Širom Evrope raste pritisak na državne budžete, a mnoge vlade suočavaju se s rastućim budžetskim pritiscima. Slab ekonomski rast, trgovinski šokovi i sve starije stanovništvo dodatno opterećuju državne kase, dok se istovremeno, prema novim pravilima, povećavaju izdvajanja za odbranu. U takvim okolnostima mnoge evropske zemlje se takmiče u privlačenju i zadržavanju bogatih pojedinaca, nadajući se da će njihovo prisustvo donijeti nova ulaganja i veće poreske prihode. Upravo zbog toga razne države nude posebne poreske povlastice kako bi privukle imućne ljude. Euronews Business analizirao je koje poreske olakšice nude pojedine države, kao i kritike koje takve politike izazivaju.
Italija: Paušalni porez za superbogate
Italija je jedna od najprivlačnijih evropskih destinacija za strance, ne samo zbog klime i kulture, već i zbog posebnog poreskog režima koji nudi stranim milionerima. Iako generalno ima relativno visoke stope poreza na lični i korporativni dohodak, Italija pruža niz pogodnosti za doseljenike. Najpoznatiji je tzv. “flat tax” režim – jedinstveni paušalni porez na sav prihod iz inostranstva, bez obzira na njegovu visinu. Godišnja fiksna taksa nedavno je povećana sa 100.000 na 200.000 eura. Povlastica važi do 15 godina i dostupna je samo onima koji u Italiji nisu imali poresko prebivalište najmanje 9 od posljednjih 10 godina. Zbog same visine paušala, model je atraktivan isključivo izuzetno bogatim pojedincima.
– Italija je veoma popularna. Jedan moj klijent mi je rekao da je ranije toliko plaćao samo knjigovođu. Kod ovog modela nema dodatnih troškova za poresko planiranje – kaže poreski savjetnik Dejvid Lesperans.
Švajcarska: Porez zasnovan na troškovima, a ne prihodu
Švajcarska nudi sličan model paušalnog oporezivanja (forfait fiscal), iako je prema zvaničnim podacima manje od 0,1 odsto švajcarskih poreskih obveznika obuhvaćeno ovim režimom. Umjesto da se porez obračunava na osnovu dohotka ili imovine, određeni švajcarski kantoni ga zasnivaju na životnim troškovima poreskog obveznika. Minimalna poreska osnovica utvrđena je na saveznom nivou i iznosi više od dvije vrijednosti: sedmostruki godišnji zakup (ili tržišna vrijednost stambenog prostora) ili iznos veći od 429.100 CHF (oko 455 hiljada eura).
Takođe, pojedini kantoni mogu dodatno povećati te minimalne iznose. Model je dostupan osobama koje nijesu švajcarski državljani i koje prvi put dolaze da žive u Švajcarskoj ili nakon najmanje desetogodišnjeg odsustva. Korisnicima ovog režima zabranjeno je zapošljavanje ili vođenje poslovanja unutar zemlje.
Drugim riječima, ova pogodnost je namijenjena veoma bogatim pojedincima sa pasivnim prihodima.
Portugal: Povratak poreskih olakšica, ali samo za visokoobrazovane
U Portugalu su poreske olakšice postale politički osjetljivo pitanje, naročito zbog rasta troškova života kojem je doprinio dolazak imućnih stranaca. Iako je vlada 2023. djelimično ukinula te olakšice, one su ove godine ponovo uvedene, u izmijenjenom obliku, kroz program Nerezidentna poreska rezidencija 2.0 (Non-Habitual Residence 2.0).
– Portugal je imao NHR režim koji je omogućavao da deset godina živite u zemlji a da ne plaćate porez na strani prihod – objašnjava poreski advokat Gregori Gusens iz kompanije Taxpatria.
To je posebno privlačilo penzionere koji su preselili strane penzije u Portugal, a na koje nisu plaćali porez. Za one koji su zarađivali unutar Portugala, određene profesije bile su oporezovane po povlašćenoj stopi od 20 odsto.
Međutim, sistem je izazvao nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, ali i protesta nordijskih zemalja poput Finske i Švedske, iz kojih je veliki broj penzionera počeo da se preseljava u Portugal. Pod pritiskom su poreski ugovori između tih zemalja i Portugala revidirani, kako bi matične države ponovo mogle oporezivati svoje građane.
Novi režim NHR 2.0 sada je usmjeren na visokoobrazovane stručnjake koji, prema riječima Gusensa, „mogu zaista doprinijeti portugalskoj ekonomiji“.
Poreska olakšica uključuje lični porez na dohodak od 20 odsto tokom deset godina, uz umanjene stope na određene izvore stranog prihoda. Penzije iz inostranstva su isključene iz ovih povlastica i u potpunosti se oporezuju po standardnim stopama.
Mađarska, Bugarska, Irska, Kipar i fiktivne firme
Drugi način na koji imućni mogu uživati u niskim efektivnim poreskim stopama je korišćenje tzv. „shell“ ili fiktivnih firmi, navodi Evropski opservatorij za oporezivanje (EU Tax Observatory).
Ove strukture su „u sivoj zoni između izbjegavanja i utaje poreza“, jer su osmišljene da izbjegnu porez na dohodak. Pojedinci na taj način skrivaju imovinu tako da je formalno posjeduje firma pod njihovom kontrolom, umjesto da se vodi kao lični prihod. Ključno je da takve firme nemaju stvarnu poslovnu aktivnost.
Isplate iz tih firmi oporezuju se po uobičajenim stopama, ali poreski obveznici mogu zadržati višak kapitala unutar holdinga. Ovakva struktura posebno je isplativa u državama sa niskim porezom na dobit – poput Irske (12,5 odsto), Mađarske (9 odsto), Bugarske (10 odsto) i Kipra (12,5 odsto).
Iako OECD radi na uvođenju globalne minimalne stope poreza na dobit od 15 odsto, ona se odnosi samo na firme sa godišnjim prihodima većim od 750 miliona eura.
Poreski raj za jedne, nije raj za sve
Stručnjaci upozoravaju da se poresko planiranje ne može temeljiti samo na jednoj ili dvije vrste poreza. Potrebno je uzeti u obzir čitav niz faktora – od poreza na dohodak i dobit, do poreza na kapitalnu dobit, nasljeđe, bogatstvo i doprinose za socijalno osiguranje.
Pored već navedenih država, i zemlje poput Malte i Monaka mogu se smatrati fiskalno povoljnim, ali sve zavisi od prirode prihoda pojedinca. U nekim slučajevima čak se i poznate visokoporeske zemlje poput Belgije mogu nazvati poreskim oazama.
Dok OECD nastavlja rad na usklađivanju poreza na dobit, ostaje pitanje hoće li to otvoriti širu raspravu i o drugim poreskim stopama i postepeno smanjiti broj poreskih pogodnosti za bogate.
– Države ne bi nudile poreske olakšice ili specijalne vize za bogate da one ne donose veću ukupnu korist državi nego što koštaju. Može se reći da će bilo kakav porez koji se naplati biti veći nego da podsticaja nije bilo, jer ti pojedinci vjerovatno ne bi ni došli bez tih pogodnosti. Takođe treba uzeti u obzir ukupan efekat koji mogu imati – od tržišta nekretnina, potrošnje u lokalnim biznisima do potencijalnog ulaganja u preduzetništvo – rekao je Džejson Porter, direktor razvoja poslovanja u firmi Blevins Franks Financial Management.
Činjenica je da je privlačenje bogatih postalo političko pitanje u mnogim državama, i dok se jedni zalažu za veću poresku pravdu i ujednačavanje stopa, drugi tvrde da bez olakšica ne bi bilo ni investicija. Za sada se čini da će borba za „mobilne milionere“ još dugo biti sastavni dio evropske fiskalne politike.
