Evropski parlament je prošle sedmice tijesnom većinom zatražio mišljenje Suda Evropske unije o tome da li je trgovinski sporazum između EU i južnoameričkog bloka Mercosur u skladu sa evropskim ugovorima, čime je proces ratifikacije privremeno zaustavljen, potencijalno i do dvije godine.
Odluka je usvojena sa svega deset glasova razlike, u politički napetoj atmosferi obilježenoj masovnim protestima evropskih poljoprivrednika koji su traktorima blokirali prilaze zgradi Parlamenta u Strasburu.
Dok su poljoprivrednici ovu odluku dočekali kao privremenu pobjedu, Evropska komisija izrazila je žaljenje zbog odlaganja, upozoravajući da se time usporava jedan od strateški najvažnijih trgovinskih projekata Unije.
Sada je ključna riječ na Sudu EU, koji nema obavezu hitnog postupanja. Sud može potvrditi sporazum, čime bi se on vratio u Evropski parlament na konačno glasanje, može ga djelimično ograničiti – što bi zahtijevalo izmjene pojedinih odredbi – ili ga ocijeniti negativno, čime bi se otvorio prostor za suštinske izmjene, pa čak i redefinisanje cijelog sporazuma.
Pravni stručnjaci upozoravaju da ova faza prevazilazi konkretan slučaj Mercosura. Sudsko tumačenje moglo bi postaviti presedan za sve buduće trgovinske sporazume EU, naročito za one koji balansiraju između isključivih nadležnosti Unije i ovlašćenja država članica.
Sam sporazum EU–Mercosur pravno je podijeljen na dva instrumenta: sveobuhvatni Sporazum o partnerstvu (EMPA), koji obuhvata politički dijalog, trgovinu, investicije, zaštitu životne sredine i saradnju te zahtijeva ratifikaciju u svim nacionalnim parlamentima država EU i zemalja Mercosura, kao i privremeni trgovinski sporazum (ITA), koji bi omogućio privremenu primjenu trgovinskih odredbi nakon potpisivanja i saglasnosti Evropskog parlamenta.
Iako je takav model ranije bio razmatran, upućivanje sporazuma Sudu EU značajno mijenja političku dinamiku. Većina analitičara smatra da bi pokušaj privremene primjene u ovom trenutku bio protumačen kao zaobilaženje Parlamenta i poljoprivrednog sektora, uz ozbiljan rizik dodatne radikalizacije protesta i jačanja euroskepticizma. Zbog toga se očekuje da će Komisija sačekati odluku Suda.
Dalekosežne posljedice
Jean Pisani-Ferry, ugledni analitičar i bivši savjetnik Evropske komisije, upozorava da će ishod imati šire implikacije: „Odluka da se zatraži mišljenje Suda EU odražava duboke političke podjele unutar Unije. Ovo nije samo pravno pitanje, već signal kako Evropa vidi svoje strateško mjesto u svijetu. Ako Sud utvrdi ozbiljne manjkavosti, to će uticati i na buduće velike trgovinske sporazume.“
Sporazum EU sa Mercosurom – koji čine Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj – jedan je od najambicioznijih projekata u savremenoj istoriji Unije. Njime bi se stvorila najveća zona slobodne trgovine na svijetu, sa više od 700 miliona potrošača.
Za Evropsku uniju ovaj sporazum ima značaj koji prevazilazi carine i kvote – riječ je o nastojanju da se očuva globalni uticaj u svijetu obilježenom rivalstvom Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
EU je već sada drugi najveći trgovinski partner Mercosura, sa oko 17 odsto ukupne robne razmjene. U 2024. godini trgovina između dva bloka premašila je 111 milijardi eura, dok je razmjena usluga u 2023. dostigla više od 42 milijarde eura.
Sporazum bi evropskim kompanijama otvorio tržište za automobile, mašine, hemijske i farmaceutske proizvode, uz procijenjene godišnje uštede na carinama veće od četiri milijarde eura.
Za Mercosur, sporazum znači povlašćeni pristup jednom od najbogatijih svjetskih tržišta, ali i priliku za izlazak iz modela ekonomije zasnovane isključivo na izvozu sirovina. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva ocijenio je sporazum kao „veliki korak naprijed“, naglašavajući da otvara prostor za razvoj industrijske proizvodnje sa većom dodatom vrijednošću.
Snažan otpor poljoprivrednika
Ipak, otpor u Evropi ostaje snažan. Najglasniji protivnici dolaze iz poljoprivrednog sektora, posebno u Francuskoj, Irskoj i Poljskoj.
Predsjednica udruženja profesionalnih poljoprivrednika (COPA) Christiane Lambert upozorila je da se „evropski poljoprivrednici ne mogu takmičiti sa industrijskim farmama koje ne poštuju iste standarde“.
Rezervisane su i ekološke organizacije, koje uprkos klauzulama o nultoj stopi krčenja šuma upozoravaju na nedostatak efikasnih mehanizama nadzora i sankcija.
U strateškom smislu, sporazum EU–Mercosur dio je šire borbe za kontrolu nad kritičnim sirovinama i globalni uticaj. Argentina raspolaže značajnim zalihama litijuma, ključnog za energetsku tranziciju, dok EU nastoji da smanji zavisnost od Kine. Kako je to sažeo jedan bivši diplomata Unije, riječ je o poruci da Evropa želi biti geopolitički akter, a ne samo tržište otvoreno tuđim interesima.
Bernd Lange, predsjednik Odbora za međunarodnu trgovinu Evropskog parlamenta, sporazum opisuje kao „svjetionik nade“ i pobjedu multilateralizma, dok analitičar Luigi Gambardella upozorava da se previše oslanja na klasične carine, a premalo na digitalna pravila i tehnološke standarde budućnosti.
Uprkos podjelama, većina evropskih diplomata smatra da je riječ o strateškom iskoraku od kojeg bi Unija dugoročno mogla imati koristi.
Međutim, konačan ishod sada u velikoj mjeri zavisi od Suda EU. Ukoliko njegovo mišljenje bude restriktivno i uz zahtjev za značajnim izmjenama, južnoameričke zemlje mogle bi tražiti nove pregovore ili čak odustati od cijelog procesa.
Šefica evropske diplomatije Kaja Kallas, koja je sporazum branila u Evropskom parlamentu, pozvala je na brzu ratifikaciju, ocjenjujući je „geostrateškom odlukom“.
U tom kontekstu, sporazum EU–Mercosur za analitičare je prerastao okvir trgovinskog dokumenta i postao test sposobnosti Evropske unije da istovremeno uskladi ekonomiju, zaštitu životne sredine i geopolitiku u novom, fragmentisanom svjetskom poretku.
(Poslovni.hr)
Photo credit: azernews
