Najnovija dešavanja na Bliskom istoku, uključujući tenzije oko Ormuskog moreuza i krhko primirje do 21.aprila, dodatno potvrđuju da se globalni poremećaji sve brže prenose na male i otvorene ekonomije, kazala je za Bankar ekonomska analitičarka Biljana Obradović.
Ona je dodala da za Crnu Goru, ovaj prenos se odvija kroz tri međusobno povezana kanala, cijene energije, troškove uvoza i promjene u obrascima potrošnje.
“Iako su efekti široko rasprostranjeni, turizam ostaje sektor u kojem se oni najdirektnije materijalizuju. Osnovna karakteristika turizma u ovakvom okruženju jeste njegova dvostruka osjetljivost, na troškovnu stranu i na percepciju rizika. Oba faktora trenutno djeluju u istom smjeru. Rast cijena goriva utiče na dostupnost destinacije kroz skuplji transport, ali i na internu strukturu troškova u sektoru, od smještaja do ugostiteljstva. Istovremeno, isti troškovni pritisci djeluju šire, povećavajući operativne troškove u trgovini, logistici i drugim djelatnostima”, kazala je Obradović.
Ističe da se inflatorni pritisci u ključnim emitivnim tržištima ne dovode do nestanka turističke tražnje, već do njene racionalizacije.
“Boravci se skraćuju, dnevna potrošnja opada, a odluke o putovanju postaju osjetljivije na odnos cijene i percipirane vrijednosti. Paralelno, isti inflatorni trendovi utiču i na domaće tržište, kroz rast cijena osnovnih dobara i usluga. Neizvjesnost djeluje kao dodatni multiplikator. I bez direktnih poremećaja u snabdijevanju energentima, sama percepcija geopolitičke nestabilnosti utiče na dinamiku rezervacija i ponašanje potrošača. Planiranje postaje kraće, a odluke opreznije. Sličan obrazac prisutan je i u investicionim odlukama u drugim sektorima”, rekla je Obradović.
Potencijalni poremećaji u globalnim lancima snabdijevanja dodatno pojačavaju ovaj efekat, kroz, kako je kazala Obradović, rast uvoznih troškova i povećanu neizvjesnost u pogledu rokova isporuke.
“U takvom kontekstu, predstojeća turistička sezona vjerovatno neće biti određena kretanjem broja dolazaka, već promjenom strukture potrošnj I kvalitetom usluga. Ključni izazov, stoga, nije kvantitativan, već kvalitativan. Turistički sektor se ne suočava sa klasičnim padom tražnje, već sa njenom strukturnom promjenom, suptilnijom, ali dugoročno značajnijom”.
Obradović dodaje da za ekonomiju u kojoj turizam ima značajno učešće u bruto domaćem proizvodu, to predstavlja materijalan rizik. Stabilni ili čak rastući dolasci mogu koegzistirati sa pritiskom na prihode i profitne marže, uz posljedične implikacije na fiskalne tokove i ukupnu ekonomsku aktivnost.
“Implikacije za poslovne subjekte su jasne. Kontrola troškova, unapređenje energetske efikasnosti, diversifikacija izvora snabdijevanja i precizno definisana vrijednost za novac postaju osnovni preduslovi konkurentnosti. Ovi principi, iako najvidljiviji u turizmu, imaju jednaku relevantnost i u drugim sektorima. Crna Gora je i ranije pokazala otpornost na eksterne poremećaje. Međutim, u aktuelnim okolnostima otpornost više nije diferencijator, diferencijator je brzina prilagođavanja. U okruženju u kojem se promjene ubrzano prenose kroz cijene i ponašanje potrošača, tržište ne kažnjava samo neefikasnost, već i kašnjenje u njenom prepoznavanju”, zaključuje Obradović.
