Erik Sprot je počeo da ulaže u zlato i srebro osamdesetih godina. Njegove opklade su porasle četiri puta za samo dvije godine i povećale njegovo neto bogatstvo na više od tri milijarde dolara.

Nakon što je nedavno obišao rudnike u Australiji i Novom Zelandu, dugogodišnji zagovornik zlata i srebra Erik Sprot zatekao se u svojoj kući za odmor u San Hozeu, u Kostariki. Pio je piće kada ga je krajem januara kontaktirao Forbes.

Srebro je upravo dostiglo rekordnih 100 dolara po unci, ali njega to nije posebno impresioniralo.

„I akcije kompanija koje se bave zlatom i srebrom znatno su podbacile“, rekao je osamdesetjednogodišnji Sprot.

„Iskreno, mislim da će cijene ići mnogo više. Vjerujem da srebro lako može da dostigne 200, pa čak i 300 dolara. Mislim da bi zlato moglo da ode do 10.000 dolara“, rekao je.

Pad cijena za zlato i srebro ga ne brine

Nekoliko dana kasnije, srebro je palo za trećinu, na 76 dolara. Zlato je skliznulo ispod 5.000 dolara, ali Erik Sprot ostao je podjednako nepokolebljiv.

Rekao je da se takva volatilnost može očekivati dok širom svijeta izbijaju sukobi i ljudi traže sigurnije investicije.

Prema njegovom mišljenju, te oscilacije odražavaju tržište koje pokušava da pronađe pravac usred globalne neizvjesnosti.

To bi mogao biti jedan od razloga zašto su mnogi novi investitori pohrlili ka zlatu i srebru.

Erik Sprot smatra da iza vrtoglavog rasta cijena metala stoji još jedan razlog – neodgovorna potrošnja centralnih vlada.

To je priča koju zagovornici „čvrstog novca” ponavljaju decenijama. Teorija kaže da je visoka državna potrošnja narušila povjerenje potrošača u „fiat valute“ (novac). Takođe je podstakla ljude da ulažu u opipljivu imovinu poput plemenitih metala, koji se smatraju čuvarima vrijednosti.

„Svaka vlada troši više nego što bi trebalo“

„Znamo da su vlade bile prilično neodgovorne kada je riječ o finansijskom sistemu, štampanju novca i prekomjernoj potrošnji.

Svaka vlada – bilo kanadska, američka, britanska, japanska, kako god hoćete – sve su trošile više nego što bi trebalo“, kaže Sprot. „Oni jednostavno misle: ako već možemo da štampamo novac, hajde da koristimo štampač, pa zato i pretjerano trošimo.“

Upravo ga je to uvjerenje navelo ne samo da gomila poluge zlata i srebra, već i da, što mu je donijelo mnogo veću zaradu – kupuje udjele u više od 200 kompanija koje se bave zlatom i srebrom.

Njegovo duboko poznavanje industrije omogućilo mu je da cilja manje poznate kompanije za koje vjeruje da posjeduju potcijenjenu imovinu.

Zlato i rudarenje

„Ja razmišljam o nalazištima“, kaže Sprot.

„Nijesam geolog – ne znam ništa o stijenama, ali znam brojeve…

Ako je potencijalna dobit velika, mogu sebi da priuštim da izgubim.“

To mu se isplatilo. Erik Sprot trenutno ima udjele u 120 rudarskih kompanija. Najveći dio njegovih ulaganja koncentrisan je u manje od deset njih.

Bogatstvo četiri puta veće nego početkom 2025.

Njegovo bogatstvo sada se procjenjuje na oko 3,3 milijarde dolara. To je približno četiri puta više nego početkom 2025. I oko 30 odsto manje u odnosu na vrhunac, kada je vrijedilo 4,6 milijardi dolara.

Oni koji su blisko sarađivali sa njim pripisuju njegov uspjeh strpljivom i postojanom temperamentu.

„Nikada ne zvuči nesigurno“, rekao je Džef Kenedi, predsjednik odbora torontske kompanije za srebro Stroud Resources.

I dugogodišnji prijatelj koji ima savjetodavnu ulogu u porodičnoj kancelariji Sprotovih. „On ima svoj stav i spreman je da iza njega stavi svoje ime i reputaciju, pa da strpljivo sačeka ishod.“

Sprotov put ka tome da postane jedan od najvećih svjetskih zagovornika ulaganja u metale počeo je u Otavi. Glavni grad Kanade poznat je po nalazištima bogatim mineralima, gdje je njegov otac radio kao državni službenik.

Interesovanje za investiranje stekao od oca

Sprot kaže da upravo ocu duguje interesovanje za investiranje, jer je on u slobodno vrijeme amaterski trgovao akcijama.

„Imao sam nekoga sa kim sam mogao da razgovaram o stvarima vezanim za berzu“, kaže on.

Nakon što je diplomirao na Karlton univerzitetu u Otavi 1965. godine – univerzitet je 2001. po njemu nazvao svoju poslovnu školu – Erik Sprot radio je kao kompjuterski programer i tržišni analitičar u kompaniji Meril Linč.

Poslije tri godine prešao je u malu kanadsku firmu za istraživanje tržišta akcija, gdje je proveo narednu deceniju. Nakon što je uštedio nešto novca, Sprot je 1980. kupio sopstveno mjesto na Toronto Stock Exchange.

Važna opklada

Osnovao je svoju brokersku firmu Sprott Securities, koja je institucionalnim investitorima pružala usluge istraživanja tržišta i upravljanja portfoliom.

Njegov prvi veliki uspjeh bila je opklada na kompaniju Lakeshore Mines tokom osamdesetih godina. Do nje je došao pažljivo proučavajući izvještaje o insajderskoj trgovini i primjećujući da mala grupa rudarskih kompanija neprestano kupuje udjele jedna u drugoj.

To ga je navelo da sam procijeni vrijednost tih kompanija, zaključivši da je tržište značajno potcijenilo njihovu stvarnu vrijednost. Kupio je akcije po cijeni od oko pet dolara. Već šest mjeseci kasnije trgovale su se po približno 50 dolara po akciji.

„Nije mi bila namjera da se bavim upravljanjem novcem, ali se jednostavno ispostavilo da sam bio prilično dobar investitor“, kaže on.

…I na srebro i zlato

Do 2000. godine, dok se prvi dot-com balon naduvavao, Sprot je počeo da brine šta će se dogoditi ako tržište doživi krah. Tada se prvi put ozbiljno kladio na zlato i srebro – prodavao je akcije na kratko, a ulagao dugoročno u plemenite metale. To se pokazalo kao veoma pronicljiva odluka. Ubrzo nakon toga tržište je palo za 80 odsto.

Sprot je potom prodao brokerski dio firme Sprott Securities svojim zaposlenima, zadržao za sebe sektor za upravljanje imovinom i počeo da ulaže u rudarske kompanije.

Zbog neizvjesnosti oko troškova i kvaliteta minerala, neiskopana mineralna nalazišta obično se procjenjuju na niže vrijednosti od njihovih prerađenih verzija, čak i nakon geoloških procjena.

Zahvaljujući svom iskustvu, Sprot je to vidio kao prednost i rekao je za Forbes da čak i danas analizira pokazatelje poput količine sadržanih unci, granične stope eksploatacije i aktivnosti rudnika kako bi procijenio odnos između troškova ulaganja i tržišnih cijena.

Najveća investicija

Njegova najveća investicija, sada već udio vrijedan 1,3 milijarde dolara u kompaniji Hycroft Mining Holding Corp., bila je upravo jedna od takvih potcijenjenih i spekulativnih investicija.

Ono što ga je privuklo bila je ogromna veličina nalazišta zlata i srebra u glavnom rudniku kompanije u sjevernoj Nevadi, uprkos činjenici da rudnik još nije bio započeo proizvodnju kada je investirao 2019, kao i to da je kompanija bila opterećena dugovima.

„Možda je to najveće nalazište u vašoj zemlji, samo još nije bilo u proizvodnji“, rekao je Erik Sprot.

Vjerujući u svoju procjenu, Sprot je uložio više od 360 miliona dolara u Hycroft i pomogao u refinansiranju njenih zajmova na način koji mu je obezbijedio jedan odsto vlasničkog udjela i 1,5 odsto neto tantijema od svih budućih prihoda od rudarenja.

Rast akcija

Nakon nekoliko godina volatilnosti, akcije Hycrofta počele su da rastu. Sprot je dodatno investirao. Zatim su akcije eksplodirale, skočivši za 1482 odsto od početka 2025. godine, iako je kompanija tek nedavno započela aktivne operacije i još uvijek nije proizvela ni srebro ni zlato.

Druga najveća investicija je kompanija Discovery Silver Corporation, sa sjedištem u Ontariju, i slična je priča kao prethodna.

U maju 2019. Discovery Metals Corp. i Levon Resources Ltd. spojile su se i formirale kompaniju fokusiranu na srebro, sa projektima u Meksiku i Portoriku. Kasnije te godine, Sprot je uložio oko šest miliona dolara i stekao skoro četvrtinu akcija novoformirane kompanije.

Koristeći ta sredstva, Discovery je počela da se fokusira na veliki rudarski projekat Cordero u državi Čivava u Meksiku, za koji je prognozirano da sadrži skoro milion tona zlata, srebra, olova i cinka.

Nova ulaganja

Tokom narednih godinu i po dana, Erik Sprot je uložio dodatnih 22 miliona dolara u kompaniju Discovery Silver Corporation, povećavši svoj udio na 25 odsto i doprinoseći rastu koji je cijenu akcija podigao više od tri puta.

Zatim je u januaru 2025. uslijedila akvizicija velikog projekta za rudarenje zlata u Ontariju vrijedna 425 miliona dolara, što je dovelo do skoka akcija od 998 odsto i podiglo vrijednost samo njegovog udjela na oko 400 miliona dolara.

Gledajući unaprijed, Sprot je i dalje fokusiran na srebro, posebno zato što globalna potražnja nadmašuje ponudu. Prema podacima organizacije Silver Institute, globalno tržište srebra je već pet godina u deficitu, jer potražnja konstantno prevazilazi ponudu. Potražnju ne pokreću samo oni koji se pripremaju za krize: srebro se široko koristi u baterijama, elektronici, električnim vozilima i solarnim panelima.

Mangan kao nova opcija

Sprot je takođe počeo da se interesuje za mangan. Nakon što je krajem 2024. pročitao izvještaj kompanije Samsung koji je ukazivao da bi čista i koncentrovana verzija mangana (koja se danas uglavnom koristi u proizvodnji čelika) mogla da bude ključ za novu, efikasniju bateriju za električna vozila, Sprot je kupio akcije u kompanijama Euro Manganese Inc. i Manganese X Energy Corp.

Prema izvještaju istraživačke firme Mordor Intelligence, globalno tržište mangana trebalo bi da poraste sa oko 33 milijarde na 41 milijardu dolara u narednih pet godina.

„Vjerovatno posjedujem četiri ili pet njih [rudara mangana] i do 20 odsto udjela u većini njih“, rekao je Sprot.

Trenutni geopolitički nemiri, uključujući sukob u Iranu, ne zabrinjavaju Erika Sprota.

(„Ništa se nije promijenilo“, sliježe ramenima).

Takođe, on nema interesovanje za „vruće“ akcije poput Nvidia, Microsoft ili Apple.

Umjesto toga, kao što radi već više od 40 godina, ostaje dosljedan ulaganju u metale i vjeruje da će mu njegovo poznavanje industrije, zajedno sa osnovnom investicionom tezom, omogućiti da i dalje nadmašuje tržište.

„Mislim da je vjerovatno jedan od najboljih savjeta: ako vjeruješ da si u pravu, samo ostani pri tome i budi strpljiv.“

(Izvor: Forbes)