Rat između Izraela i Irana mogao bi značajno uticati na rast cijena goriva u Crnoj Gori, upozorava generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija (UNKCG) Draško Striković. Ako dođe do primirja, cijene bi mogle stagnirati do kraja godine – ali u suprotnom, izvjesno je novo poskupljenje. Striković u intervjuu za portal Bankar ističe da uvođenje sistema markiranja goriva, neće donijeti korist tržištu, već će dodatno zakomplikovati uvoz i distribuciju, posebno za kompanije koje gorivo dopremaju drumskim putem. Prema procjenama UNKCG, ovaj potez će povećati cijenu goriva za krajnje potrošače za dodatna 2 do 3 centa po litru, kaže Striković i objašnjava da državni nameti – akcize, PDV i naknade – već čine oko 60% konačne cijene goriva. Kada je riječ o strateškim rezervama, Striković smatra da je ovaj proces trebalo početi ranije i uz nižu naknadu.
Bankar: Kakva su vaša očekivanja kada je riječ o kretanju cijena goriva u Crnoj Gori do kraja ove godine?
Striković: Cijene goriva u svijetu, pa tako i u Crnoj Gori, zavise od više različitih faktora. Ključnu ulogu na dugoročnom planu igraju obim proizvodnje od strane zemalja članica OPEC-a sa jedne strane, kao i globalna potrošnja sa druge strane. Takođe, ključnu ulogu igra i vrijednost američkog dolara u odnosu na ostale svjetske valute. Pored ovih ključnih uticaja, često se javljaju kratkoročni cjenovni poremećaji, tj. događaji koji mogu da ugroze dugoročne faktore koji utiču na formiranje cijena. Dugoročno gledano, obim proizvodnje u odnosu na globalnu potrošnju je odgovarajući, i to dovodi do stabilnih cijena i postepenog pada cijena na duži vremenski period. Međutim, kratkoročni uticaju, kao što je rat Izraela i Irana, vrši uticaj na promjenu procjena svjetske bezbjednosti, kao i bezbjednosti proizvodnje i ditribucije naftnih derivata, i samim tim utiče da cijene u veoma kratkom roku drastično porastu.
Kada je riječ o kretanju cijena goriva u Crnoj Gori, očekivanja su da ukoliko dođe do konačnog primirja između Irana i Izraela, da će cijene goriva do kraja godine stagnirati i održati se na sadašnjem nivou. U suprotnom, tj. ukoliko rat ove dvije države potraje, cijene će gotovo sigurno značajnije porasti.
Bankar: Na koji način uvođenje sistema markiranja goriva utiče na cijenu i logistiku uvoza za domaće distributere?
Striković: Shodno novom Zakonu o energetici, jednom brzopletom intervencijom Vlade, uvedena je mogućnost markiranja goriva u Crnoj Gori. Kako je predviđeno Zakonom, potrebno je da se donesu pravilnici kojima bi se detaljnije uredila ova oblast, i tek nakon toga bi mogla početi primjena markiranja goriva. U UNKCG sigurni smo da će ovaj postupak bespotrebno doprinijeti usložnjavanju procesa uvoza i distribucije naftnih derivata, prije svega za sve one kompanije koje robu uvoze drumskim putem, a posebno će uticati na povećanje rizika manipulacije opasnim materijama, jer će markiranje goriva zahtjevati dodatno otvaranje tovarnog prostora i kontakt sa opasnim materijama. Pored toga, iako Ministarstvo energetike i rudarstva procjenjuje da će troškovi markiranja goriva biti beznačajno mali, u UNKCG očekujemo da će troškovi markiranja iznositi između 2 i 3 centa po litru čime će se značajno povećati cijena goriva i za krajnje korisnike i građane
Bankar: Da li Crna Gora trenutno ima dovoljne kapacitete za formiranje obaveznih strateških rezervi i šta bi bio optimalan model za njihovo uspostavljanje?
Striković: Crna Gora je, shodno preuzetim obavezama u procesu pristupanju EU, donijela krajem 2024. godine Zakon o sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima, koji predviđa naknadu od 0,03 EUR/lit, za formiranje obaveznih rezervi. Od februara ove godine, počela je prva naplata ove naknade. Pored naplate naknade od građana, Crna Gora je dobila i određena sredstva iz EU fondova u cilju unapređenja ovog ispunjenja obaveze prema evropskoj energetskoj zajednici. Crna Gora trenutno nema upotrebljive kapacitete za skladištenje obaveznih rezervi, iz razloga što je tender za adaptaciju rezervoara u Baru prošao bez prijava zaiteresovanih izvođača. U toku je novi tenderski postupak i ukoliko bude učesnika na tom tenderu, postupak osposobljavanja rezervora u Baru neće biti sproveden tokom ove godine.
Pored obaveze od strane Uprave za ugljovodonike, veliki uvoznici imaju obavezu formiranja dijela obaveznih rezervi, i smatram da će to i učiniti putem zakonske mogućnosti ugovaranja tkz. “tiketa”, tj. putem ugovora sa naftnim kompanijama iz okruženja, kojima će se kupiti pravo na povlačenje određene količine goriva u slučaju poremećaja u snabdijevanju.
Optimalan model za uspostavljanje strateških rezervi goriva je bio da se u dugoročnom periodu prikuplja naknada od jednog ili pola centa, i to od perioda preuzimanja obaveze iz 2013. godine, i da se iz tih prikupljenih sredstava izvrši nabavka potrebne količine goriva i pravovremeno formiraju strateške rezerve.
Bankar: U kojoj mjeri državni nameti – poput akciza, naknade za rezerve i PDV-a – utiču na krajnju cijenu goriva?
Striković: U formiranju cijene krajnje cijene goriva u Crnoj Gori u značajnoj mjeri utiču državni nameti, i procentualno iznose više od 50%, pa čak i 60% ukupne vrijednosti goriva. Akciza za Eurodizel iznosi 0,44 EUR/lit, zatim 0,03 EUR naknade za rezerve, i na kraju PDV od 21% na nabavnu cijenu i sve namete i iznosi oko 0,24 EUR/lit. Ukupno učešće državnih nameta kod motornih benzina je i veće u odnosu na Eurodizel i približno iznosi oko 60%.
Bankar: Koje su najveće prepreke u vezi sa uvozom goriva u Crnu Goru, posebno kada su u pitanju troškovi i administrativne procedure?
Striković: Najveća preperke u vezi sa uvozom goriva jeste nedostupnost i široko rasprostranjen morski pristup dopreme goriva. Oko 40% količina se zbog monopolske situacije u Luci Bar uvozi drumskim putem iz zemalja okruženja. Zbog takvog načina uvoza stvaraju se značajni trškovi distribucije, a posebno u ljetnim periodima, kada se zbog gužvi na graničnim prelazima čega više sati na prelazak, i stvaraju se dodatni troškovi poslovanja.
Bankar: Kako ocjenjujete aktuelno stanje u borbi protiv sive ekonomije i nelegalnog prometa goriva u zemlji?
Striković: Kao što smo i na skupštinskom Odboru za ekonomiju, finansije i budžet istakli da Crna Gora ima svega pet graničnih prelaza kojima se uvoze naftni derivati, to je veoma lako izvršiti kontrolu uvoza. Pored toga, Uprava carina i sektor za borbu protiv nelegalne trgovine imaju na raspolaganju mogućnost provjere svih raspoloživih količina koje se stavljaju u promet. U UNKCG smatramo da je trgovina naftnim derivatima najuređenija i najkontrolisanija oblast privrede u Crnoj Gori, i gotovo bez uticaja sive ekonomije na ukupan promet. U korist tome govore i podaci o proporcionalnom porastu naplate akize po osnovu uvoza goriva iz godine u godinu, u odnosu na rast broja turista koji dolaze u Crnu Goru, kao i povećanog broja registrovanih vozila u Crnoj Gori.
Bankar: Na koji način geopolitičke krize (npr. Bliski Istok, Rusija–Ukrajina) i odluke OPEK+ utiču na uvoznu cijenu nafte i derivata u Crnoj Gori?
Striković: Kao što sam na početku napomenuo, geopolitičke krize imaju kratkoročne uticaje na cijene goriva u svijetu, a pošto Crna Gora u obzir za formiranje cijene koristi svjetske berze, tako se ti uticaji preslikavaju i na cijene goriva kod nas. Globalna dešavanja vrše poremećaje sigurnosti i bezbjednosti proizvodnje i snabdijevanja nafte i naftnih derivata, i to se globalno dešava na dnevnom nivou, a kada su izrazito jaka dešavanja i promjene se dešavaju iz sata u sat, tada se i cijene na berzama mijenjaju mnogo češće i obim promjene je značajniji.
Koliko često i sa koliko zakašnjenja se promjene globalne cijene sirove nafte odraze na maloprodajne cijene u Crnoj Gori
Crna Gora ima model za određivanje maksimalnih maloprodajnih cijena goriva od 2002. godine, i on predviđa da se svakog drugog ponedeljka vrši obračun cijene. To znači da u Crnoj Gori imamo stabilne četrnaestodnevne cijene. Kod rasta cijena u svijetu, ovaj model u velikoj mjeri štiti tržište od naglog skoka cijena, i shodno tome se dvonedeljno cijena prilagođava svjetskim kretanjima.
Bankar: U kom smjeru bi se domaće tržište goriva moglo razvijati u narednim godinama, uzimajući u obzir sve veći pritisak energetske tranzicije i zelene politike EU?
Striković: Domaće tržište bi trebalo da se prilagodi praksi i iskustvima zemalja članica EU, i da se i u Crnoj Gori putem izmjena pravilnika omogući samouslužno sipanje goriva, kao što je praksa u EU, te da će se shodno takvim iskustvima moguće doći i do uvođenja novih proizvoda, ekološki prihvatljivijih sa posebnim osvrtom na zaštitu životne sredine. Iako je energetska tranzicija u fokusu EU, nije realno očekivati da će u narednih dvadesetak godina doći do potpunog prestanka upotrebe motra sa unutrašnjim sagorijevanjem, posebno ne u Crnoj Gori. Takođe, obim potrošnje goriva u Crnoj Gori dominantno zavizi od komercijalnh vozila, za koja je mnogo teže uvođenje elektrifikacije, te će i taj segment uticati da promet goriva još neko vrijeme bude u rastu u Crnoj Gori.
(Izvor: Bankar)
