Iako iz Pošte Crne Gore nijesmo dobili tačan podatak o broju pošiljki koje u našu državu pristižu preko Temu aplikacije, evidentno je da je taj broj ogroman otkad je ova platforma za onlajn kupovinu u decembru prošle godine postala dostupna i crnogorskim potrošačima.

Daje kineskoj platformi zanimljivo crnogorsko tržište pokazuje i to što potrošači nemaju dodatnih troškova prilikom porudžbine, iako je od početka godine prestala da važi odredba po kojoj pošiljke vrijednosti do 75 eura nijesu podlijegale oporezivanju. Carina se naplaćuje za robu čija vrijednost premašuje 150 eura, prenosi Pobjeda.

Velikodušnost

– Tačno je da u velikom broju slučajeva Temu preuzima troškove koji su donedavno predstavljali dodatno opterećenje za potrošače poput poštarine, uvoznih dažbina, pa čak i PDV-a. To funkcioniše zahvaljujući unaprijed definisanim logističkim aranžmanima i tzv. DDP modelu (“delivered duties paid), gdje se svi troškovi uključe u cijenu prije nego što narudžba stigne do kupca. Naizgled, riječ je o olakšici korisnik plaća ono što vidi, bez iznenađenja na carini. Međutim, kada se to sagleda šire, zapravo se radi o sofisticiranom obliku tržišne penetracije. Temu, kao dio kineske kompanije PDD Holdings, koristi agresivan poslovni model subvencionisanja troškova dostave i taksi, čime u startu eliminiše prepreke koje bi obeshrabrile kupce iz Evrope. Ovaj pristup zapravo odražava i određene nedostatke u regulatornim sistemima manjih tržišta, poput Crne Gore, gdje kontrolni mehanizmi nijesu dovoljno razvijeni da se izborimo sa ovakvim tipom globalne konkurencije. Platforma koja preuzima sve troškove djeluje “velikodušno” ali realno—time samo dodatno potiskuje domaće trgovce koji ne mogu parirati takvim cijenama jer posluju u realnim uslovima domaće ekonomije i fiskalnih obaveza kazao je Pobjedi nacionalni ekspert za zaštitu potrošača Jovo Rabrenović.

Na pitanje Pobjede da li se, imajući u vidu da je riječ o jeftinoj robi upitnog kvaliteta, kupci na neki način odriču svojih prava pristajući na loš kvalitet zbog niske cijene, Rabrenović naglašava da prava potrošača po zakonu važe nezavisno od cijene.

Odricanje od prava

– Cak i kada je riječ o proizvodu koji košta cent, potrošač ima pravo na ispravan i bezbjedan proizvod, mogućnost reklamacije i na povrat novca ukoliko je proizvod neispravan ili ne odgovara opisu. Potrošač se ne može odreći svojih prava bez obzira na cijenu i veličinu proizvoda ili usluge.

Ali u realnosti, stvari su drugačije. Kada kupac naručuje proizvod sa aplikacije Temu, za koji plati simboličnu sumu, on često ulazi u tu transakciju sa niskim očekivanjima i bez namjere da ostvari bilo kakvo pravo ukoliko proizvod ne bude odgovarao. I tu dolazimo do ključne zamke niska cijena postaje svojevrsna zamjena za garanciju, što potrošača dovodi u poziciju da se, iako nesvj esno, odriče prava koja mu zakon garantuje. Nivo cijene na sugestivan način utiče na percepciju potrošača da je ,,za te pare svaki kvalitet prihvatljiv i to formira najčešće jedan od glavnih argumenata zašto se potrošači pomire sa onim što dobiju i kada to nijesu očekivali objašnjava Rabrenović. Naglašava da treba imati u vidu da Temu posluje van domašaja crnogorske inspekcije, sudstva i potrošačkih organizacija, pa sve i da to želi, potrošač praktično ne može da ostvari zaštitu svojih prava.

– Najčešće zamke za potrošače pri kupovini preko Temu i sličnih aplikacija uključuju nepoštovanje opisa proizvoda roba koju potrošač dobije često ne odgovara prikazu na aplikaciji, lažni popusti -roba je često prikazana kao da je snižena 80-90 odsto, iako je to vještački stvorena cijena, skriveni troškovi iako na prvi pogled nema dodatnih dažbina, dešava se da carina traži doplatu ako Temu ne dostavi tačne podatke o vrijednosti, nedostatak CE oznaka posebno kod elektronskih uređaja i igračaka, što znači da roba možda ne ispunjava bezbjednosne standarde EU, ograničeni rokovi za reklamaciju i nejasni uslovi povrata, koji su često de facto nemogući zbog skupog slanja robe nazad u Kinu. Potrošači često ne čitaju uslove korišćenja, koji su dugi, komplikovani i napisani na engleskomjeziku, što ih dodatno dovodi u inferioran položaj navodi Rabrenović.

Standard

Upitan da li je masovna kupovina ovakve robe istovremeno i pokazatelj životnog standarda, Rabrenović navodi da nesumnjivo jeste.

– Kada potrošači u velikom broju biraju platforme poput Temu, gdje je primarna motivacija cijena, to nedvosmisleno govori o ekonomskoj realnosti u kojoj se nalaze. Kupovina na Temu nije izraz luksuza, već nužnosti rezultat kombinacije ograničenih primanja, inflacije i pada kupovne moći. Ova platforma tako postaje simbol jedne vrste tihe ekonomske rezignacije gdje potrošači, umjesto da kupuju kvalitetno, trajno i domaće, pribjegavaju brzoj i često prividnoj uštedi, iako dugoročno možda gube više, jer roba traje kraće, često je neispravna, a ekonomski efekti po domaću privredu su negativni. Dakle, masovna kupovina ovakve robe jeste jasan signal do nosiocima odluka da su građani sve više prinuđeni da biraju između niskih cij ena i prava što ne bi trebalo da bude izbor ni u jednoj ozbiljnoj ekonomiji -ocjenjuje Rabrenović. Psihološkinja i sistemska porodična terapeutkinja Nataša Strugar ne negira da ekonomski standard u ovom slučaju jeste od značaja, jer kada ljudi nemaju pristup skupljoj kvalitetnoj robi, količina postaje zamjena za kvalitet. Ipak, dodaje da je ovaj fenomen prisutan i kod onih koji mogu priuštiti sebi i nešto kvalitetnije, ali su psihološki uvučeni u ciklus “više za manje. Na pitanje Pobjede što kod ljudi izaziva potrebu za masovnom kupovinom ovakvih proizvoda, Strugar navodi da je često vođena psihološkim impulsima, a ne racionalnim razlozima.

Ne treba mi, ali…

– Kupovina se često svodi na zadovoljenje potrebe druge vrste bolji status, položaj, prihvatanje od drugih, a i lično prihvatanje sebe. Nabavkom novih stvari ljudi se osjećaju boljim, aktuelnijim. Kupovina jeftine robe daje trenutni
osjećaj kontrole i nagrade. Ljudi imaju utisak da su “uštedjeli” iako im stvar ne treba. Ovo ponašanje je pojačano kada su pod stresom, izloženi marketinškim trikovima (“ograničena ponuda), u okruženju koje favorizuje kvantitet nad kvalitetom objašnjava Strugar. Impulsivna kupovina, koja se u ovom slučaju često dešava, može biti način da se neutrališu osjećaji dosade, usamljenosti ili anksioznosti.

– Na određeni način to možemo uporediti sa emocionalnim prejedanjem kratkoročno pruža olakšanje, ali ne rješava uzrok navodi Strugar. Ipak, same aplikacije poput ove i njihovi algoritmi i te kako utiču na psihološku dinamiku, objašnjava sagovornica Pobjede. Tako ove i slične platforme uvode kupca u tzv. dopaminske petlje.

– Kao kod slot mašina, svaki “scroll” potencijalno je nagrađujući, koristeći popuste, nagrade, vremenska ograničenja, a potom koriste personalizovane algoritme shodno ranijem potrošačkom ponašanju. To može stvoriti “kockarsku dinamiku” kupac ne zna što će tačno dobiti, ali postoji uzbuđenje zbog same transakcije. Čak i ako proizvod nije adekvatnog kvaliteta, proces naručivanjaje već ispunio emocionalnu svrhu smatra Strugar.

S druge strane, dodaje, potrošači imaju selektivnu percepciju, jer žele da vjeruju da su napravili dobar ,,deal, pa ignorišu dokaze koje im tu sliku kvare, kao što su loše recenzije. Osim toga, niska cijena je i nizak rizik, pa se ide logikom ,,košta samo dva-tri eura, nije šteta i ako ne valja.

Zaštita prava

Iako Temu formalno nudi instrumente zaštite kao što je povrat novca, prijava problema to je, smatra Rabrenović, daleko od suštinske zaštite. Komunikacija je automatizovana, na engleskom jeziku, a u slučaju povrata, kupcu je neisplativo, jer bi cijena slanja prevazišla cijenu proizvoda. Osim toga, crnogorski potrošač nema kome da se formalno obrati unutar naše jurisdikcije, prenosi Pobjeda.

– Samim tim, tržišna inspekcija, Sud za prekršaje ili institucije zadužene za potrošače nemaju pravni osnov da intervenišu u slučaju spora, navodi Rabrenović.