Predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde rekla je da će ECB u budućnosti vjerovatno češće promašivati svoj cilj od dva posto inflacije jer su kreatori politika prisiljeni da se suočavaju s ‘izuzetno visokom’ neizvjesnošću.
Sedmicu nakon što je centralna banka signalizirala moguće usporavanje smanjenja troškova zaduživanja, nakon što je po šesti put snizila svoju referentnu kamatnu stopu za četvrtinu boda na 2,5 posto, Lagarde je upozorila da je okruženje postalo toliko zahtjevno da bi bilo ‘nemoguće’ garantovati da će ‘ukupna inflacija uvijek biti na dva posto’.
Lagarde je rekla da je cilj ECB-a osigurati da se ‘inflacija uvijek približava nazad ka dva posto u srednjoročnom periodu’. Takođe je naglasila da bi veće javno zaduživanje za finansiranje odbrane i infrastrukture, kao i potencijalni trgovinski rat koji uključuje SAD, ‘mogli direktnije uticati na inflaciju i povećati volatilnost’.
Evrozona bi mogla biti posebno ranjiva budući da smo visoko izloženi nekim od novih vrsta šokova zbog svoje velike zavisnosti o globalnoj trgovini i uvozu energije – upozorila je i dodala kako veći šokovi mogu donijeti rizik da inflacija postane ‘ljepljivija’.
Eskalacija carina, kao i veliki cilj povećanja izdvajanja za odbranu i infrastrukturu, što zahtijeva Njemačka, moglo bi stvoriti ‘nove dvostruke šokove’ koji mogu usporiti ili ubrzati inflaciju, rekla je predsjednica ECB-a i zaključila da je sada mnogo teže predvidjeti smjer šokova.
Mnogo promašaja ECB-a
Iako šefica ECB-a sada ističe da su geopolitičke tenzije učinile stanje nepredvidivim, ECB se kroz istoriju nije naročito istakao u donošenju tačnih odluka.
Na primjer, ECB je u prošlosti potcijenio rast inflacije, posebno nakon pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini. U 2021. su prognozirali privremeni rast inflacije, dok je ona postala dugotrajniji problem, što je dovelo do agresivnog podizanja kamatnih stopa u 2022. i 2023.
Takođe, tokom evropske dužničke krize ECB je jedno vrijeme zadržavao visoke kamatne stope, što je produbilo recesiju u nekim državama evrozone. Tek kasnije su prilagodili politiku i uveli nekonvencionalne mjere poput negativnih kamatnih stopa i kvantitativnog popuštanja. Pa iako njihove smjernice mogu biti korisne, istorija pokazuje da su često bile pogrešne. Često su bili preoptimistični u vezi inflacije i brzine oporavka ekonomije, a ponekad su presporo reagovali na promjene.
