Danas bi zemlje članice trebalo da daju zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU–Mercosur, koji predstavlja najveću realnu šansu da se Evropska unija izvuče iz ekonomskih ucjena i stiska američkih carina i zadrži ekonomsku i trgovinsku premoć.
Ambasadori država članica pri EU pismeno će dati glas svoje zemlje, što znači da će Vijeće (zemlje članice) omogućiti predsjednici Komisije Ursuli fon der Lajen pravo potpisa na taj dokument sa evropske strane u ponedjeljak u Urugvaju, a sporazum će stupiti na snagu nakon – i ako – ga Evropski parlament takođe odobri, što bi trebalo da se desi na proljeće.
Sve do danas ovaj sporazum, koji se dogovara punih 25 godina, padao je jer nije imao pristanak zemalja članica.
No danas je, nakon niza garantovanih ustupaka i obezbjeđenja za evropske poljoprivrednike, ali i promijenjene situacije u svijetu, najbliži prolazu.
Do popodneva, kada će ambasadori zemalja članica pri EU pismeno dati svoj glas, znaće se rezultat.
Vijeće u ovom predmetu donosi odluku kvalifikovanom većinom.
Francuska je nastojala da obezbijedi blokadu, ali za blokadu je potrebno da protiv glasaju četiri članice koje zajedno imaju 35 odsto stanovništva EU.
Francuska, Mađarska i Irska najavile su da će glasati protiv. Te tri zemlje čine 18 odsto stanovništva EU, što je premalo da se sporazum spriječi.
Naravno, uvijek je moguće da se u posljednjem trenutku vlada neke zemlje članice predomisli i da se postupak zaustavi, ali se to, zapravo, ne očekuje.
U posljednjih mjesec dana Evropska komisija je nizom ustupaka umirila Poljsku, Austriju i Italiju, kao i još neke druge zemlje, ali ne i Francusku, u kojoj golema i moćna prehrambena industrija lobira protiv sporazuma, a opšta percepcija trgovinskog sporazuma u javnosti je takva da je to jedino pitanje oko kojeg su i ljevica i desnica saglasne. Emanuel Makron nema političkog prostora za pozitivan glas.
Pri tome, francuska industrija i proizvodni sektor žele sporazum s Mercosurom – štaviše, vide to kao priliku da prošire izvoz koji je u te zemlje sa francuske strane nizak – ali je atmosfera toliko negativno naelektrisana da su oko toga diskretni.
U mnogim zemljama članicama unutrašnje podjele oko ovog sporazuma veoma su izražene. Izvoznici svega što spada u industriju i mašineriju guraju sporazum, dok ga poljoprivrednici svuda koče. Očigledni primjeri su Njemačka, Holandija i Austrija.
Protivljenje Irske takođe proizilazi iz domaćih političkih prilika – snažnog uticaja birača iz ruralnih krajeva i njihovih strukovnih udruženja, kao i posebne osjetljivosti uzgajivača irske govedine. Glasanje „za“ bilo bi previše rizično za premijera Mišela Martina.
Orbanova Mađarska ionako gotovo uvijek glasa protiv zajedničkog interesa EU, pa tako i u ovom slučaju.
Italija je bila najozbiljniji preostali protivnik dogovora, ali je premijerka Meloni uspjela da ispregovara veoma važan ustupak: da će uvoz iz Južne Amerike u potpunosti poštovati fitosanitarne i sanitarne standarde EU, kako ne bi došlo do nelojalne konkurencije i kako domaći, evropski proizvod, koji je u startu znatno skuplji jer se proizvodi uz poštovanje visokih standarda, ne bi patio na tržištu zbog uvozne robe.
Takođe, Komisija ima obezbijeđena sredstva pomoći evropskim farmerima, a postojaće i posebne mjere za uvoz đubriva, koje je, inače, od 2020. do danas poskupilo za 60 odsto.
Poljska je i dalje duboko zabrinuta za svoj poljoprivredni sektor, ali je izvukla, po mišljenju poljske vlade, dobre ustupke, navodi se na stranicama Poljskog radija na engleskom. Predložena zaštitna klauzula primjenjivala bi se na proizvode poput govedine, peradi, mliječnih proizvoda, šećera i etanola.
Ako cijene padnu ispod određenog praga, EU bi mogla da obustavi južnoamerički uvoz.
Najveće evropsko sektorsko udruženje, moćna Coga-Cogeca, protivi se sporazumu.
Hrvatski farmeri takođe su nezadovoljni, ali im je glas u ovom pitanju veoma slab.
Inače, Hrvatska u sadašnje članice Mercosura izvozi tek 0,6 odsto ukupnog izvoza, a uvozi 0,1 odsto ukupnog uvoza. Hrvatski interes je posredan – jačanje evropske, prije svega njemačke industrije i proizvodnje, od čega će imati koristi, kao i jačanje EU kao organizacije, što bi se postiglo ovim ugovorom.
Kada i ako glasanje prođe u Vijeću, tek slijedi glasanje u Evropskom parlamentu. Tamo su već mnogi, među njima i mladi Žozef Bardela, nasljednik Marine Le Pen, najavili da će svim mogućim sredstvima pokušati da zaustave sporazum. Moguće je, na primjer, da se zatraži mišljenje Evropskog suda u Luksemburgu, koji bi na taj predmet mogao da potroši mjesece, ako ne i godine.
EU i Južnoameričko zajedničko tržište (Mercado Común del Sur – Mercosur) zajedno bi imali više od 700 miliona ljudi, potencijalnih potrošača.
U posljednjem, prethodno sa svih strana prihvaćenom tekstu dokumenta, stoji da se ukidaju carine na oko 90 odsto trgovine robom sa obje strane. Ukidanje carina bilo bi postepeno, tokom perioda od 12 godina. Evropska komisija u svojoj analizi tog ugovora tvrdi da bi izvoz EU porastao za 49 milijardi eura, a izvoz Mercosura za devet milijardi eura. Uz druge koristi takvog ugovora, EU bi dobila i pristup dijelu rijetkih ruda, među kojima i litijum, te bi učvrstila dobavne lance.
Evropi bi se otvorilo tržište od 284 miliona ljudi, koje sada veoma brzo osvaja Kina. Povećala bi se evropska konkurentnost, a EU bi „digla glavu“ u svijetu u kojem je danas mnogi potiskuju. EU–Mercosur bio bi najveći postojeći sporazum o slobodnoj trgovini.
Izvor: Poslovni dnevnik
