Gvajana, zemlja koja već treću godinu zaredom bilježi najveći privredni rast, rapidno transformiše svoju ekonomiju posljednjih desetak godina, uz brojne probleme na tom putu. Kako postati Dubai kad ste prije toga bili država čijih je 90 procenata prekriveno džunglom, sa puno siromaštva i kriminala, za koju je malo ko čuo ili je posjetio?
Naime, ekonomski pejzaž Gvajane doživio je izuzetnu transformaciju od otkrića značajnih rezervi nafte 2015. godine. Ekson (Exxon) je prije deset godina otkrio skoro 11 milijardi barela u dubokoj vodi pored obale i sve je krenulo kao na traci – nacionalni BDP je porastao, sa stopom uvećanja od 62,3 odsto u 2022. godini, što je najviša globalna stopa prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), a nastavio je sličnim, ogromnim koracima. U 2023, gvajanski rast BDP-a bio je impresivnih 37,4 odsto, a 2024. nastavio je sa 43,6 procenata.
Ove brojke odražavaju dramatičan uticaj otkrića nafte na ekonomiju zemlje. Brza ekspanzija prvenstveno je vođena rastućim sektorom nafte i gasa, koji je privukao značajna strana ulaganja.
Proizvodnja nafte počela je u decembru 2019. godine, a do 2024. dostigla je približno 645.000 barela dnevno (bpd), što je značajno povećanje sa 98.000 bpd u 2020. Predviđeno je da poraste na 1,3 miliona bpd do 2027. godine, što će dalje podsticati ekonomski rast. U 2024. izvoz nafte je doprinio prihodima sa 2,57 milijardi dolara, uključujući prodaju i naknade, piše Biznis.rs.
Da li je Gvajana postala Kuvajt?
Naftni bum je takođe doveo do povećanja državnih prihoda, omogućavajući ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i socijalne programe. Na primjer, vlada je pokrenula izgradnju 12 bolnica, sedam hotela, brojnih škola, dva glavna auto-puta, dubokovodne luke i projekat gasa vrijedan 1,9 milijardi dolara koji ima za cilj smanjenje troškova energije.
Pored toga, predsjednik Irfaan Ali najavio je beneficije kao što su besplatna školarina, jednokratna gotovinska isplata od skoro 1.000 dolara po domaćinstvu, smanjenje računa za struju za 50 odsto i povećanje mjesečne minimalne zarade sa 350 na 500 dolara, uz podršku nacionalne ekonomije od 22 milijarde dolara, navodi AP News. Nije loše za „prvu petoljetku“.
Ali, da li je to pomoglo običnom narodu? Ovaj brzi rast donio je i brojne izazove, uključujući povećane životne troškove, sa više nego udvostručenim cijenama proizvoda kao što su šećer, pomorandže, ulje za kuvanje, paprike… Ovo je izazvalo zabrinutost u vezi sa pravičnom raspodjelom bogatstva i potencijalom za socioekonomske disparitete. Štaviše, priliv naftnog bogatstva povećao je rizike od korupcije, posebno u poslovima licenciranja i ugovaranja nafte. Vlada je priznala ove izazove i radi na mjerama za obezbjeđivanje transparentnosti i ravnopravnog razvoja.
Ali, kako kaže analiza CNN koju prenosi N1, Gvajana bi mogla postati još jedna žrtva „prokletstva resursa“ u kojoj ogromno novo bogatstvo zapravo može pogoršati život lokalnim stanovnicima. Oni se već žale da bogatstvo „statistički raste“, ali da novac ne dopire do širih narodnih masa.
„Taj strani novac i iznenadna navala prilika, u kombinaciji sa veoma ograničenom radnom snagom i državnim kapacitetima, često rezultiraju velikom korupcijom“, ocijenio je Majkl Ros, profesor političkih nauka na UCLA, za CNN.
Inflacija raste brže od plata: bila je 6,6 odsto u 2023. godini, ali su cijene osnovnih namirnica rasle brže, te su se više nego udvostručile. Ova inflacija je neproporcionalno uticala na stanovništvo sa nižim prihodima, što je dovelo do rastuće zabrinutosti oko pristupačnosti osnovnih dobara. Izgleda da obični Gvajanci ne dobijaju puno od talasa visokih staklenih zgrada koje mijenjaju krajolik Džordžtauna, glavnog grada zemlje.
Sa prilivom naftnog bogatstva rizici od korupcije su porasli, posebno u vezi sa dodjelom naftnih ugovora, licenciranjem i velikim infrastrukturnim projektima. Transparentnost i odgovornost u poslovima vlade su glavna pitanja. Vlada je uložila napore da riješi ove probleme, ali korupcija ostaje kritičan izazov u upravljanju novootkrivenim bogatstvom.
Tri udara
Međutim, Gvajana je izložena trima opasnostima: prva je unutrašnja dinamika društva, koje je bilo prožeto uličnim kriminalom, lošim obrazovanjem i nedovoljnim brojem kadrova za hi-tech ekonomiju – ovo će vjerovatno dovesti do naglog priliva strane radne snage u budućnosti, tako da je za očekivati da će stranci uskoro činiti veliku manjinu stanovništva, kako je to u zemljama Persijskog zaliva.
Drugi faktor je pritisak susjeda: Venecuela je veoma naglo pokrenula već zaboravljeni spor između dvije zemlje oko granice baš u trenutku pronalaska nafte, koja se već davno crpi u susjednoj Venecueli. Sve ovo ima veze sa kolonijalnom istorijom, budući da postoji „pet Gvajana“: Španska Gvajana, danas u Venecueli, Britanska Gvajana, danas nezavisna Republika Gvajana, Holandska Gvajana, danas Surinam, Francuska Gvajana, provincija Francuske, i Portugalska, kasnije Brazilska Gvajana, danas brazilska savezna država Amapa. Problem je što su Britanci svojevremeno anektirali 1899. godine dio Venecuele pod imenom Gvajana Esekiba, koji čini skoro tri četvrtine današnje nezavisne republike. Venecuela to smatra dijelom svoje teritorije, pa se Gvajana jednim okom sprema i za upad vojske preko granice, i ne može da bude sasvim spokojna.
Treći udar je sa strane ekologije. Gvajana je, naime, otkrila naftu baš u doba ekološke tranzicije i pokušaja cijelog svijeta da bude „zeleniji“. Ovdje se postavljaju i etička pitanja: da li neko može da zabrani crpljenje nafte baš jednoj siromašnoj zemlji, kojoj je to jedina šansa za razvoj, a da su prije toga širom arapskog svijeta, u Brunejima ili pak u SAD ili Rusiji, naftu iskoristili za svoj razvoj? Naravno da ne, ali je tu i problem prašuma: Gvajana je jedan od rijetkih takozvanih „ponora ugljenika“, odnosno, teritorija Gvajane upije više ugljen-dioksida nego što je proizvede. To je jedna od posljednjih oaza kiseonika u svijetu i svako vađenje nafte mora biti uravnoteženo sa ekologijom, poručuju iz svijeta.
Šta će biti sa zemljom?
Ukratko, otkriće nafte je transformisalo ekonomiju Gvajane, dovodeći je u poziciju jedne od najbrže rastućih nacija na svijetu. Dok je priliv prihoda od nafte podstakao značajan razvoj infrastrukture i društvene koristi, rješavanje povezanih izazova je ključno za obezbjeđivanje održivog i inkluzivnog rasta. Ali, to će biti težak proces uz sve izazove sa kojima se zemlja susreće.
Uprkos značajnom ekonomskom rastu, postoji zabrinutost da bogatstvo stvoreno naftnim bumom nije ravnomjerno raspoređeno među stanovništvom. Naftna industrija je privukla strane investicije, a veliki dio ekonomske koristi od nje koncentrisan je u određenim sektorima i regionima, potencijalno pogoršavajući nejednakost.
Naftni bum je doveo do povećanja stanovništva u urbanim područjima i potrebe za proširenom infrastrukturom, koja kaska za potrebama. Gvajana ulaže velika sredstva u infrastrukturne projekte, kao što su putevi, bolnice, škole i energetska postrojenja, ali brza urbanizacija je opteretila postojeće usluge. Pored toga, postoji zabrinutost da li infrastruktura može dugoročno da održi korak sa tempom razvoja.
Uprkos ekonomskom bumu, još uvijek postoji jaz u socijalnim uslugama poput zdravstvene zaštite i obrazovanja. Gvajana radi na poboljšanju ovih sektora, ali brzi rast nije uvijek doveo do trenutnog poboljšanja kvaliteta života za sve građane.
Izvor: Biznis.rs
