista životna sredina nij e prepreka razvoju, već njegov preduslov. Primjera radi, koristi od smanjenja zagađenja vazduha u državama članicama daleko nadmašuju troškove prevencije i kontrole. Procijenjeni povrat ulaganja iznosi čak 700 posto, zahvaljujući nižim troškovima zdravstvene zaštite, manjem broju dana bolovanja, većoj produktivnosti rada i smanjenim gubicima u poljoprivrednoj proizvodnji. Ovaj podatak jasno pokazuje da mjere zaštite životne sredine direktno doprinose ekonomskoj efikasnosti, jačanju radnog potencijala stanovništva i konkurentnosti evropske privrede, što pozitivno utiče na ukupnu društvenu produktivnost i stabilnost tržišta rada. Za Crnu Goru, koja se godinama suočava sa problemima zagađenja vazduha u pojedinim gradovima tokom zimskih mjeseci, ali i sa pritiskom na vodne resurse i obalu, ulazak u sistem koj i strateški tretira ove probleme znači dugoročnu korist za javno zdravlje i ekonomiju.
Politika zaštite životne sredine doprinosi i strukturnoj transformaciji ekonomije. Kroz očuvanje prirodnih resursa potrebnih za održavanje ekonomskog rasta i razvoja, Evropska unija pokušava i da jača svoju otpornost i stratešku autonomiju u odnosu na ostale globalne konkurente. S tim u vezi, ekološka ekonomija Evropske unije nastavila je da raste brže od ukupne ekonomije kako u pogledu zaposlenosti, tako i u pogledu dodate vrijednosti, što pokazuje da politike životne sredine i klimatske akcije nijesu prepreka konkurentnosti. Time se potvrđuje da tranzicija ka čistim tehnologijama, cirkularnoj ekonomiji i inovativnim rješenjima stvara nova radna mjesta, podstiče razvoj novih tržišta i jača tehnološku konkurentnost Evropske unije. OECD navodi da su tržišta ekoloških dobara i usluga rasla po stopi od 4,5 odsto godišnje između 2010. i 2020. godine, brže od rasta BDP-a, što dodatno ukazuje na ekonomski potencijal zelene tranzicije. Evropa ostaje i laboratorija inovacija. Između 2017. i 2021. godine, evropske države bile su odgovorne za 27 odsto svih svjetskih patenata u oblasti čistih tehnologija.
PRISTUP FONDOVIMA
Za Crnu Goru članstvo u EU znači pristup fondovima koji za početak omogućavaju modernizaciju vodovodne i kanalizacione infrastrukture, sanaciju industrijskih i komunalnih zagađenja, unapređenje upravljanja otpadom i zaštitu osjetljivih eko-sistema. U sadašnjem pretpristupnom periodu u Crnoj Gori, ovaj ekonomski i finansijski aspekt, iako bi trebalo da bude presudan element, često je zanemaren. Ova ulaganja nijesu samo ekološka, već su razvojna, jer otvaraju prostor za nova radna mjesta, inovacije i lokalni ekonomski razvoj, posebno u oblastima koje su danas infrastrukturno zapostavljene.
Budući da je zakonodavni okvir Crne Gore u oblasti životne sredine solidno usklađen sa EU, te da najveći izazov ostaje njegova primjena, jedan od važnih benefita članstva može da se ogleda i u snažnijem institucionalnom okviru. Tu Crna Gora može imati velike koristi, kroz jačanje administrativnih kapaciteta, pristup evropskim mrežama znanja i razmjenu dobrih praksi. Evropski mehanizmi monitoringa, uključujući napredne sisteme praćenja kvaliteta vazduha, voda i hemikalija, omogućavaju donošenje odluka zasnovanih na podacima, a ne na procjenama ili političkim kompromisima. Evropska unija posjeduje i najveću mrežu podataka o životnoj sredini na svijetu, razvija precizne scenarije klimatske budućnosti i uspostavlja mehanizme za zelene investicije koji postaju model globalne politike. Istovremeno, Evropska unija ostaje i globalni uzor za održive politike. Evropski zeleni sporazum, Osmi akcioni program za životnu sredinu, Evropski zakon o klimi i mnogi drugi, čine najambiciozniji ekološki i klimatski okvir koji danas po stoji. Ulazak u EU znači uključenje u sistem ranog upozoravanja, zajedničke procjene rizika i zajedničke odgovore na brojne izazove koje donose tzv. novi zagađivači (mikroplastika, farmaceutski ostaci i sl.), što pojedinačna mala država teško može postići sama. Za Crnu Goru, sve ovo će predstavljati kvalitativni iskorak.
PROMJENA PARADIGME
Sa ulaskom u EU, posebno će biti naglašena uloga gradova i lokalnih zajednica, tj. decentralizovano ekološko upravljanje. Evropska praksa pokazuje da su upravo gradovi nosioci promjena kada je riječ o kvalitetu vazduha, smanjenju buke, urbanom zelenilu i cirkularnoj ekonomiji. Za crnogorske opštine, evropski okvir znači veću podršku za integrisano planiranje, povezivanje sa sličnim gradovima širom Evrope i pristup programima koji podstiču konkretne lokalne proj ekte. Na kraju, možda i najvažniji benefit leži u promjeni paradigme. Evropska politika jasno poručuje da zaštita životne sredine nije izolovana tema, već dio šire vizije razvoja koja povezuje zdravlje ljudi, ekonomsku otpornost, klimatsku adaptaciju i socijalnu pravdu. Čiste vode, zdrava zemljišta i smanjena upotreba opasnih hemikalija obezbjeđuju sigurnost hrane, stabilnost poljoprivredne proizvodnje i pouzdanost lanaca snabdijevanja. To nije samo ekološki imperativ, već i snažan ekonomski i razvojni instrument. Stoga, za Crnu Goru, koja se ustavno definiše kao ekološka država, članstvo u Evropskoj uniji predstavlja priliku da taj koncept dobije puni sadržaj, te postane sistem koji kontinuirano proizvodi koristi za građane. (Autorkaje direktorica Centra za klimatske promjene UDG).
Izvor: Dr Ivana Vojinović, dnevne novine Pobjeda











