Ideja američkog predsjednika Donalda Trampa da se na godinu dana uvede gornja granica kamatnih stopa na kreditne kartice mogla bi nekim potrošačima smanjiti troškove zaduživanja, ali istovremeno i ograničiti dostupnost kredita, pritisnuti profit banaka i temeljno promijeniti tržište potrošačkog kreditiranja.
Tramp je u petak na društvenim mrežama uzburkao finansijska tržišta najavom da bi od 20. januara želio da uvede jednogodišnji limit na kamate koje banke i kartične kuće naplaćuju korisnicima kreditnih kartica.
Nije, međutim, objasnio kako bi se takva mjera konkretno sprovela, a brojni analitičari s Wall Streeta upozoravaju da bi za to bile potrebne zakonske izmjene i da su šanse za regulatorno odobrenje prilično male.
Ipak, već sama najava imala je efekta: akcije finansijskog sektora pale su u ponedjeljak, prvog radnog dana na svjetskim berzama, od Wall Streeta do londonskog Canary Wharfa.
Iako bi ograničavanje kamata nekim potrošačima snizilo cijenu zaduživanja, takva mjera bi istovremeno mogla da smanji dostupnost kredita, snizi profitne marže banaka i promijeni cijeli sektor potrošačkog kreditiranja.
Prema podacima finansijske kompanije Bankrate, prosječna kamatna stopa na dug po kreditnim karticama u SAD iznosi oko 19,65 odsto, a takvi dugovi imaju tendenciju da se brzo gomilaju — posebno kod korisnika koji iz mjeseca u mjesec plaćaju samo minimalne iznose.
Ovaj oblik zaduživanja, poznat kao revolving kreditiranje, može uvući potrošače u dugove koji traju godinama, jer se kamate stalno obračunavaju, dok se glavnica vrlo sporo smanjuje.
Posebno su ranjivi potrošači s nižim prihodima i slabijim kreditnim rejtingom, koji lako mogu upasti u začarani krug dugovanja zbog visokih kamata, naknada i minimalnih obaveznih uplata.
Problem je ogroman: prema podacima američkog Feda, ukupni dug Amerikanaca po kreditnim karticama krajem septembra prošle godine dostigao je 1.230 milijardi dolara. Zbog toga bi dio potrošača kratkoročno mogao imati koristi od nižih kamata.
Međutim, smanjenje profitabilnosti kartičnog poslovanja moglo bi navesti banke da ograniče kreditiranje, što bi negativno uticalo na potrošnju — ključni motor američke ekonomije.
„U takvom scenariju kartične kompanije bi smanjile kreditiranje, što bi dovelo do slabije maloprodaje i potrošnje u cijeloj ekonomiji, a time i do slabijeg rasta BDP-a“, naveli su analitičari konsultantske kuće Jefferies.
Banke bi, kako bi zaštitile profit, mogle da smanje kreditne limite i pooštre uslove, jer bi ograničenje kamata smanjilo njihovu mogućnost da nadoknade gubitke od rizičnijih klijenata.
„Procjenjujemo da bi u tom slučaju sektor postao neprofitabilan, a najveću štetu bi pretrpjeli rizičniji korisnici kreditnih kartica“, naveli su analitičari kompanije Trust Securities.
Američke bankarske asocijacije upozorile su da bi takva mjera mogla da naškodi „milionima američkih porodica i vlasnicima malih biznisa“.
Kamate na kreditne kartice danas se u SAD mogu popeti i do 30 odsto, što je višestruko više od, recimo, prosječne kamate od oko šest odsto na stambene kredite. Ograničavanje kamata izbrisalo bi milijarde dolara prihoda bankama i kartičnim kućama i natjeralo ih da preispitaju obim i cijene svojih usluga.
Postoji i dodatni rizik: pooštravanje bankarskih uslova moglo bi dio potrošača, posebno one slabijeg imovinskog stanja, gurnuti ka lošijim alternativama — poput „kupi sada, plati kasnije“ (BNPL) usluga, zalagaonica ili čak lihvara.
Ako se ograničenje kamata ne bi odnosilo i na druge oblike potrošačkih kredita, dio potrošača bi se gotovo sigurno okrenuo neregulisanim i rizičnijim izvorima finansiranja, čime bi se njihova finansijska ranjivost dodatno povećala.
