Kriza rada u Njemačkoj prijeti da se značajno pogorša i postane još uočljivija u svakodnevnom životu, upozoravaju stručnjaci Centra za kompetencije kvalifikovane radne snage (Kofa) Instituta za njemačku privredu (IW), javlja Njemačka novinska agencija (dpa).
U narednih 10 do 15 godina u penziju će otići oko 4,6 miliona kvalifikovanih radnika, a više od 3,6 miliona njih radi u sektorima u kojima je već izražen nedostatak radne snage, poput saobraćaja, piše Fenix magazin.
Dvije petine svih vozača autobusa i tramvaja imaju najmanje 55 godina, a više od 60.000 njih će u penziju otići do 2041. godine. Osim toga, javni prevoz već se suočava sa otkazivanjem polazaka jer nema dovoljno vozača, rekao je autor studije Jurek Tiedemann.
„Ako mnogi vozači odu u penziju, a ne dođe dovoljno novih, takvi incidenti mogli bi postati češći“, upozorio je on, dodajući da bi to moglo usporiti prelazak na održivu mobilnost.
Glavni problem su demografske promjene. Generacija bejbi-bumera sada postepeno odlazi u penziju, a ona je znatno brojnija od generacija koje tek ulaze na tržište rada.
Na primjer, generacija rođena 1964. godine dvostruko je brojnija od one rođene 2024. godine.
Takođe, sve je izraženiji nedostatak vozača kamiona. U narednih 10 do 15 godina oko 200.000 njih otići će u penziju, rekao je Tiedemann.
Ni građevinski sektor nije u mnogo boljoj situaciji. Čak 41 odsto stručnjaka za nadzor gradnje već ima najmanje 55 godina, dok za taj posao već postoji više od 1.200 nepopunjenih radnih mjesta.
Ako se nedostatak radne snage pogorša, to će dodatno opteretiti lance snabdijevanja i građevinske projekte. Stručnjaci Kofe, čija je matična organizacija IW bliska poslodavcima, predlažu da se stariji radnici duže zadrže na poslu.
To podrazumijeva prilagođavanje radnih mjesta starijim radnicima, fleksibilno radno vrijeme, više ulaganja u zdravlje na radnom mjestu i prenos znanja u timovima različite starosne strukture.
„Poslodavci ne bi trebalo da reaguju tek kada se njihovi zaposleni približe penziji“, rekao je Tiedemann.
Prema njegovim riječima, oni koji na vrijeme razgovaraju o radnom vremenu, prenosu znanja i nastavku radnog angažmana dobijaju prostor za organizovanu smjenu generacija.
