Ruske isporuke takozvane arktičke nafte u Kinu ovog mjeseca bi trebalo naglo da porastu, zbog velikog skoka pretovara nafte na otvorenom moru (pretovar sa broda na brod), kako bi se izbjeglo da tankeri koji uplovljavaju u luke budu na američkom spisku sankcija, prema nekim trgovcima naftom i podacima sa platforme Vortexa koja prati kretanje brodova.
Arktička nafta čini oko 10 odsto ukupnog ruskog izvoza tankerima, koji je u januaru pogođen novom rundom proširenih američkih sankcija za gotovo sve tankere koji prevoze sirovu naftu kategorije ARCO ili Novy Port, kao i za najvećeg ruskog proizvođača Gazprom Neft.
Kako bi se izbjegle te najnovije restrikcije, sve češće se obavljaju pretovari nafte sa broda na brod, obično u međunarodnim vodama blizu Singapura i Malezije, gdje se nafta prebacuje sa manjih brodova na velike tankere klase VLCC, nosivosti preko 250.000 tona, koji nijesu pod sankcijama, prije nego što stignu u kineske luke na istovar.
Najmanje 4 miliona barela arktičke nafte pretovareno je u takvim operacijama prošle nedjelje, a još 16 miliona barela je stiglo ili će tek stići u Južnokinesko more tokom aprila, navodi agencija Reuters, pozivajući se na analitičarku Emu Li iz Vortexa. Uvoz ruske arktičke nafte u porastu je, s obzirom na obilnu ponudu, ali količine koje će se na kraju prodati zavise od logističkih prepreka i interesa kineskih rafinerija.
Kineski uvoz arktičke nafte iz Rusije u martu je iznosio prosječno oko 25.000 barela dnevno. Kina se zvanično protivi „jednostranim” sankcijama koje su uvele SAD, EU i još neke zemlje, a kojima je cilj smanjenje prihoda koje Rusija, Iran i Venecuela ostvaruju od energenata.
Međutim, pretovar sa broda na brod se koristi jer mnogi kineski kupci žele da izbjegnu bilo kakvu povezanost sa tankerima koji su pod sankcijama, plašeći se takozvanih sekundarnih sankcija za one koji s njima posluju – a pritom su spremni i da plate više za takve pošiljke.
Na primjer, tanker Atila je ukrcao 2,07 miliona barela ARCO nafte sa dva manja tankera pod sankcijama u martu, u vodama blizu Singapura, i zatim isporučio taj teret u kinesku luku Dongjing u istočnoj provinciji Šandong u aprilu, vidi se iz podataka platforme Kpler. Atila je ranije obavljao transfere iranske nafte sa broda na brod.
Arktičke kategorije sirove nafte – poznate kao ARCO, Novy Port i Varandey – proizvode se u najsjevernijim oblastima Rusije, gdje oštri zimski uslovi otežavaju proizvodnju, a naftni projekti zahtijevaju velika ulaganja. Te vrste nafte se obično transportuju iz naftnih polja do plutajućeg skladišta u Murmansku, a zatim brodovima dostavljaju krajnjim korisnicima, što otežava praćenje izvoza po vrstama nafte.
Takvim pošiljkama trenutno treba oko dva mjeseca da stignu do Kine, jer prolaze kroz Suecki kanal, dok STS pretovari dodatno povećavaju troškove transporta. Kraća ruta, koja vodi preko Sjevernog mora do Kine, neprohodna je zbog leda sve do jula.
Laka arktička sirova nafta sada se kupcima nudi po cijenama nižim od referentne cijene Brent nafte, dok je ranije bila skuplja. Ipak, izgleda da se čak ni po sniženoj cijeni arktička nafta ne prodaje uvijek lako, jer dio tereta ostaje na brodovima. Na primjer, tanker Fast Kathy ukrcao je teret arktičke nafte u Murmansku 14. marta, a od 9. aprila se nalazi u vodama kod Port Saida u Egiptu, pokazuju podaci LSEG-a.
Indija je prije uvođenja sankcija bila glavni kupac arktičke nafte. Nafta koja se isporučuje Indiji uglavnom je klase Varandey, koju proizvodi Litasco, trgovinski ogranak ruskog Lukoila. Prije dvije nedjelje, indijske vlasti su spriječile jedan tanker da obavi STS pretovar blizu luke Mumbai, gdje je trebalo da se prebaci ruska sirova nafta. Među ostalim većim kupcima arktičke nafte su Sirija, koja je prve pošiljke primila početkom ove godine, i Burma (Mjanmar).
(Izvor: Financije.hr)
