Neki od nas se sjećaju da smo imali više energije u svojim dvadesetim. Mogli smo da radimo do kasno, loše spavamo, izađemo uveče, brzo se oporavimo i da se sljedećeg dana opet osjećamo sposobno.
Do četrdesetih, ta lakoća često nestane. Umor postaje teže izbaciti. Lako je pretpostaviti da je to jednostavno proces starenja – jednosmjerni pad.
Istina je da su četrdesete često najiscrpljujuća decenija, ne zato što smo stari, već zato što se nekoliko malih bioloških promjena poklapa tačno u isto vrijeme kada i životni zahtjevi dostižu vrhunac.
Ključno – i optimistično – jeste da nema razloga da pretpostavimo da energija mora nastaviti da opada na isti način u našim šezdesetim.
Energija u dvadesetim
U ranom odraslom dobu, više sistema dostiže vrhunac istovremeno.
Mišićna masa je tada najveća, čak i bez namjernog treniranja. Kao metabolički aktivno tkivo, mišić pomaže u regulaciji šećera u krvi i smanjuje trud potreban za svakodnevne zadatke.
Istraživanja pokazuju da je skeletni mišić metabolički aktivan čak i u mirovanju i značajno doprinosi bazalnoj metaboličkoj stopi (energiji koju tijelo koristi samo da bi vas održalo u životu kada mirujete). Kada imate više mišića, sve troši manje energije.
Na ćelijskom nivou, mitohondrije – strukture koje pretvaraju hranu u iskoristivu energiju – brojnije su i efikasnije. One proizvode energiju sa manje otpada i manje zapaljivih nusproizvoda.
I san je dublji. Čak i kada je san skraćen, mozak proizvodi više sporotalasnog sna, faze koja je najviše povezana sa fizičkim oporavkom.
Hormonski ritmovi su takođe stabilniji. Kortizol, često opisan kao hormon stresa tijela, melatonin, hormon rasta i polni hormoni prate predvidive dnevne obrasce, što čini energiju pouzdanijom tokom dana.
Jednostavno rečeno, energija u dvadesetim je obilna i oproštajna. Možete je zloupotrebljavati i opet će vam proći nekažnjeno.
Iscrpljujuće četrdesete
Do srednjih godina, nijedan od ovih sistema nije propao, ali male promjene počinju da imaju značaj.
Mišićna masa počinje da opada od kasnih tridesetih, osim ako ne vježbate da je održite. To je samo po sebi glavni savjet – radite vježbe snage. Gubitak mišića je postepen, ali njegovi efekti nijesu. Manje mišića znači da svakodnevno kretanje troši više energije, čak i ako to svjesno ne primjećujete, piše ScienceAlert.
Mitohondrije i dalje proizvode energiju, ali manje efikasno. U dvadesetim, loš san ili stres su mogli biti podnošljivi. U četrdesetim, neefikasnost se razotkriva. Oporavak postaje „skuplji“.
I san se mijenja. Mnogi ljudi i dalje dobijaju dovoljno sati sna, ali san postaje fragmentisan. Manje dubokog sna znači manje popravke. Umor se osjeća kao kumulativan, a ne povremen.
Hormoni ne nestaju u srednjem dobu – oni variraju, naročito kod žena. Varijabilnost, a ne nedostatak, remeti regulaciju temperature, vrijeme sna i ritmove energije. Tijelo se bolje nosi sa niskim nivoima nego sa nepredvidivim.
Tu je i mozak. Srednje godine su period maksimalnog kognitivnog i emocionalnog opterećenja: liderstvo, odgovornost, budnost i uloge njege. Prefrontalni korteks – odgovoran za planiranje, donošenje odluka i inhibiciju – radi teže za isti učinak. Mentalno obavljanje više zadataka iscrpljuje energiju jednako efikasno kao i fizički rad.
Zato se četrdesete osjećaju tako surovo. Biološka efikasnost počinje da se mijenja tačno u trenutku kada su zahtjevi najveći.
Nadanje u šezdesetim
Kasnije godine se često zamišljaju kao nastavak opadanja iz srednjeg doba; međutim, mnogi ljudi prijavljuju nešto drugačije.
Hormonski sistemi se često stabilizuju poslije perioda tranzicije. Životne uloge se mogu pojednostaviti. Kognitivno opterećenje može opasti. Iskustvo zamjenjuje konstantno aktivno donošenje odluka.
San se ne pogoršava automatski sa godinama. Kada je stres manji i rutine su zaštićene, efikasnost sna se može poboljšati – čak i ako je ukupno vrijeme sna kraće.
Ključno je da se mišići i mitohondrije i dalje iznenađujuće dobro prilagođavaju i u kasnijim godinama. Trening snage kod ljudi u šezdesetim, sedamdesetim i kasnije može vratiti snagu, poboljšati metaboličko zdravlje i povećati subjektivnu energiju za samo nekoliko mjeseci.
To ne znači da kasniji život donosi neograničenu energiju, ali često donosi nešto drugo – predvidivost.
Dobre vijesti?
Tokom odraslog doba, energija se mijenja po karakteru, a ne samo što opada. Greška koju pravimo jeste pretpostavka da umor u srednjim godinama odražava lični neuspjeh ili da označava početak neizbježnog pada. Anatomski, to nije tačno.
Umor srednjeg doba je najbolje razumjeti kao nesklad između biologije i zahtjeva: male promjene u efikasnosti koje se dešavaju tačno u trenutku kada su kognitivna, emocionalna i praktična opterećenja najveća.
Ohrabrujuća poruka nije da možemo povratiti sebe iz dvadesetih, već da energija u kasnijem životu ostaje visoko promjenljiva i da iscrpljenost tako karakteristična za četrdesete nije kraj priče.
Umor u ovom stadijumu nije upozorenje na neizbježan pad; to je signal da su se pravila promijenila.
Izvor: 021.rs
