Motivi za američki napad na Venecuelu i za zarobljavanje venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura vjerovatno su brojni, ali se javnost u raspravama tek rubno dotakla naznaka strategije Bijele kuće koja bi trebalo da učvrsti poziciju „petrodolara“, piše Reutersov kolumnista Džejmi Mekgiver, prenosi Seebiz.eu.
Venecuelanska proizvodnja nafte trenutno je skromna i iznosi tek milion barela dnevno, dok su rezerve najveće na svijetu i, prema nekim procjenama, dostižu čak oko 300 milijardi barela, što čini 17 odsto ukupnih svjetskih rezervi, navodi Mekgiver.
Američki predsjednik Donald Tramp jasno je nagovijestio da su SAD zainteresovane za iskorišćavanje tog ogromnog potencijala i da bi američki naftni giganti, prema njegovim planovima, trebalo da revitalizuju posrnulu naftnu industriju Venecuele. Zadržavanje te potencijalno ogromne buduće proizvodnje u američkoj „orbiti“ uticalo bi na tržišta energenata, ali bi obezbijedilo i poziciju petrodolara – instrumenta koji je SAD-u dugo garantovao dominaciju u svjetskom finansijskom sistemu.
Uspon Kine
Pojam „petrodolar“ osmišljen je sedamdesetih godina, kada su SAD i Saudijska Arabija dogovorile da će se na svjetskom tržištu naftom trgovati u dolarima, čime je stvoren novi izvor potražnje za zelenom novčanicom i učvršćena američka strateška, ekonomska i politička moć.
Na vrhuncu moći petrodolar je vjerovatno bio u periodu od 2002. do sredine 2008. godine, kada su cijene nafte bile blizu 150 dolara po barelu. Tada su SAD bile najveći svjetski uvoznik sirove nafte, što je zemljama proizvođačima donosilo ogromne suficite u robnoj razmjeni sa SAD-om.
Veliki dio tog viška izvoznici „crnog zlata“ ulagali su u američke državne obveznice, vraćajući novac u SAD. To je značilo niže prinose na američke državne obveznice i niže troškove zaduživanja za SAD. U 2026. godini situacija je, međutim, sasvim drugačija, upozorava kolumnista Reutersa. Zahvaljujući izuzetnom napretku u proizvodnji nafte iz škriljaca, SAD su danas najveći svjetski proizvođač nafte i od 2021. godine neto izvoznik „crnog zlata“.
Brojni drugi proizvođači, poput Saudijske Arabije, počeli su viškovima koje im donosi izvoz nafte da pokrivaju sopstvene budžetske manjkove.
Uspon Kine na poziciju ekonomske sile i novi politički rascjepi istovremeno su smanjili udio globalne trgovine denominirane u dolarima. Zvaničnih podataka nema, ali se procjenjuje da se danas čak 20 odsto svjetske trgovine naftom plaća u drugim valutama, poput eura ili juana.
Promijenila se i veza između dolara i nafte, upozorava Mekgiver.
Petrodolar slabi
Kurs dolara i cijene nafte dugo su bili u obrnutom odnosu, jer je jačanje zelene novčanice smanjivalo kupovnu moć kupaca s drugim valutama, a time i potražnju, što je dovodilo do nižih cijena nafte. Tako je, prema proračunima analitičara banke JP Morgan, u periodu od 2005. do 2013. godine rast ponderisane vrijednosti dolara od 1 odsto dovodio do pada cijene barela nafte na londonskom tržištu od oko 3 odsto.
U periodu od 2014. do 2022. isti procenat rasta vrijednosti dolara značio je pad cijene barela nafte na londonskom tržištu od svega 0,2 odsto, navodi kolumnista Reutersa. U 2025. godini nafta je pojeftinila, a oslabio je i dolar.
Zato je jasno da moć petrodolara slabi, mjerena udjelom američkih državnih obveznica u vlasništvu zemalja proizvođača nafte, kao i udjelom prihoda od prodaje nafte u globalnim tokovima kapitala, zaključuje Mekgiver.
Ti pokazatelji odražavaju sporo, ali kontinuirano slabljenje globalnog statusa dolara tokom posljednjih nekoliko decenija, podsjeća kolumnista Reutersa, navodeći da je udio zelene novčanice u deviznim rezervama trenutno na najnižem nivou u posljednjih 25 godina.
Dolar je i dalje glavna valuta svjetske trgovine, ali i na tom polju njegova pozicija slabi, napominje Mekgiver. Administracija predsjednika Trampa pokušava da parira tim trendovima. Dolar bi, prema njihovom viđenju, trebalo da bude nešto slabiji kako bi američka industrija bila konkurentnija, ali bi istovremeno trebalo da zadrži dominantnu poziciju na globalnim tržištima.
Nedavna dešavanja u Venecueli i uspostavljanje određenog stepena kontrole nad najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu možda su dio strategije balansa u ostvarivanju tih ciljeva, uz prijetnje carinama zemljama koje pokušavaju da osmisle alternativu dolaru, prije svega zemljama grupe BRIKS, nagađa kolumnista Reutersa.
„Dolar je i dalje ključna valuta na naftnom tržištu i SAD nastoje da sačuvaju tu njegovu poziciju“, citira Mekgiver riječi Hunga Trana, stručnjaka iz američkog think-tanka Atlantic Council, prenosi Seebiz.eu.
