Još donedavno, stablecoini su se smatrali eksperimentom u kripto-industriji, rezervisanim za entuzijaste i rijetke trgovce digitalnom imovinom. Danas, svega nekoliko godina kasnije, nalazimo ih u projekcijama velikih banaka, strateškim planovima globalnih korporacija i raspravama regulatora. Pitanje više nije hoće li postati dio finansijskog sistema, već kada i pod kojim uslovima.
Od kripto hobija do finansijskog mejnstrima
Za razliku od Bitcoina ili Ethereuma, čija se vrijednost zasniva na percepciji i potražnji tržišta, stablecoini su vezani za neku stabilnu imovinu – najčešće američki dolar ili euro – i podržani rezervama u obliku državnih obveznica, bankovnih depozita ili čak plemenitih metala. Time nude nešto što u svijetu kriptovaluta do sada nije postojalo: predvidljivost.
Upravo ta stabilnost čini ih privlačnim korporacijama i finansijskim institucijama. Standard Chartered procjenjuje da bi izdavanje stablecoina moglo porasti sa današnjih 260 milijardi dolara na čak 2 biliona do 2028. godine. To je rast koji se ne može ignorisati – posebno kad znamo da su u igru već ušli Visa, Stripe, pa čak i Uber, koji razmatra njihovu upotrebu za smanjenje troškova međunarodnih transfera.
Kako funkcionišu stablecoini?
Najjednostavnije rečeno, stablecoin je digitalni ekvivalent papirne novčanice – na primjer, 1 eura – koji se umjesto u novčaniku nalazi na blockchainu. Za svaku izdate digitalne jedinice, izdavalac drži ekvivalentnu vrijednost u rezervi.
Modeli pokrića razlikuju se:
-
Fiat pokriće – primjer je USDC, podržan američkim dolarima i trezorskim zapisima.
-
Kripto kolateral – decentralizovani modeli poput DAI-a, gdje korisnici zaključavaju kriptovalutu kao osiguranje.
-
Roba – tokeni vezani za zlato ili druge plemenite metale.
-
Algoritamski modeli – pokušaj da se stabilnost obezbijedi matematičkim formulama i tržišnim mehanizmima, ali spektakularni kolaps TerraUSD-a 2022. pokazao je njihove granice.
Prednosti za korporacije i finansijski sektor
Za poslovni svijet prednosti su očigledne:
-
Brzina i ušteda – prekogranična plaćanja mogu se izvršiti u sekundama, bez naknada od 25–50 eura i višednevnog čekanja.
-
Zaštita od volatilnosti – preduzeća u tržištima s nestabilnim valutama mogu koristiti stablecoine kao zaštitu od inflacije i deprecijacije.
-
Finansijska inkluzija – nude mogućnost pristupa digitalnom novcu i u zemljama s nerazvijenim bankarskim sistemom.
-
Programabilnost – kroz pametne ugovore moguće je automatizovati plaćanja, upravljanje trezorom ili složene uslovne transakcije.
Rizici koje menadžeri ne smiju zanemariti
Iako nude prednosti, stablecoini nose i ozbiljne izazove:
-
Regulatorna nesigurnost – trenutno se nalaze u sivoj zoni između platnih sistema, banaka i vrijednosnih papira.
-
Opasnost od “de-peg” situacija – gubitak vezanosti za fiat valutu može uništiti povjerenje preko noći.
-
Nedostatak transparentnosti – nijesu svi izdavaoci spremni objaviti potpune revizije rezervi.
-
Kriminalna upotreba – stablecoini su u 2024. činili većinu transakcija povezanih s nezakonitim aktivnostima u kripto-sferi.
-
Sistemski rizik za banke – američko Ministarstvo finansija upozorava da bi migracija depozita u stablecoine mogla poremetiti klasično bankarstvo i transmisiju monetarne politike.
Stablecoini više nijesu tehnička zanimljivost s ruba fintech scene. Oni postaju ozbiljan alat za upravljanje likvidnošću, optimizaciju međunarodnih plaćanja i stvaranje novih poslovnih modela. Ipak, njihova upotreba zahtijeva pažljivo praćenje regulatornih okvira, procjenu kreditnog rizika izdavalaca i jasnu strategiju upravljanja rizicima.
Vrijeme za razumijevanje stablecoina i njihovog potencijalnog uticaja na poslovanje nije sjutra, već danas. Oni koji na vrijeme integrišu ovo znanje u svoje strategije biće u prednosti kada digitalni novac postane jednako uobičajen kao današnje e-bankarstvo ili kartična plaćanja.
Autori: Terence Tse (suosnivač AI Native Foundation), Dražen Kapusta (Principal i osnivač COTRUGLI Business School)
Izvor: Poslovni Puls
