Zvaničnici Komunističke partije Kine ovog mjeseca održavaju veliki skup u Pekingu na kojem bi trebalo da predstave okvire petogodišnjeg plana za budući ekonomski razvoj zemlje. U novoj petoljetki prioritet će biti na razvoju naprednih tehnologija i povećanju efikasnosti postojećih industrija, u okviru šire strategije Kine da učvrsti svoju globalnu poziciju, usred sve izraženijeg rivalstva sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Očekuje se da će na partijskom plenumu biti najavljene i nove mjere za podsticanje potrošnje domaćinstava i smanjenje duboko ukorijenjenih neravnoteža između ponude i potražnje, koje dugoročno ugrožavaju rast druge najveće ekonomije na svijetu.
Izazov između industrijskog rasta i potrošnje
Ta dva cilja — podsticanje domaće potrošnje i očuvanje industrijske snage — decenijama su stubovi partijskog programa, iako često vuku ekonomiju u suprotnim pravcima, što predstavlja veliki izazov za kreatore politike. Dodatni pritisak stvara eskalacija američko-kineskih trgovinskih tenzija, što otežava Pekingu da uvede snažnije mjere za podsticanje potražnje.
Održavanje industrijske agilnosti zahtijeva zadržavanje statusa kvo i preusmjeravanje državnih sredstava proizvođačima kroz subvencije. S druge strane, podsticanje potrošnje značilo bi veća izdvajanja za domaćinstva, a time manje novca za državna i poslovna ulaganja.
Rast Kine posljednjih deset godina dominantno je građen kroz podršku industriji, na račun domaće potrošnje. Međutim, takva politika sada dovodi do deflacionih pritisaka i neodrživog nivoa zaduživanja.
Rivalstvo sa SAD dodatno komplikuje situaciju
Intenziviranje američko-kineskog trgovinskog rivalstva prošle sedmice, nakon što je predsjednik Donald Tramp zaprijetio novim carinama s trocifrenim stopama na kinesku robu, dodatno komplikuje odluke partijskih zvaničnika.
Pred njima je sada dilema: da li dati prednost globalnim ambicijama i projektovanju moći, ili se više fokusirati na unutrašnje ekonomske neravnoteže.
Novi kineski petogodišnji plan, čije usvajanje je planirano između 20. i 23. oktobra, a zatim i slanje u parlament u martu naredne godine, biće ključni politički dokument. “Plan će svakako naglasiti podršku istraživanju i razvoju visokih tehnologija i industrijskom razvoju,” rekao je za Reuters Chen Bo, naučnik sa Instituta za Istočnu Aziju Nacionalnog univerziteta u Singapuru.
„Kada je riječ o realnoj moći neke zemlje, proizvodnja ostaje glavni prioritet. U sukobu, najvažnija je proizvodnja — a ne usluge,“ dodao je Chen.
Tehnološka revolucija u centru strategije
Predsjednik Xi Jinping je u govoru iz jula, objavljenom u partijskom časopisu Qiushi, istakao da svijet prolazi kroz promjene neviđene u posljednjih sto godina, u kojima se „tehnološka revolucija i rivalstvo velikih sila sve više isprepliću“. Xi je pozvao na jačanje „strateške superiornosti“ Kine u globalnoj trci za razvoj savremenih tehnologija.
Kina već prednjači u oblastima kao što su proizvodnja električnih vozila, solarnih panela i vjetroturbina, te koristi dominaciju u rijetkim zemnim mineralima kao politički alat — kroz uvođenje izvoznih ograničenja, što je uradila i neposredno prije novog kruga trgovinskih pregovora sa SAD.
Osim nekoliko sektora najnaprednijih tehnologija (poput avio-industrije i poluprovodnika), kineski lanci snabdijevanja uglavnom su domaći. Zapadne zemlje ubrzano rade na reindustrijalizaciji i vojnom jačanju nakon ruske invazije na Ukrajinu, dok rastu tenzije oko Tajvana i Južnokineskog mora — što dodatno povećava uloge.
Ravnoteža između proizvodnje i socijalne politike
„Ako sami ne razvijate vrhunske industrije, bićete podređeni drugima,“ kaže Guo Tianyong, profesor na Centralnom univerzitetu za finansije i ekonomiju u Pekingu, koji istovremeno upozorava na potrebu bolje ravnoteže ekonomske politike.
Analitičari Morgan Stanleya očekuju da će novi plan naglasiti tehnološki razvoj i tržišnu ponudu, ali i postepeno povećavati fokus na socijalnu zaštitu, uz procjenu da deflacija neće biti suzbijena prije kraja 2026. godine.
Uprkos snažnom ukupnom rastu, prethodni petogodišnji ciklus bio je obilježen dubokom deflacijom proizvođačkih cijena, krizom tržišta nekretnina, rekordnim zaduživanjem lokalnih vlasti, viškovima industrijskih kapaciteta i rekordno visokom nezaposlenošću mladih.
Generacija obrazovanih mladih Kineza sada se suočava s manjkom radnih prilika u sektoru usluga, koji je trebao biti pokretač rasta zasnovanog na potrošnji, prenose Financije.hr.
Peking postepeno uvodi socijalne mjere
“Ako se za rast oslanjate isključivo na spoljnu potražnju, a domaća ne funkcioniše — imaćete nezaposlenost i deflaciju… Ako to traje godinu ili dvije, u redu. Ali dugoročno, to postaje ozbiljan problem,” kaže Larry Hu iz Macquarieja.
On očekuje da će Kina morati „ozbiljno“ podstaći domaću potrošnju — ali tek ako pad spoljne potražnje ugrozi ciljeve rasta.
Petnaesti petogodišnji plan (2026–2030) biće nastavak ciklusa započetog 1950-ih, po uzoru na sovjetski model. U prethodnom, 14. planu, obećano je potpuno iskorišćavanje domaće potrošnje kao pokretača rasta. Međutim, domaćinstva su i dalje sklonija štednji zbog krize nekretnina i pada povjerenja nakon pandemije.
Analitičari smatraju da bi Kina mogla pokušati „krpiti“ kontradikcije tako što će preusmjeriti državnu podršku sa širenja kapaciteta ka istraživanju i razvoju naprednih tehnologija, uz postepeno jačanje socijalne zaštite.
U proteklih godinu dana uvedene su subvencije za kupovinu robe široke potrošnje, dječiji dodaci i manja povećanja penzija. Najviši sud je uveo obavezu plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje i za poslodavce i za radnike, čime se postavlja temelj za dugoročno jači sistem.
Politički savjetnici očekuju da će socijalne naknade u narednih pet godina rasti, posebno manje penzije. Ipak, poboljšanja neće biti dramatična, jer ograničeni lokalni budžeti smanjuju manevarski prostor za velike reforme.
Dan Wang iz Eurasia Group očekuje da će se novi plan više fokusirati na životni standard građana, uključujući socijalnu zaštitu, zdravstveni sistem i podršku grupama s niskim primanjima.
Međutim, ona upozorava da to ne znači promjenu paradigme: „U tipično marksističkoj zemlji, sve se u krajnjem svodi na proizvodnju“, zaključuje Wang.
