Hrvatska priprema izmjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost (PDV) kojima bi Vlada dobila ovlašćenje da fleksibilno mijenja stopu PDV-a na gorivo u zavisnosti od kretanja cijena na tržištu i geopolitičkih okolnosti.
Riječ je o modelu koji se u javnosti naziva „plivajući PDV“ – mehanizmu koji bi omogućio brzo reagovanje države bez potrebe za svakom izmjenom zakona kroz parlamentarnu proceduru.
Kako funkcioniše „plivajući PDV“
Prema predloženim izmjenama, Vlada Hrvatske mogla bi da smanji stopu PDV-a na naftne derivate za najviše deset procentnih poena, ali ne ispod minimalnih 15 odsto, koliko propisuju pravila Evropske unije.
Trenutna stopa PDV-a na gorivo iznosi 25 odsto, što znači da bi u ekstremnim situacijama mogla biti snižena na 15 odsto.
Ključna novina je to što bi se odluke donosile uredbama Vlade – vjerovatno na dvonedeljnom nivou – umjesto kroz dugotrajan zakonodavni proces.
Premijer Andrej Plenković poručio je da je riječ o „dodatnom alatu“ koji bi se koristio samo u vanrednim okolnostima kako bi se ublažili cjenovni udari na građane i privredu.
Zašto se uvodi ova mjera
Glavni razlog su nestabilnosti na tržištu energenata, prije svega skokovi cijena sirove nafte izazvani geopolitičkim tenzijama na Bliskom istoku.
Cilj je da država dobije mogućnost da brzo reaguje i amortizuje nagle promjene cijena goriva, bez kašnjenja koje nosi klasična procedura izmjene zakona.
Drugim riječima, PDV bi u ovom slučaju imao ulogu svojevrsnog „automatskog stabilizatora“.
Koliko to košta budžet
PDV na gorivo predstavlja značajan prihod za državu. Hrvatski budžet je po tom osnovu prošle godine inkasirao gotovo milijardu eura.
Procjene pokazuju:
smanjenje stope za 1 procentni poen znači oko 40 miliona eura manje prihoda
maksimalno smanjenje od 10 poena moglo bi smanjiti budžetske prihode za oko 380 miliona eura
To otvara ključno pitanje – koliko država može da „žrtvuje“ prihoda kako bi ublažila cijene za građane.
Ekonomisti: mjera opravdana, ali rizična
Poreski stručnjaci upozoravaju da „plivajući PDV“ predstavlja presedan, jer se poreske stope tradicionalno uređuju zakonom, a ne odlukama izvršne vlasti.
Poreski savjetnik Aleksandar Vasić ocjenjuje da je riječ o opravdanoj mjeri – ali isključivo u vanrednim okolnostima i ograničenom vremenskom periodu.
„Ovo je alat za gašenje požara na tržištu energenata, ali ne smije postati pravilo“, poručuje Vasić.
S druge strane, dio ekonomista smatra da efekti ove mjere mogu biti ograničeni.
Hrvatski ekonomista Damir Novotny upozorava da manipulacija PDV-om ne rješava suštinski problem.
„Cijene se formiraju na osnovu ponude i tražnje. Intervencije države mogu čak povećati inflatorna očekivanja“, ocjenjuje Novotny.
Može li se model primijeniti i u regionu
Sličan model teoretski bi mogao biti primijenjen i u drugim zemljama regiona, uključujući Srbiju ili Crnu Goru.
Međutim, ključni izazov ostaje isti – PDV i akcize čine najveći dio budžetskih prihoda, pa svako smanjenje direktno utiče na finansiranje javnih usluga.
Uz to, iskustva pokazuju da visina poreza nije jedini faktor koji određuje cijene goriva, već značajnu ulogu imaju tržišna konkurencija i struktura troškova.
Kratkoročno rješenje, ne i dugoročna strategija
„Plivajući PDV“ mogao bi kratkoročno ublažiti udar na standard građana, posebno u periodima naglog rasta cijena energenata.
Ipak, većina analitičara saglasna je da ova mjera ne može biti trajno rješenje, već samo privremeni instrument u uslovima tržišnih šokova.
Ključno pitanje ostaje – gdje je granica između stabilizacije tržišta i narušavanja fiskalne održivosti.
