Niz evropskih zemalja u popriličnoj mjeri zavisi od uvoza električne energije, a među njima je i Hrvatska, pa sve to stvara potencijalno ranjiv okvir za potrošače, kako građane tako i poslovni sektor. Pritom cijene znaju biti i tri do četiri puta više nego kod globalnih konkurenata poput Kine ili SAD-a.
Neke zemlje su, očigledno podstaknute postojećim rizicima, odlučile razmotriti plan eventualnog povratka nuklearnoj energiji. To je posebno primjetno u Belgiji i Italiji.
Dugo vremena zelena energija i nuklearna energija nijesu išle ruku pod ruku kao čisti oblici energije naspram fosilnih goriva, ali u posljednje vrijeme nuklearna energija dobila je status prelaznog i održivog izvora koji pomaže ublažavanju rizika od klimatskih promjena. Naravno, reakcije su došle i sa strane protivnika nuklearne energije koji ističu da nuklearne elektrane proizvode radioaktivni otpad koji zahtijeva dugotrajno zbrinjavanje.
Stoga odnos Evropske unije (EU) prema nuklearnoj energiji ostaje složen i kontroverzan.
U 2024. godini došlo je do godišnjeg rasta proizvodnje električne energije iz nuklearnih izvora od 4,8 odsto, ponajviše pod uticajem Francuske gdje je rast iznosio 12,5 odsto. Međutim, u većini zemalja dolazi do smanjenja. Njemačka je nedavno potpuno odustala od nuklearnih elektrana, a Španija bi to mogla učiniti u skoroj budućnosti.
Ipak, u prijedlogu sedmogodišnjeg budžetskog okvira za period od 2028. do kraja 2034. godine Evropska komisija navela je nuklearnu energiju kao opciju za dobijanje sredstava iz evropskih fondova. Pitanje je da li će taj prijedlog proći.
Ipak, kako je pomenuto, u nekim zemljama razmišlja se o otvaranju prostora za nuklearnu energiju. Italija je imala dva referenduma, 1987. i 2011. godine, na kojima je odbačena ta vrsta proizvodnje električne energije, ali je vlada ipak sastavila nacrt zakona kojim bi se otvorio put za njenu upotrebu.
Belgija i Italija su među članicama EU koje su 2024. potpisale deklaraciju o stvaranju prostora za iskorišćavanje potencijala nuklearne energije. Među tim zemljama je i Hrvatska, a ostale su Bugarska, Češka, Finska, Francuska, Mađarska, Nizozemska, Poljska i Švedska.
U Belgiji vlada nastoji da odgodi zatvaranje reaktora, ali se tamošnji vodeći proizvođač energije Engie tome protivi, želeći da se fokusira na energiju vjetra i Sunca, baterije za skladištenje, kao i pogone na gas. Nizozemska, gdje je došlo do godišnjeg pada proizvodnje struje iz nuklearne energije za 10 odsto, planira izgradnju dvije nove nuklearne elektrane i produženje rada reaktora Borssele.
Španski plan izlaska iz nuklearne energije i dalje je neizvjestan i kontroverzan, jer postoje mišljenja da bi zatvaranje nuklearnih elektrana dodatno stvorilo tenzije u snabdijevanju električnom energijom. U 2023. pet tamošnjih elektrana pokrivalo je 20 odsto potreba za strujom.
Britanska stručnjakinja i zagovornica nuklearne energije Zion Lights smatra da, barem u narednoj deceniji, moguće povećanje proizvodnje iz nuklearnih elektrana vjerovatno neće doći iz talasa izgradnje novih objekata, već prije iz produženja radnog vijeka postojećih ili ponovnog pokretanja pojedinih pogona.
„Na duži rok, širenje nuklearne energije manje će zavisiti od javnog mnjenja, a više od toga da li Evropa može ponovo naučiti kako da gradi i finansira velike infrastrukturne projekte“, izjavila je za Euronews.
Dodaje da neke zemlje koje su nuklearnu energiju posmatrale kao politički problem sada ponovo otkrivaju da ona već postoji, funkcioniše i isporučuje značajne količine niskougljenične električne energije.
Uglavnom, EU i dalje ostaje podijeljena u dvije grupe. S jedne strane je takozvani nuklearni savez predvođen Francuskom, a s druge zemlje poput Njemačke, Austrije i Portugala koje imaju dugogodišnju antinuklearnu politiku.
Zemlje poput Estonije, Rumunije, Švedske ili Poljske proučavaju, podstaknute visokim troškovima i dugotrajnom izgradnjom velikih elektrana, opciju malih modularnih reaktora.
Hrvatska takođe u tome vidi priliku. Trenutno se radi na planu uspostavljanja nuklearnog programa za civilne svrhe s rokom realizacije do 2040. godine, u okviru kojeg bi se udio snabdijevanja iz nuklearnih izvora povećao sa sadašnjih 16 odsto na 30 odsto, prvenstveno kroz male modularne reaktore.
Slovenija razmatra izgradnju drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom, a Hrvatska bi možda mogla učestvovati i u tom projektu, iako do sada nije bilo ozbiljnih zvaničnih razgovora na tu temu.
Kod malih modularnih reaktora proizvodnja iznosi otprilike trećinu do petinu one iz tradicionalnih nuklearnih elektrana, ali takve elektrane mogu se industrijski proizvesti, a potom postaviti na željenu lokaciju, čak i ako je riječ o udaljenijim područjima.
Međutim, zahtjevi u vezi sa upravljanjem radioaktivnim otpadom ostaju manje-više nepromijenjeni, prenosi financije.hr.
