Drugog dana završne konferencije koju je Akcelerator društvenih promjena – Zid organizovao u sklopu regionalnog projekta EICEE stavljen je fokus na funkciju ekosistema lokalnih preduzeća u razvoju cirkularne i solidarne ekonomije.
U uvodnom panelu Ana Šebek iz Direktorata za unapređenje konkurentnosti privrede Ministarstva ekonomskog razvoja približila je prisutnima koncepte cirkularne i solidarne ekonomije, te ukazala kako se oni primjenjuju u Crnoj Gori.
„Solidarna i cirkularna ekonomija se međusobno dopunjuju. Cirkularna donosi ekološku održivost, a solidarna osigurava socijalnu pravdu i inkluziju. U Crnoj Gori ove koncepte podržavaju Nacionalna strategija cirkularne tranzicije do 2030. godine, koja je u nadležnosti
Ministarstva ekonomskog razvoja, i Strategija razvoja socijalne i solidarne ekonomije, koja je u nadležnosti Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga,“ navela je Šebek.
Ukazala je na to kako je stanje cirkularne ekonomije u Crnoj Gori i koji su ključni izazovi.
„Visoka generacija komunalnog opada po stanovniku, koja je iznad evropskog prosjeka, veoma niska stopa reciklaže – dok je u EU preko 48%, kod nas je to tek 1,8%, nedovoljni podaci postoje o cirkularnom korištenju materijala. Ono što su pozitivni koraci koji su napravljeni u
prethodnom periodu, to je upravo usvojena nacionalna strategija cirkularne tranzicije do 2030. godine sa akcionim planom, uz podršku UNDP-a i mape puta ka cirkularnoj ekonomiji. Fokus je na četiri ključna sektora kao što su agrofood sistem, šumarstvo i bioekonomija, građevinarstvo i turizam. Ciljevi uključuju bolje upravljanje otpadom, produženi vijek proizvoda, zelene javne nabavke i inovacije,“ ispričala je Šebek.
Podsjetila je na pozitive efekte koje cirkularna tranzicija i solidarna ekonomija mogu imati u crnogorskom društvu.
„Cirkularna tranzicija može donijeti zelena radna mjesta, diversifikaciju ekonomije koja je pretežno zavisna od turizma i smanjenje uvoza sirovina. Zajednički benefiti su veća otpornost ekonomije na krize, zelena radna mjesta, bolji kvalitet života. Solidarna preduzeća se mogu baviti reciklažom, popravkom, ruralnim turizmom ili proizvodnjom ekoloških proizvoda, čime se istovremeno štiti životna sredina i smanjuje socijalna isključenosti. Cirkularna i solidarna ekonomija nisu samo ekološki i socijalni trendovi. Oni predstavljaju pravu priliku za Crnu Goru,
da diversifikuje privredu, sačuva prirodno bogatstvo i osigura privredi pravedniji razvoj,“ navela je predstavnica Direktorata za unapređenje konkurentnosti privrede.
Mr Biljana Vučetić, direktorica Direktorata za socijalno preduzetništvo, volonterizam i saradnju sa civilnim sektorom ispred Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga ukazala je na prepreke u razvoju solidarne i cirkularne ekonomije.
„Ima dosta osviještenih ljudi koji o ovim temama znaju puno i koji možda imaju neke ideje, ali nemaju kapital, nemaju podršku i sve ostaje na nivou ideje. Bez obzira na sve ono što nas čeka kroz IPA-3 i naravno Evropski socijalni fond nakon ulaska u Evropsku uniju, mislim da i naše
kolege, partneri iz Evrope će dozvoljavati onoliko podrške i nakon ulaska u EU koliko i sama država iz svojih nacionalnih fondova bude spremna da ulaže. Mislim da su sadašnje mjere podrške socijalnoj i solidarnoj ekonomiji dosta oskudne, to moram priznati, zato što je ovo
oblast koja je nova i na neki način mora da se edukuje i javni sektor i da se integriše u neke javne politike,“ saopštila je Vučetić.
Direktorica ADP ZID Sanda Rakočević ukazala je na važnost rezervisanih nabavki.
„Rezervisane nabavke funkcionišu po principu pozitivne diskriminacije. Riječ je o pozitivnoj diskriminaciji u segmentu da proces dobijanja papira ili proces proizvodnje određenih stvari kojima aplicira za tendersku proceduru može da bude mnogo adekvatniji nego što je ono što se zapravo nalazi u tržištu i u masovnoj proizvodi. Tako da nisu u pitanju samo krajnji proizvodi i usluge su u istom segmentu prepoznate kao mogućnost pozitivnog uticaja na lokalu i korištenja lokalne pameti za razvoj lokalnih proizvoda i sprovođenje servisa na lokalu. Ovo je samo jedan segment kada je u pitanju saradnja za podršku ovakvim ekonomijama i ovakvim preduzećima,” navela je Rakočević.
Igor Milošević je podsjetio da Akcelerator društvenih promjena – Zid već skoro osam godina radi bootcampove kao model gdje podstiču ljude da promišljaju na temu razvoja preduzeća. Milošević je skrenuo pažnju na prepreke sa kojima se susreću polaznici njihovih bootcampova koji žele svoju ideju da sprovedu u realnost.
„Problem je ako izostane saradnja sa realnim, već uspostavljenim, velikim biznisom. Postoji puno primjera na nivou Evropske unije gdje uloga institucije jeste da poveže solidarni biznis i zeleni biznis sa etabliranim biznisom i da daje takve podrške. Ja sam recimo ovih dana
razgovarao sa kolegama iz flamanskog dijela Belgije koji bukvalno osim toga što su pružili mogućnost platforme i podrške za svoj biznis oni također imaju mjere podrške gdje podstiču saradnju biznis sektora. Javna preduzeća su firme koje moraju u suštini po nekakvom svom ustrojstvu da posluju pozitivno. Sve su to privredni subjekti koji bi mogli da daju značajnu podršku razvoju zelenih proizvoda, razvoju cirkularne ekonomije ukoliko bi se stvari uvezale.
Imate jako velike resursi i mogućnosti takvih firmi. To treba da bude jedan zatvoreni model lanca vrijednosti koji bi mogao takođe da se podržava. Jedan aspekt priče je kako napraviti kvalitetnu saradnju koja će biti obostrano razumljiva,“ ispričao je Milošević.
Milošević je ukazao i na problem raspodjele fondova.
„Vi u Crnoj Gori imate Fond za inovacije koji podržava različite oblike inovacija. Ako pogledate šta su to inovacije, to apriori znači 80% da je to u IT. Vrlo često zelena cirkularna ekonomija ima limitiran pristup bez nekih prevelikih pisanja, grantova, predloga, čekanja… Kad je u pitanju
razvoja određenih proizvoda u ovoj oblasti, čini mi se da Crnoj Gori treba mnogo brži pristup. Sa druge strane, takođe analiziramo ono što se radi na lokalnom nivou. Svaka opština, gotovo sam siguran, da prepisuje jedna od druge forme podrške malom biznisu. Ja sam uvjeren da 90% opština ima konkurs za mlade preduzetnike. I tu izdvajaju 20 do 50 hiljada. Nije problem gdje je otišao novac i kako je utrošen, mi se ne bavimo tim je li to transparentno, je li ima tu korupcije, nego se bavimo šta iza toga ostane. I vi ako pogledate, ako uradite analizu, vi ćete vidjeti da 95% takvih biznisa niti ne zaživi,“ kazao je Milošević.
Sanela Klarić iz Savjeta za zelenu gradnju BiH ukazala je da sličan problem postoji i u Bosni i Hercegovini.
“Najveći problem jeste kad stvarno neko dobije 30.000 ili 50.000 eura grant, nema monitoringa i evaluacije, jednostavno nigdje ne postoji registar šta je stvarno ta kompanija napravila nakon godinu dana, šta je ona iznjedrila, da li se ona ugasila… Apsolutno nemate nikakve informacije o tome, već ide novi poziv, neki novi ljudi, nema razmjene iskustava između tih ljudi koji su dobili prvi grant, kako su se izborili, šta su njima bili administrativni problemi, sa čime su se suočavali, šta se njima može riješiti sada u tom ministarstvu. To je veliki problem,” istakla je Klarić.
Klarić ipak napominje da za zemlje regiona postoji veliki potencijal za razvoj cirkularne ekonomije.
„Postoji veliki potencijal za cijeli region i sve zemlje koje su učestvovale u ovom projektu. Mislim da upravo u činjenici što nismo toliko razvijeni možemo vidjeti veliku priliku – tu su resursi, neobrađena djevičanska polja za organsku proizvodnju, sve ono za šta se kroz tradiciju
zalažemo. Svojim studentima sa sigurnošću mogu reći da najviše posla ima baš u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog toga što je tamo sve nesređeno moramo biti toliko kreativni da bismo preživjeli i da na resursima koje BiH posjeduje možemo napraviti svoj biznis. Govorim im da ne moraju da čekaju da budu uposleni u javnim institucijama, već treba da pokrenu svoj biznis,“ poručila je Klarić.










