Prema podacima Statističke službe Evropske unije (Eurostata), prosječna bruto godišnja penzija u Evropskoj uniji u 2023. godini iznosila je 17.321 euro, odnosno oko 1.443 eura mjesečno. Ipak, razlike među državama članicama su ogromne: godišnji iznosi kretali su se od svega 4.479 eura u Bugarskoj do čak 34.413 eura u Luksemburgu.
Ako se slika proširi na ukupno 34 evropske zemlje, raspon postaje još izraženiji. Prosječne godišnje penzije variraju od 3.377 eura u Turskoj do čak 38.031 eura na Islandu, što znači da je najviša prosječna penzija u Evropi više od deset puta veća od najniže.
Nešto iznad evropskog prosjeka nalaze se i četiri najveće ekonomije Evropske unije. Među njima prednjači Italija, a slijede Španija, Francuska i Njemačka. Zajedničko za ove zemlje jeste da se oslanjaju na snažne, državom finansirane penzijske sisteme, dok su profesionalni i korporativni fondovi znatno skromnije razvijeni i pokrivaju samo određene sektore ili poslodavce.
Upravo zbog takvog modela, troškovi penzijskih obaveza za državne budžete izuzetno su visoki, navodi se u analizi.
I nordijske zemlje bilježe penzije iznad evropskog prosjeka, iako Island nije članica EU. Najviša prosječna godišnja penzija među njima isplaćuje se u Danskoj i iznosi 30.543 eura, dok je najniža u Švedskoj – 22.674 eura.
Naravno, visina penzije nije jedini faktor koji određuje kvalitet života u starosti, ali…
Zemlje bivšeg Istočnog bloka generalno imaju niže prosječne penzije, ali zato nude veći obim dodatnih povlastica za penzionere, poput besplatne zdravstvene zaštite, povoljnog ili besplatnog prevoza i subvencionisanog stanovanja, čime se ukupni nivo socijalne sigurnosti značajno povećava. Zahvaljujući takvim socijalnim davanjima, životni standard penzionera često je viši nego što bi bio kada bi zavisio isključivo od visine penzije.
Međutim, kada se u analizu uključe i standardi kupovne moći, odnosno kada se uporedi koliko se iste količine roba i usluga mogu kupiti u različitim zemljama, rang-lista u Evropi se znatno mijenja.
Ovi pokazatelji realnije odražavaju stvarne troškove života. Tako se, na primjer, pozicija Španije i Turske osjetno popravlja nakon korekcije prema paritetu kupovne moći: Španija se pomjera sa 13. na 4. mjesto, dok Turska napreduje sa posljednjeg, 34. na 25. mjesto.
S druge strane, neke zemlje bilježe pad – Švajcarska sa 5. mjesta pada na 15, a Slovačka sa 27. na 33. poziciju.
Pozitivna strana u razvijenim zemljama jeste to što životni standard u starosti ne zavisi isključivo od državne penzije, jer mnogi građani raspolažu ušteđevinom, privatnim životnim osiguranjem ili prihodima od ulaganja na berzi i u investicione fondove. Ipak, to ne briše značajne razlike kada je riječ o osnovnim primanjima.
U Evropskoj uniji penzije u prosjeku iznose oko tri petine zarade koju je osoba primala neposredno prije odlaska u penziju.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), u većini evropskih zemalja prosječni prihod osoba starijih od 65 godina niži je od prosječnog prihoda ukupnog stanovništva.
OECD granicu siromaštva definiše kao 50% srednjeg prihoda domaćinstava, što znači da je skoro svaki šesti penzioner u Evropskoj uniji izložen riziku od siromaštva. Taj udio je porastao sa 12% u 2013. na 15,5% u 2023. godini.
Kako se navodi, iako se penzijski sistemi među državama EU znatno razlikuju, zajedničko im je to da penzije predstavljaju glavni izvor prihoda za starije stanovništvo. U prosjeku, u EU oko dvije trećine njihovih ukupnih primanja dolazi iz javnih transfera, prvenstveno kroz državne penzije i druga socijalna davanja.
