Vincent Xue vodi internetski maloprodajni lanac prehrambenih proizvoda u Singapuru, koji lokalnim potrošačima sa ograničenim budžetom nudi svježe voće i povrće, konzerviranu hranu i pakovane sastojke za brzo kuvanje. Njegova kompanija Webuy Global, koja je kotirana na Nasdaq berzi, većinu robe nabavlja od dobavljača iz Kine. Međutim, od kraja prošle godine, trećina tih dobavljača – preplavljena viškovima zaliha na domaćem tržištu – nudi robu uz ogromne popuste, čak i do 70%.
„Kinesko tržište postalo je izuzetno konkurentno, a neki veći proizvođači hrane i pića imaju problema da rasprodaju zalihe zbog slabe potrošnje“, rekao je Xue za CNBC.
Njegov posao je ove godine dodatno porastao nakon što je sklopio partnerstvo sa kineskom platformom za elektronsku trgovinu Pinduoduo, koja intenzivno širi poslovanje u jugoistočnoj Aziji.
„Očekujemo između pet i šest kontejnera narudžbi sa Pinduodua nedjeljno“, kaže Xue. Webuy Global će biti zadužen za isporuku robe krajnjim potrošačima.
Višak kineske robe preplavljuje svjetska tržišta
Dok visoke carine ograničavaju kineski izvoz u SAD, a domaća potrošnja i dalje stagnira, prekomjerna proizvodnja izaziva deflatorne pritiske, koji već više od dvije godine drže tvorničke cijene u padu. Inflacija potrošačkih cijena takođe ostaje blizu nule.
Uprkos tome, Kina nastavlja da pojačava proizvodnju, a taj višak robe sada preplavljuje svjetska tržišta, izazivajući zabrinutost u Aziji zbog mogućeg pritiska na lokalne industrije. „Svi strahuju da će ih kineski izvoz zatrpati… Mnoge zemlje već postavljaju barijere za uvoz iz Kine“, izjavio je Eswar Prasad, profesor trgovinske politike i ekonomije na Univerzitetu Kornel.
Ipak, za ekonomije pogođene inflacijom, taj uvoz ima i jednu pozitivnu stranu: niže cijene za potrošače. To bi moglo olakšati posao centralnim bankama koje nastoje da smanje troškove života, a istovremeno podstaknu privredni rast usljed rastućih trgovinskih tenzija.
Za tržišta sa ograničenim proizvodnim kapacitetima, poput Australije, jeftini kineski uvoz mogao bi pomoći u ublažavanju krize životnih troškova i smanjenju inflacionih pritisaka, smatra Nick Marro, glavni ekonomista Economist Intelligence Unita.
Prema analizi banke Nomura, slaba inflacija i novi rizici po rast mogli bi otvoriti prostor za dodatno snižavanje kamatnih stopa širom Azije. Nomura predviđa da će se centralne banke u Aziji sve više udaljavati od politike američkog FED-a i posezati za novim mjerama monetarnog ublažavanja.
Predviđa se da bi indijska centralna banka mogla smanjiti kamate za dodatnih 100 baznih poena do kraja godine, Filipini i Tajland za 75, Australija i Indonezija za 50, a Južna Koreja za 25 baznih poena.
Povratak „kineskog šoka“?
U Singapuru su životni troškovi bili jedna od ključnih tema nedavne izborne kampanje. Ekonomisti iz Nomure predviđaju da bi osnovna inflacija u toj zemlji mogla završiti na donjoj granici prognoze singapurske centralne banke upravo zbog priliva jeftine kineske robe.
Singapur nije izuzetak – isti deflatorni efekat osjeća se i u drugim državama. „Deflatorni efekti će se vjerovatno širiti Azijom“, ističu analitičari Nomure, predviđajući da će se uticaj novog „kineskog šoka“ u narednim mjesecima ubrzati. Zabrinutost zbog kineske prekomjerne proizvodnje prisutna je već godinama – brojne azijske zemlje već su uvele antidampinške carine kako bi zaštitile domaće proizvođače, i to još prije uvođenja opsežnih carina iz perioda Trampove administracije.
U kasnim devedesetim i ranim dvijetihiljaditim godinama, svijet je već iskusio takozvani kineski šok – talas jeftinog kineskog uvoza koji je pomogao da se inflacija održi niskom, ali je ujedno doveo do gubitka mnogih radnih mjesta u industriji. Izgleda da se taj trend nastavlja jer se Peking sve više oslanja na izvoz kako bi nadoknadio pad domaće potrošnje.
Prema zvaničnim podacima kineske carine, izvoz u ASEAN zemlje (Indonezija, Malezija, Filipini, Tajland, Singapur, Vijetnam, Kambodža, Laos, Brunej i Mjanmar) porastao je za 11,5% u prva četiri mjeseca ove godine, dok je izvoz u SAD opao za 2,5%. Samo u aprilu, isporuke u ASEAN skočile su za 20,8%, dok je izvoz u SAD pao za više od 21% na godišnjem nivou.
Ti proizvodi često dolaze uz značajne popuste. Analitičari Goldman Sachsa procjenjuju da su kineski proizvodi uvezeni u Japan u posljednje dvije godine postali otprilike 15% jeftiniji u odnosu na robu iz drugih zemalja. Indija, Vijetnam i Indonezija već su uvele niz protekcionističkih mjera kako bi zaštitile domaće proizvođače od snažne cjenovne konkurencije, posebno u sektorima pogođenim viškovima i jeftinim uvozom, prenosi T portal.
