Rast cijena stanova i kirija posljednjih godina, dodatno pojačan povećanom tražnjom i dolaskom stranih državljana, doveo je do toga da dio građana više nije u mogućnosti da samostalno riješi stambeno pitanje. Nova Strategija stambene politike do 2034. godine pokazuje da država stanovanje prepoznaje kao jedan od najvećih socio-ekonomskih problema u Crnoj Gori, posebno za mlade porodice, građane sa prosječnim primanjima i socijalno ugrožene kategorije stanovništva.
Vlada Crne Gore usvojila je Strategiju stambene politike do 2034. godine, dokument kojim država prvi put nakon dužeg perioda pokušava sistemski da odgovori na nagli rast cijena nekretnina, sve težu dostupnost stanova i rastuće probleme podstanara.
U Strategiji se navodi da su „kvalitet stanovanja i pristupačnost stambenog fonda indikatori procjene životnog standarda društva“, dok tržišne okolnosti sve više prebacuju odgovornost za rješavanje stambenog pitanja na same građane.
„U tržišnoj ekonomiji odgovornost za sticanje stambenog prostora se prenosi na građanina/ku – pojedinca, zbog čega je pristupačnost stanovanja direktno proporcionalna ekonomiji pojedinca“, navodi se u dokumentu.
Strategija ukazuje da sve veći broj građana nije u mogućnosti da samostalno riješi stambeno pitanje.
„U svakom društvu postoje grupe stanovništva koje zbog komercijalnog karaktera stana nijesu u mogućnosti da same obezbijede adekvatan smještaj“, piše u Strategiji, uz ocjenu da se „stambene potrebe ovih grupa ne mogu zadovoljiti bez intervencija države i drugih aktera na stambenom tržištu“.
Zbog toga država planira razvoj novih modela pristupačnog i socijalnog stanovanja, subvencija i uređenijeg tržišta zakupa.
Strategija otvoreno navodi da su ključni problemi tržišta nedostupnost pristupačnog stanovanja, neadekvatno održavanje postojećeg stambenog fonda, slaba primjena legalizacije bespravnih objekata, mali broj projekata energetske efikasnosti i neregulisano tržište zakupa stanova.
Posebno se ističe problem mladih ljudi i porodica koje, uprkos zaposlenju i redovnim prihodima, teško mogu doći do stana zbog visokih cijena kvadrata i rasta troškova života.
„Osnovni cilj ove desetogodišnje strategije (…) je obezbjeđivanje pristupačnog stanovanja za pojedinca ili domaćinstvo koje iz socijalnih, ekonomskih i drugih razloga ne može da riješi pitanje stanovanja“, navodi se u dokumentu.
Posljednjih godina cijene stanova u Podgorici i na primorju dostigle su rekordne nivoe, dok su kirije u pojedinim periodima rasle i dvocifrenim stopama, posebno nakon povećane tražnje izazvane dolaskom stranih državljana.
Istovremeno, rast kamata na stambene kredite dodatno je otežao kupovinu prve nekretnine građanima sa prosječnim primanjima, zbog čega se sve veći broj domaćinstava dugoročno oslanja na podstanarski život.
Strategija upozorava i da postojeće stanje može imati dugoročne posljedice na demografiju, socijalnu stabilnost i migracije stanovništva, posebno mladih.
U dokumentu se navodi da država želi da „podržava mobilnost radne snage korišćenjem postojećeg stambenog fonda bez pretjeranog pritiska na stambenu izgradnju“.
Zbog toga država planira razvoj modela stanovanja koji bi uključivali stanove po cijenama ispod tržišnih, subvencije za kupovinu prve nekretnine, razvoj javnog i privatnog rentalnog sektora, jačanje socijalnog stanovanja, projekte javno-privatnog partnerstva i podsticanje stambenih zadruga.
Među konkretnim projektima koji se navode u Strategiji izdvajaju se projekat Velje Brdo, izgradnja pristupačnih stanova kroz modele javno-privatnog partnerstva, adaptacija stambenih jedinica na Vrelima Ribničkim, kao i izgradnja stanova za raseljena i socijalno ugrožena lica u Herceg Novom.
Strategija predviđa i veću ulogu države i lokalnih samouprava u planiranju i upravljanju stambenom politikom, uz mogućnost formiranja posebne institucije koja bi upravljala državnim stambenim fondom.
(Izvor: Bankar.me)
