d kada su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS), u domaćoj javnosti ne prestaju polemike o mogućim rješenjima za snabdijevanje naftom i gorivom. Dok jedni smatraju da bi izlaz mogao biti stečaj, drugi upozoravaju da bi takav potez mogao donijeti još veće probleme, a država za sada ne izlazi sa konkretnim prijedlozima za izlazak iz krize.

Od kada su prošle sedmice zvanično uvedene sankcije NIS-u, ne prestaje da se priča o potencijalnim rješenjima.

Kako je Danas pisao, i ruska i američka strana vrše pritisak na Srbiju. SAD žele da se Rusi izbace iz vlasništva NIS-a, dok Rusi to ne žele, što su jasno pokazali, a da bi to i osigurali, gasni aranžman sa Srbijom ponudili su samo do kraja ove godine.

U javnosti su se čuli brojni prijedlozi — od nacionalizacije, pravljenja nove naftne kompanije do proglašenja stečaja NIS-a.

Energetski stručnjak Aleksandar Kovačević rekao je za N1 da je „teško uočiti uzročno-posljedičnu vezu između sigurnosti snabdijevanja i uvođenja finansijskih sankcija jednom preduzeću“.

„Teško mi je da uočim uzročno-posljedičnu vezu između sigurnosti snabdijevanja i uvođenja finansijskih sankcija jednom preduzeću. Zakon je tu vrlo jednostavan. Ako preduzeće nema račune u bankama, nadležni sud proglašava stečaj, imenuje se stečajni upravnik koji dalje sprovodi radnje propisane zakonom, a u to spada i obezbjeđenje sigurnosti snabdijevanja. Ta osoba ili osobe imaju nadležnosti da to urade; tog trenutka to je sasvim druga firma“, naveo je on.

Sličnu ideju iznio je i ekonomski novinar Miša Brkić, koji smatra da bi rješenje bilo u tome da kompanija NIS, koja posluje prema srpskim zakonima, proglasi stečaj.

„Kad u Srbiji neka firma ne može da radi zbog raznih okolnosti — od elementarne nepogode do sankcija, nestabilnosti na tržištu, gubitka tržišta, gubitka podizvođača — ta firma prijavljuje stečaj. Država kao vlasnik ima pravo da kaže: saglasni smo s tim, firma ide u stečaj, određuje se stečajni upravnik, on ulazi, kreće procedura, pravi se stečajna masa, iz nje se namiruju vlasnici i povjerioci prvog, drugog i trećeg reda. Država nakon toga napravi novu kompaniju, razglasi svuda po svijetu i krene sa snabdijevanjem tržišta“, naveo je Brkić.

Međutim, postoje i drugačija mišljenja i dio stručne javnosti koji ne smatra stečaj dobrim ili realnim rješenjem.

Glavni broker Momentum Securities Nenad Gujaničić za Danas kaže da ne misli da je to rješenje negdje pri vrhu realnih scenarija raspleta situacije sa NIS-om.

„Prije svega, za dobrovoljno sprovođenje stečaja neophodna je saglasnost većinskog vlasnika, a ukoliko razumijevanje postoji, problem će se riješiti na drugi način“, ukazuje on.

U drugačijoj situaciji, već će za kompaniju biti kasno, smatra on.

„Ukoliko bi kompanija svojim poslovanjem dospjela u situaciju da ne može da izmiruje obaveze i prinudno upadne u stečajni postupak, to će biti u momentu kada je već kasno za rješenje problema sa aspekta interesa naših građana i privrede“, upozorava Gujaničić.

Vladan Pavlović iz Ipopema Securities takođe smatra da do stečaja neće doći, odnosno da to nije opcija nakon posjete prvog čovjeka Gasproma, osim ako takav potez ne bude iznuđen zbog bankarskog sektora.

„Stečaj se može proglasiti ako računi budu blokirani, a banke proglase kredite dospjelim i kompanija ne bude mogla da izmiruje obaveze. U tom slučaju imenuje se stečajni upravnik koji onda, po dosadašnjim iskustvima, uglavnom rasprodaje imovinu kako bi namirio dospjele obaveze“, objašnjava on.

SAD bi, prema njegovom mišljenju, blagonaklono gledale na to, ali ne i Rusija.

„Vjerovatno bismo ostali uskraćeni za gas od 1. januara. Stečaj bi za rusku stranu bio isto što i nacionalizacija, a možda i gore“, ukazuje Pavlović.

U suštini, kako kaže, na potezu su sada banke.

„Ako ne dođe do blokade od strane banaka, kompanija će moći nekako da preživljava i posluje, naravno prilično otežano“, zaključuje on.

Ako bi i došlo do stečaja — šta poslije?

Stečajna upravnica i bivša direktorka ALSU Ivana Matić za Danas objašnjava da NIS može da ode u stečaj, ali samo ako postoji stečajni razlog.

„Razlozi za stečaj mogu da budu trajna nesposobnost plaćanja, zatim prijeteća nesposobnost plaćanja, prezaduženost i nepostupanje po usvojenom planu. Dakle, ovdje bi moralo da se dokaže prijeteća nesposobnost plaćanja, odnosno da NIS neće moći da odgovori svojim obavezama u rokovima koji dospijevaju za plaćanje“, objašnjava ona.

Kako naglašava, time bi se suspendovala sva prava trenutnih vlasnika.

„U tom slučaju NIS bi u potpunosti prešao i bio pod kontrolom države Srbije, jer se danom otvaranja stečaja suspenduju sva upravljačka prava, nadzornog odbora, direktora i svih ostalih. Sadašnja upravljačka prava koja drže Rusi se suspenduju i on prelazi u kontrolu privrednog suda i Agencije za licenciranje kao stečajnog upravnika, a i jedno i drugo je državna uprava“, navodi naša sagovornica.

Ako bi se potom iz stečaja NIS prodao i ostalo viška stečajne mase, upravljači bi imali prava samo na taj višak, dodaje Matić.

„To jeste najelegantniji način da se zaobiđe ukoliko neko ne želi da vam proda svoj udio, ali je pitanje da li bi mogao da se pronađe čvrst stečajni razlog, jer oni trenutno nijesu blokirani“, kaže ona.

Kako dodaje, naš zakon predviđa da i pod stečajem započeti poslovi u određenim situacijama mogu da se nastave.

„Ako bi se obrazloženje tako sastavilo da NIS mora, zbog viših društvenih interesa, da nastavi da radi, onda bi preduzeće moglo da posluje“, objašnjava Matić.

Kao još jedan problem javlja se pitanje prodaje, dodaje ona.

„Ako bi se u stečaju išlo na prodaju pravnog lica, mi ne možemo da spriječimo Ruse da opet kupe to ako ponude najveću cijenu. Nemamo instrument da kažemo da ne mogu da učestvuju u prodaji“, ukazuje Matić.

Naša sagovornica dodaje da ni stečaj ne može da traje vječno.

„Možemo da držimo stečaj neko vrijeme, gdje će vjerovatno biti totalni haos, jer ne mogu da tvrdim da će neko znati da upravlja NIS-om ako je u stečaju. To je samo izbjegavanje sankcija u tom trenutku, ali šta poslije. NIS je, ipak, konglomerat koji ima jako puno ljudi“, navodi ona.

Matić kaže da postoji i opcija da se radi plan reorganizacije, ali da i tu postoji prepreka.

„Za bilo kakav plan, mi moramo da imamo odluku skupštine koja donosi odluku o pokretanju plana. Ako Rusi ne žele da prodaju NIS, zašto bi pristali i na to“, pita ona.

Takođe, kako kaže, da bi se uvela i prinudna uprava kakva je pominjana u javnosti, za sve to što bismo htjeli prinudno da uradimo mora da se donese neki leks specijalis, kojim bismo rekli da baš to može.

„Mi bismo vjerovatno morali prvo da uvedemo sankcije Rusiji da bismo imali osnov da donesemo neki oblik leks specijalisa u kom bismo rekli da se suspenduje sve gdje je većinski ruski kapital. To bi opet bio oblik nacionalizacije, a rekli su da od toga nema ništa“, podsjeća Matić.

Dakle, kako sumira, stečaj jeste mogućnost da se problem riješi „na pet minuta“, ali možemo i da uđemo u još veći problem.

Rusi mogu da se žale na te odluke i da se to onda razvuče. A ono što je još tu bitan faktor jeste da mi ne smijemo da se zamjeramo Rusiji zbog snabdijevanja gasom, ukazuje Matić.

„Ne možemo da krenemo u nešto ako prvo detaljno nijesmo analizirali posljedice. Moramo da znamo šta nas čeka sjutra. Ako krenem na crveno na semaforu, možda će me udariti auto, a možda i neće“, zaključuje ona.

(Izvor: Danas)